Vrijeme konačnog otrežnjenja

Piše: Jovan Lakićević

Kada se Srbi suoče sa odlukama NATO vrhuške sa konferencije u Bratislavi iz marta 2000. godine, pod radnim naslovom: „Srbija mora biti uništena“, bolje će shvatititi i neke minule i neke tekuće događaje i procese.

Gotovo je nepojmljivo da taj skup politikantskih podlaca i srpskih krvnika, uz nekoliko izuzetaka, o kome sam govorio nešto u jučerašnjem izdanju Portala, ostane najveća vojna i međudržavna tajna za srpski živalj pune 24 godine!

Neki posjetioci Portala rekoše da za izvjesne pojedince, pa i grupacije to i nije bila neka tajna. Za mene, kao običnog građanina – Jeste!

Čim sam je, koliko juče saznao, ja sam je objelodanio. I to zahvaljujući italijanskom izdanju glasila Anti Diplomatika.

Spomenuto glasilo dalo je prikaz pisma jednog njemačkog političara i diplomate , Vili Vimera njemačkom kancelaru Gerhardu Šrederu u 11 tačaka, koji nije bio prisutan u Bratislavi.

U Bratislavi se, inače, okupio zamašan broj zločinaca, nakon godinu dana od pokušaja razbijanja i porobljavanja skraćene Jugoslavije, – predsjednici NATO država i vlada, zajedno sa ministrima inostranih i vojnih poslova, s namjerom da bukvalno dokrajče neposlušnu i nepredvidivu zemlju (kasnije Srbiju i Crnu Goru).

Da taj crni glas o monstruoznom planu nije tada, a ni kasnije (punih dvanaest godina) dopro do srpske javnosti u obje Republike, uopšte me ne iznenađuje, jer su, posebno u Srbiji, a malo kasnije i u Crnoj Šumi, bili na vlasti instalirani plaćenici (DOSA), spremni da ispune projekat uništenja Srbije. (Ne bi se moglo reći da u tome, iznutra, nijesu imali uspjeha, računajući uništenje banaka i najvećih državnih preduzeća u kriminalnoj i pljačkaškoj privatizaciji… Sva kadrovska vlajuća, diplomatska , bezbjednosna i druga rješenja određivale su zapadne ambasade i službe… I to je, manje više poznato.

Ono što je ostala velika nepoznanica jeste okolnost da za notornu i ordinarnu izdaju zemlje – niko nije odgovarao. (Sem generala Perišića zbog „džeparca“ na Ibarskoj magistrali.)

Čulo se da su sa dolaskom spomenutih DOSOVA na vlast ( neki od njih su i danas tamo) izbrisani iz Krivičnog zakona, svi članovi o izdaji zemlje! Nijesam pravnik, pa ne mogu to da potvrdim).

Dakle, među raznim zaključcima iz Bratislave, posebno se izdvaja odluka o Kosovu kao samostalnoj državi i njenom uključenju u NATO. Spominje se odvajanje Vojvodine i Raške, kao važne dionice „zelene transferzale“, bar što se Turske tiče… Ovom šarenom skupu srpskih mrzitelja i zlotvora prisustvovali su, inače, i predstavnici organizacija i klubova (Trilaterale, Bildeberga i sl) koji su učestvovali u planovima za razbijanje i one veće, a potom i skraćene Jugoslavije.

Zanimljivo je da je iz tog društva u Bratislavi još na sceni ondašnji ministar inostranih poslov zemlje domaćina, M. Lajčak, čiju facu gledamo već godinama, najprije u Pogorici, pa u Beogradu i Prištini.

Za usluge u ozvaničenju falsifikovanog, pokradenog referenduma u Crnoj Šumi o razbijanju zajedničke države (zajedno sa Solanom) dobio je od Poglavnika, njegovog drugara na istom poslu, neku skromnu vilu na Primorju. Šta je dobio od Kurtija za uspješnu amputaciju Kosova, još se ne zna. Ne bi me iznenadilo da to bude, recimo, jedna od zaplijenjenih srpskih kuća na Brezovici. Taj ništa ne radi za džabe. Eto s kakvim političkim protuvama srpski čelnici gube, ne sate, ili dane, nego nedjelje i mjesece!

I sve se nečemu kami nadaju! A čemu više, zaboga? Zar nam je tzv Zajednica srpskih opština, sa ovlašćenjima mjesne zajednice, od koje, vidi se, neće biti ništa, bila jedini pregovarački cilj, poslije toliko godina, ili samo smokvin list?

Da li neko od naših neumornih pregovarača, koje Šiptari odavno ignorišu, budući da su svi njihovi zahtjevi, sem jednog, ispunjeni, može da nam kaže – koji su to zahtjevi srpske strane, u 52 sporazuma, prihvaćeni? Nema ih, ili nam, možda, nijesu saopšteni!

Bar deset prilika je propušteno da se sramni, antisrpski Briselski sporazum – poništi. Zašto, da nije zbog šaptača iz gluve sobe, kome se, zaboga, ne smiju zamjeriti?

Da neće, možda, promijeniti nešto od temeljno utvrđenog plana iz Bratislave o uništenju Srbije? Pozdravite se gospodo razni pregovarači sa takvim nadanjima, ako ih uopšte ima!

Pokušaji nekih naših čelnika da od neprijatelja pravimo prijatelje, doživjeli su težak fijasko. To spomenutim „dogovorom“ iz Bratislave prosto – nije planirano.

Vrime je za konačno političko otržnjenje!

Dakle, nade, uprkos svemu, ipak ima. O tome u jednom od narednih izdanja Portala.