Vučić u Turskoj – „Sitnica“ a suština za Srpsku

Piše: Čanković Dane Rudar

Prije nekoliko dana u Davosu predsjednik Vučić je izjavio: „Putujem već u nedelju, u ponedeljak ću imati sastanak sa predsjednikom Turske, tamo će doći član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, da razgovaramo o odnosima Srba i Bošnjaka, o odnosima pravoslavlja i islama“. Zbog takve teme na njihovom sastanku ne stoje (u vrijednosnom smislu) izjave da na taj sastanak nije trebao ići bošnjački član Predsjedništva BiH, već predsjedavajući ili sva tri člana Predsjedništva.

Još manje su logične izjave koje su se pojavile u smislu, da na temu srpsko-bošnjačkih odnosa Srbija, kao jedna strana, ne može razgovarati samo sa bošnjačkim članom Predsjedništva, već sa tročlanim Predsjedništvom (bošnjačkim, hrvatskim i srpskim članom), kao drugom stranom. Ovaj stav podrazumijeva usklađenu politiku Srbije i Srpske, odnosno interes cjelokupnog srpskog naroda.

To bi trebalo da je tako, što podrazumijeva legitimno pravo Srbije i legitimnog predstavnika bošnjačkog naroda, zbog toga što se može reći, da smo do skora živjeli u zajedničkoj državi koja se ratom razbila. Zato što su od velike važnosti, u svakom smislu (od političkog do ekonomskog), poboljšanje srpsko-bošnjačkih odnosa, kao i postizanje istinskog pravednog i istorijskog dogovora Srba i Bošnjaka, pravoslavaca i muslimana, na našim prostorima.

To se ne može desiti „preko noći“ jednim sastankom i sa dva, tri čovjeka, taman to bili Vučić i Izetbegović uz podršku Erdogana, jer za to je potreban proces i vrijeme. Ali isto tako od velikog značaja je što njih dvojica razgovaraju na tu temu. U tom smislu, prirodno je da Srbija pokaže ozbiljnost u vidu brige za svoje sunarodnike u regionu.
Ono što brine Srbe u Srpskoj je možda za predsjednika Vučića „sitnica“, a to je njegova izjava iz Turske: „… Republika Srpska, koja je Dejtonom stvoreni entitet na
teritoriji BiH“.

Da budem malo sarkastičan, možda zato predsjednik Vučić nije došao u Banja Luku da proslavi i prisjeti se 9. januara 1992. godine, dana stvaranja Republike Srpske i
Pala, sada već istorijskog mjesta za srpski narod. Što se tiče teritorije BiH, ne znam na koju teritoriju predsjednik misli? Socijalistička Republika BiH, republika
bivše SFRJ je imala teritoriju, ali ona se ratom razbila. „Dejtonom“, međunarodnim ugovorom, nastala je dejtonska BiH kao konfederacija i to tako što su Bošnjačko-hrvatska federacija i Republika Srpska tim ugovorom prenijele dio
svojih prava i obaveza na zajedničke institucije a suverenitet, kao najviše pravo, ostalo je entitetima.

Dokaz:

• Narodna skupština Republike Srpske ovlastila je predsjednika Srbije Slobodana Miloševića da zastupa RS. On je bio jedan od potpisnika
  Dejtonskog sporazuma a država Srbija jedan od garanata;
• U Aneksu IV Dejtonskog sporazuma, koji je, nazovimo, Ustav BiH, ne piše da ona ima centralne već zajedničke organe;
• Način formiranja zajedničkih organa, institucija, je princip pariteta, jednake zastupljenosti sva tri konstitutivna naroda i oba entiteta, kao i
  glasanje u njima – konsenzusom, potvrđuje da je dejtonska BiH konfederacija (jedino u Ustavnom sudu BiH odluke se donose većinom, međutim, u njemu se nalaze trojica sudija stranaca koji presudno utiču na njihovo donošenje)

Dakle, ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda i oba entiteta postiže se u zajedničkim institucijama dejtonske BiH, dok je Federacija BiH, kako je neki pokušavaju preimenovati, bošnjačko-hrvatski entitet, a Republika Srpska, srpski entitet. Najočigledniji je primjer donošenje odluka u Predsjedništvu BiH.

Ako bilo koji od trojice članova Predsjedništva BiH smatra donošenje neke odluke problematičnom, štetnom, on u roku od 48 sati prosleđuje prijedlog odluke NSRS ili Parlamentu Bošnjačko-hrvatske federacije, koji su u obaveze da se u roku od 72 sata odrede prema njoj, prihvate je ili odbace, čime ona postaje pravosnažna ili odbačena, i to konačno. U tom primjeru se vidi gdje se nalazi suverenitet.

Zajednički organi BiH ne mogu imati teritoriju, teritoriju imaju Republika Srpska i Bošnjačko-hrvatska federacija, ili možda predsjednik Vučić misli da entiteti
nemaju teritoriju.

Znači, politički entitet dejtonske BiH, koji se naziva Republika Srpska, ima pravni kontinuitet one Republike Srpske koja je nastala 1992. (imala je sve elemente
državnosti – narod, teritoriju i efektivnu vlast, osim međunarodnog priznanja), jer je učestvovala u postizanju međunarodnog ugovora (preko predsjednika Miloševića) i u njemu, kroz stvaranje konfederalne dejtonske BiH, međunarodno verifikovana te prenijela svoj suverenitet na politički entitet dejtonske BiH koji se naziva Republika Srpska.

Dakle, Republika Srpska, koja je nastala 9. januara 1992. godine može se smatrati, u svakom smislu kao političkopravni subjekt, istovjetnom sa političkim entitetom Republika Srpska. Što znači da je „Dejtonom“ Republika Srpska i međunarodno potvrđena, priznata, a ne nastala, kako je rekao predsjednik Vučić. Dok dejtonska BiH nema pravni kontinuitet sa Socijalističkom republikom BiH, koja se, učestvujući u razbijanju SFRJ i sama ratom razbila.