Vučurović: Ukidanje prenosa Skupštine je gušenje slobodne riječi
1 min read
Horski zahtjev DPS-a, NATO ambasada i sa njima povezanih medija i NVO, kao i bivše opozicije da se ukinu direktni prenosi zasijedanja Skupštine, pokušaj je da se i definitivno uguši slobodna riječ u Crnoj Gori i da se dovrši projekat uvođenja zemlje u stanje jednoumlja, navodi se u izjavi portparola Nove srpske demokratije i funkcionera Demokratskog fronta, Jovana Jola Vučurovića.
„Kao izgovor za ovu sramnu akciju koristi se činjenica da su raspisani parlamentarni izbori, a na tzv. javnom servisu iz noći u noć nastupaju neki sumnjivi likovi za koje niko nije glasao i koji se predstavljaju lažno kao eksperti, a u suštini su samo eksponenti prve i druge familije i nepogrešivo nakačeni na kasu NATO ambasada“, rekao je Vučurović.
Po njegovim riječima, umjesto da se njima zabrani nastup na javnom servisu, a ako imaju političke ambicije da se kandiduju na izborima, oni nezasluženo drže lekcije svima, radeći za one koji su iznajmili njihove mizerne usluge te da građani sve to vide, a DF ne želi da to prećuti, nego hoće da upozori javni servis da radi posao zbog koga i postoji, a ne da se obračunava sa DF-om i da slijepo služi interesima DPS-a i onima koji ,,po dubini’’ podržavaju režim.
„Crna Gora se mjesecima nalazi pod terorom medija, režimskih i ,,nezavisnih“, koji su odlučili da podržavaju takozvanu vladu izbornog povjerenja, a naročito se na udaru cenzure i komunističkih metoda propagande nalazi DF kao jedina opoziciona snaga. Ne postoji smisleni razlog da se ukinu prenosi zasijedanja, ali takvim rigidnim potezom se od javnosti želi sakriti rasprava o najvažnijim problemima sa kojima se suočavaju građani Crne Gore, a za koje aktuelna vlast nema rešenja, a ujedno se želi spriječiti raskrinkavanje lažne opozicije koja se udobno, “po dubini“ smjestila unutar režima i nije povukla nijedan potez u pravcu obezbjeđivanja uslova za pravične izbore, niti ima namjeru“, ističe Vučurović.
On je kazao da DPS i njegovi sateliti iz Demosa, URE, SDP i Pozitivne nemaju rešenje za argumentovanu, oštru i nepokolebljivu borbu DF-a i zato se spas traži u cenzurama, zabranama, u primjenjivanju metoda za koje se mislilo da ,,stanuju“ u pedesetim godinama prošlog vijeka.
„Dakle, ovaj pokušaj koliko je relikt prošlosti, toliko i pokazuje veliki strah režima i satelita od beskompromisne politike DF-a koja će se nastaviti i koju ne mogu spriječiti jedan odlazeći diktator i oni koji su ga, po nalogu ambasade SAD, spasili od pada u oktobru prošle godine, kao i ulaskom u njegovu vladu, prije skoro tri mjeseca. DF ima plan i odgovor za svaku podlost i igru režima, pa i za medijsku izolaciju kojoj smo izloženi skoro godinu dana“, poručuje Vučurović.
Šta ti misliš, uvaženi i dokoni moj, ima li ikakvog smisla da Skupština zasijeda zasukanih rukava ako joj se ukida direktan prenos? Nema šta, izgleda da je u Crnoj Gori medijskih Beba Popovića pun džak; osim nepoznatih NVO eksperata za izborni proces (nekud od belog begiša itd.), i još kojekakvih new politikologa, tu su i medijski mračni majstori, oni koji u malom prstu znaju kako treba sa cenzurom, i kolika je uopšte njena moć. Ali, između redova, moram se pitati da li ovo odgovora američkoj trojci (lažnoj opoziciji), budući da je caffe Demos sastavljen od onoga koji u poznim godinama izigrava Alen Delona (uporno flertujući sa tensikom diplomatijom), kao i onoga koji je nešto između policajca i manekena (da, to je Ken koji u ponoć recituje Miru Alečković, u džipu nepropisno parkiranom na džadi Skadarlije, ispod naklonjenih mu zvijezda padalica ovaj se mladoliki starješina organa puni inspiracijom koju će investirati u novu knjigu poezije, sa naslovom: Poklon proljetnjem potoku. Da, ovim htjedoh reći, kako u najmanju ruku (da, u ovu lijevu), od lažne opozicione trojke (šta će činiti ovi iz Otpor beznjađu, itd, čije ime nikako da upamtimo, vidjećemo već brzih dana, mada mi skepsa nikako ne dozvoljava da žmirim na jedno oko…), očekujem malu bunu, budući da ih kamera voli, ne može to tako; razumijem da Tarzana i Šćepku boli uvo za blic, ne razumijevajući se u plastična pravila fotogeničnosti, njih baš briga – ali ova trojka upakovana u lili mašnicu, neće valjda tek tako preći preko toga i svoju javnu scenu zamračiti sad kad je postalo najinteresantnije.)
Pokazuje se, što me mnogo raduje (trenutak: vidim da je naša klupa konačno slobodna, bolje bi bilo da odmah pređemo tamo, sunce se okačilo na ovu stranu, i sjenka hlada sve je kraća, što otežava i ovako do guše „ozbiljan“ razgovor, iako se politika ne bavi nama (pogledaj primjer oko ulaska u demontiranu krntiju od NATO-a, to ne znači da se mi, kao dokoni smarači, nećemo baviti njom, i pored gole činjenice da je to utopijska stvar, al’ šta mari, rođeni stilista upošljava se samo u one rabote koje su do daske neučinkovite), da je tribina DF-a nepotkupljiva, otresita, pa i lukava, i da je njena politika, što je novocrnogorcu nepoznato kao španska sela, prije svega nepredvidljiva. Kako bi se razdrmala tamnozelena močvara od Skupštine, sa samo jednom zijevajućom trskom pored čaplje koja drijema duboko kao vječnost, neophodno je djelovati nepredvidljivo, brzo i rizično; uostalom, ko još vjeruje u partiju koja je spremna biti vječita opozicija koju bi kao takvu, mogao predvoditi i jedan Neven Gošović, koji još uvijek nema fejsbuk stranicu. Naime (kako odvratna ova administrativna „riječ – naime!), nekad oni koji su u medijskoj izolaciji, mogu mnogo više da urade u rušenju kulta jedne scene javnosti, npr., od onih koji su kamere i pojave gladni poput Vučića, ako je takvo nešto moguće. Pa, ipak, kad vidim Pajkija i Jasavićku, sjetim se modernog proroka Endi Vorhola, koji jednom reče: Svako će doživjeti petnaest minuta slave! Vjerujem da to neće biti slučaj i sa mnom, koji prema ulozi anonimusa osjeća strast, i zato svojih petnaest minuta poklanjam Krivokapiću, koji je nakon punoljestva u vlasti, doživio da se krpi na margini, iako neprekidno upućuje svemu smijeh ispod zatamnjenih orđinal rejbanka, džaba mu, raja na kilometar osjeća kakve ga muke more, i neki se čak plaše da mu ne prsne čir, jer oće to od nervoze i sičije. – (Kako bi u širokom luku izbjegao medijsku izolaciju, anarhista Baki pretvorio se u kolumnistu: sa subotnje predikaonice, svima odreda drži čas, ali kako veli Seren Obi, u takav profesionalizam niko ne vjeruje, a najmanje vjernik u onoga kome su usta puna Boga… U slučaju Bakija, to je bio Mugi, sad je premijer, a u „ekskluzivnim“ brojevima kolumnom projaše učtivi Jankiša Ljumović, koji je najumjereniji subverzivni lik za kojeg zna, tako lak da kroz novocrnogorsku crvenu atmosferu propada kao perje. Ako me čuje, nek’ se na vrijeme iz sve te Vijesti priče povuče Brano, jer kako ga talenat ne podržava, progutaće ga medijski mrak; njemu ne ostaje ništa drugo osim da sikće na DF, kao nekdašnji liberal, naša će ga stvarnost izlizati brzo kao sapun. Meni, Sibinu (iako kao ni ti, pojma nemam ko je taj Sibin dođavola!), odveć je lako, kako sam na vrijeme znao izbjeći medijsku zamku, po cijeli dan mogu slobodno da se prepuštam ovome bulažnjeniju, na pameti imajući onu Vitgenštajnovu: Zaboga, ne bojte se da govorite gluposti! Samo vodite računa o tome da ih, ipak, govorite!
(Čim izađe u štampu Poklon proljetnjem potoku, šaljem ti sa osvrtom kao što je to bio slučaj i sa drugom knjigom. Već sam ti rekao: Goca bi trebao da promijeni onog ko mu uređuje korice i stranice, riječ je o dizajneru koji je od knjige sklon napraviti najjeftiniju bombonjerku, ali, kao što ti reče nekidan, možda pjesnik sa pendrekom voli slatko sa višnja prelivom, pa i kad je riječ o rimovanoj romansi na mjesečini izlivenoj u lepršave stihove.)
Zašto ste i dalje u Skupćini?
Hrabro!
Prepali su se od DF, bitange
Puna podrska za NOVU i DF svaka cas.Ovo ostalo sve prevarant do prevaranta.