Za istoriju montiranih procesa: Politički lideri osuđeni bez dokaza i svjedoka

Piše: Igor Damjanović

Montirani sudski procesi, u kojima su optuženi i osuđeni nevini ljudi, postoje koliko i pravosuđe. Uprkos razlikama, procesi vođeni u vrijeme katoličke Inkvizicije, nacističke Njemačke, Velike represije u Sovjetskom Savezu, epohi Makartizma u SAD tokom 50-ih godina prošlog vijeka, ispunjavali su barem dva uslova: da osuda bude donesena na osnovu lažnog svjedočenja instruisanih svjedoka, ili na osnovu iznuđenog priznanja optuženog koji, da bi sebe i svoje bliske poštedio mučenja, priznaje djelo koje nije učinio.

Međutim istorija montiranih sudskih procesa, nedavno je proširena presudom, donijetom ne slučajno na Dan pobjede u Crnoj Gori, u tzv „procesu vijeka“ za navodni pokušaj rušenja ustavnog poretka na dan parlamentarnih izbora, 16. oktobra 2016. Presuda vijeća sudije Suzane Mugoše, vjerovatno je prva u istoriji pravosuđa koja u slučaju Andrije Mandića i Milana Kneževića nije potkrijepljena čak ni lažnim svjedočenjem.

Lideri Demokratskog fronta, najjače opozicione grupacije u Crnoj Gori osuđeni su na po 5 godina zatvora, a da ih čak ni svjedoci-saradnici Saša Sinđelić i Mirko Velimirović nisu neposredno povezali sa inkriminisanim djelom. Njima dvojici, s obzirom na način kako su svjedočili i kasnije kada su se vratili u Srbiju negirali rečeno u sudnici, vjerovatno ne bi bio problem da Kneževića i Mandića optuže po želji tužioca Milivoja Katnića. Međutim, njihovo dovođenje u neposrednu vezu bilo je čak i teoretski nemoguće.

Mandić i Knežević postali su tako prvi u istoriji pravosuđa osuđeni bez lažnog svjedočenja, ili iznuđenog priznanja, a o konkretnim dokazima koji ih dovode u vezu sa krivičnom djelom koje im se stavlja na teret da ne govorimo. Po sudiji Mugoši to što su njih dvojica češće nego obično tokom 2016. godine putovali u Rusiju i nekoliko rečenica tokom njihovih političkih govora u predizbornoj kampanji 2016. bilo je dovoljno da budu osuđeni na zatvorske kazne u trajanju od 5 godina. Knežević i Mandić, zajedno sa njegovim vozačem Mihailom Čađenovićem, jedini su državljani Crne Gore optuženi u procesu.

Uprkos tome što su sve posjete Rusiji od strane osuđenih političara bile praćene kontaktima sa ruskim zvaničnicima, počevši od predsjednika Državne dume Sergeja Nariškina, pa do predsjednika Čečenije Ramzana Kadirova, sudija Mugoša u presudi je ocijenila je da su oni pored zvaničnih razgovora imali dovoljno vremena da se sretnu i sa imaginarnim naručiocima nasilnog prevrata u Crnoj Gori. Identitet navodnih državljana Ruske Federacije sa kojima su Knežević i Mandić kovali pakleni plan o nasilnom preuzimanju vlasti u Crnoj Gori nije naveden u presudi. Još apsurdnije zvuči obrazloženje presude, da su lideri Demokratskog fronta u svojim političkim govorima u predizbornoj kampanji otkrili svoje konspirativne planove razrađene od strane eksperata GRU i FSB.

S obzirom da su u čitav proces bili uključeni i na kraju najstrožije osuđeni ruski državljani, sa biografijama pripadnosti službama bezbjednosti, kao i da je na kraju i ruska država optužena da je aktivno učestvovala u krivotvorenju njihovog identiteta, mišljenja sam da su ruski mediji trebali da pridaju znatno više pažnje cijelom slučaj.

Jednako apsurdno kao i osuda Mandiću i Kneževiću, zvuče i navodi optužnice da su GRU i FSB za komandata prevrata u Crnoj Gori angažovali Sašu Sinđelića, dezertera sa redovnog odsluženja vojnog roka, po zanimanju prodavca majci na buvljaku, a za logističara Mirka Velimirović, vlasnika kafane. Zašto njih dvojicu, a ne nekog od hiljada iskusnih vojnika i oficira, učesnika ratova u Bosni, Hrvatskoj, Kosovu i Makedoniji tužilac Katnić nije ni pokušao da objasni.

Tužilac Katnić pokušao je da u čitav slučaj uvuče nekoliko bivših agenata CIA i FBI, koje je navodno pokušao da angažuje izraelski državljanin Aron Šaviv, jedan od najtraženijih stručnjaka za politički marketing na Balkanu, koji je i zvanično vodio kampanju Demokratskog fronta na izborima 2016. godine. U svojim svjedočenjima putem video linka Brajan Skot i Džozef Asad, nekadašnji agenti CIA, kategorički su odbacili da su imali čak i posredna saznanja da se u Crnoj Gori pripremalo to što stoji u optužnici Milivoja Katnića.

Pored toga što nije imala nijednog kredibilnog svjedoka, optužnica Milivoja Katnića, koju je u svojoj presudi praktično doslovno prepisala Suzana Mugoša, nije imala niti materijalnih dokaza. Po optužnici, svjedok saradnik Velimirović po Katnićevim instrukcijama oružje za izvršenje krivičnog djela kupuje na Kosovu*, odmah po kupovini ga baca i rasklapa u jezero Gazovode, a navodnom naručiocu Sinđeliću pokazuje fotografije oružja pozajmljenog iz skladišta crnogorske policije. Zašto je oružje navodno kupljeno, da bi bilo odmah rasklopljeno i bačeno u jezero, tužilac Katnić nije umio da objasni. Oprema koja je prezentovana kao dokaz u Srbiji se legalno može kupiti u slobodnoj prodaji u specijalizovanim prodavnicama.

Sam Sinđelić je nedavno ustvrdio da je dobar dio prikazanog kupio nakon 16. oktobra sa ciljem dalje preprodaje.

Dugodišnji komandant specijalnih jedinica srpske policije – Žamdarmerije, general Bratislav Dikić, osuđen je na 10 godina zatvora. U više navrata nuđen mu je sporazum sa Katnićevim tužilačkim timom, koji je podrazumijevao priznanje djela i da optuži lidere Demokratskog fronta za zavjeru, poslije čega bi kao Sinđelić i Velimirović bi pušten na slobodu. Dostojan svog visokog čina, general Dikić odbio je ponuđeni sporazum i bez ikakvih dokaza, sem činjenice da je došao u Crnu Goru da govori na političkom skupu, osuđen je na desetogodišnju zatvorsku kaznu. Pored Dikića, osuđeno je na kraće zatvorske kazne još nekoliko državljana Srbije. S obzirom na vrijeme provedeno u zatvoru na slobodi su se našli svi, izuzev Branke Milić, 60-ogodišnje žene koja je prije nekoliko mjeseci pobjegla u Ambasadu Srbije. Razlog njenog bjekstva, bilo je poniženje koje joj je nametnuo sudski ljekar dr Miodrag Šoć, zahtijevajući da je nagu fotografiše tokom pregleda. Milićeva je osuđena na 3 godine zatvora.

Mlaka zvanična reakcija došla je od strane ministra inostranih poslova Srbije Ivice Dačića. Međutim, sljedeći dan nakon izricanja presude, predsjednik Aleksandar Vučić šalje u Podgoricu avion Vlade Srbije da bi Andriju Mandića i Mihajla Čađenovića dovezao na vojnu paradu u Nišu, uprličenu u čast Dana pobjede nad fašizmom. Ovim činom predsjednik Vučić simbolično je pokazao šta misli o presudi, a interesantno je i da crnogorske granične vlasti nisu pravile nikakav problem osuđenim Mandiću i Čađenoviću prilikom privremenog napuštanja zemlje.

Od izricanja presude prošle je 7 dana, a da nikakve zvanične reakcije iz Moskve nije bilo. Zauzetost proslavljanjem Dana pobjede, ili odluka da se presuda iz crngorskog suda potpuno ignoriše – pokazaće narednih nekoliko dana. S obzirom da su bez ikakvih relevantnih dokaza osuđeni ruski državljani, reakcija zvanične Rusije mogla bi da ide od zvaničnog poziva MID-a ruskim građanima da ne putuju u Crnu Goru, pa do sniženja nivoa diplomatskih odnosa.

Izvor: balkanist.ru

https://balkanist.ru/oppozitsionnye-lidery-chernogorii-osuzhdeny-bez-dokazatelstv-i-svidetelskih-pokazanij/?fbclid=IwAR0kpAlH5sdmm7hFNdl9xqfFS0fa8RmP9In0k4YqKIMWGghWmgh5hMuru2g