Vojislav Karadžić: Ako Boga ima i Crne Gore

Ako Boga ima i Crne Gore
Ja bih da se ono vrijeme vrne
Da mi sjajka usred zime
Da mi rodu nadijeva pravo ime
Da me krsti sa tri prsta
Da prtinu prti moja vrsta.

Ako Boga ima makar i da viri
Da me u molitvi hrama smiri
Da mi kliče s ostroške visine
Da mi sunce žarnim valom sine
Da me poji Slovom s Vukova izvora
Razigrava vjetrom tavnih gora.

Da sam mlazje sa javora
List masline s Jadran mora
Pa i zora što nam svitka
Da sam korjen vječnog bitka
Pupolj bulke sred korova
Da sam pjesnik drevnog kova
Praška hljeba solju zasmočena
Vrisak dlijeta sa kamena
Zrno smrti, žiška na razboju
Cvil sokola u surom prisoju
Biser voda biblijskog Jordana
Tvrda vjera, hrastom ozidana
Pa i munja što se s hukom stropoštava
Barjak Sparte – nekadašnja slava
Da sam svirka nepoklekle žice
Opet bih se uspinjao ljestvicama Ravanice!