Vlada Crne Gore „utjeruje“ patriotizam: Novi cjenovnik 700 – 2000 evra!

Pošto, državni simboli, zastava, grb i himna nasilno nametnuti, nijesu se „primili“, država je odlučila da silom „nauči“ građane „patriotizmu“.

Izmjene Zakona o javnom redu i miru, koje se nalaze u skupštinskoj proceduri, predviđaju da fizičko lice koje prilikom izvođenja državne himne, u slučajevima kada je to predviđeno propisima, sjedjenjem, zviždanjem, stvaranjem buke ili na drugi način ne oda joj počast kazniće se novčanom kaznom od 700 do dvije hiljade evra.

Nepoštovanje državnih simbola himne, zastave i grba, objavljivanje putem oglasnih i reklamnih panoa neprimjerenih sadržaja biće kažnjeno od 500 do 15.000 evra, predviđeno je izmjenanama Zakona o javnom redu i miru, saopšteno je iz Vlade Crne Gore.

Visoki funkcioner SD-a i direktor Splendida, Žarko Radulović pozdravio je ovakvu odluku Vlade, dodajući da bi on pored kazni, nepoštovaoce državnih simbola poslao kod psihijatra.

Vlada jedne države u 21. vijeku uvodi „obavezu ustajanja na himnu“!

Legendarna vlada Crne Gore Velikoga brata hitno rješava urgentne crnogorske probleme, tako je Nebojša Babović, komentarisao „nove“ izmjene zakona.

Vlada jedne države u 21. vijeku uvodi „obavezu ustajanja na himnu“! Kazne za neustajanje su od 700-2000 evra.

Nisam još pročitao zakon koji je izašao iz neke fašističke glavice, ali je ova odredba vrlo sporna u kontekstu osnovnih ljudskih prava. Predlagač je ministar kulture, bivši predsjednik Cetinja, koji i ne krije svoju naklonost prema saradnicima fašista, istakao je Babović i dodao:

Niko vas ne može natjerati zakonom da zauzmete neki fizički položaj osim ako to ne ugrožava vaš ili tuđi život. Ako može, onda to nije demokratska država, to nema veze ni sa Evropom ni sa Natom.

Neslaganje sa državnim simbolima je forma protesta koja nije specifična samo za Crnu Goru. Razlikuju se samo državne metode u obračunu sa neistomišljenicima.

1) Iz vremena nacističkog rajha poznata je slika čovjeka koji ne diže ruku na Zig hajl. Njegova žena jevrejka je skončala u konc-logoru, a i on je tamo boravio nekoliko godina. Igrom sudbine mobilisan je i nestao je u Hrvatskoj 1944. Od sovjetskog ili partizanskog metka.

2) 1968.su američki sprinteri na Olimpijadi spustili glave i podigli crne rukavice na intoniranju himne za medalje koje su osvojili. Obojica su bili predmet kritika, pa čak i bijeli Austrilijanac koji je samo bio na podijumu s njima. Prije desetak godina svi su rehabilitovani i dobili su nagrade za hrabri akt, a Australijanac i izvinjenje od svoje Vlade.

3)Najsvježiji slučaj je Kolin Kapernik, američki ratbista koji je počeo da kleči prilikom intoniranja himne, pred svaku utakmicu. Uradio je to je lr „nije ponosan na zastavu države koja ugnjetava crnce“. Podržale su ga i kolege, a bijela Amerika i Tramp su podivljali. Ipak, sud kaznio Kapernika koji je ispoljavao svoje ljudsko pravo. Tramp je vikao, ali mu nine mogao ništa. Morao je da napusti fudbal, ali je postao simbol koga je pod svoje uzeo NIKE.
Kampanja „Vjeruj u nešto, čaki ako moraš da žrtvuješ sve“ je najpoznatija svjetska kampanja danas.

Ova tri primjera dokazuju da se nikom u 21. vijeku ne može nametati ponašanje. Svako za sebe bira i mjeri kako će se ponašati, ako ne ugrožava tuđi život ili imovinu.
Zato je i predlog zakona duboko fašistički, nedemokratski i nasilan u svojoj namjeri.
Priča o CG simbolima traje dugo. Evidentno je da postoji spor i da ih dobar dio građana ne doživljava kao svoje. Ako postoji problem, on se rješava dijalogom sa nezadovoljnima, a ne primjenom brutalne sile. Postojalo je volje da se to riješi, ali je klika shvatila da bilo kakvo pomirenje unutar CG dovelo do njihovog pada.
Lično sam više puta bio u prilici da slušam intoniranje CG himne i uglavnom sam stajao. Ne zbog sebe, nego zbog ljudi kojima ona nešto znači. Pa i iz onog razloga „da nam ne kažu da smo protiv države“.
Ali se sjećam i Plava kad me je strankinja na Milovoj promociji pitala zašto niko ne pjeva himnu.
Jer himna je izraz ličnog ponosa i veze sa državom. Ako samo stojiš i ne pjevaš, onda je samo tolerišeš, nemaš iskrenu vezu.
Zato treba raditi na simbolima oko kojih će se okupiti bar tri četvrtine zemlje, a ne nastaviti sa nametanjem partijskih znamenja sumnjive umjetničke i istorijske vrijednosti. Neće to raditi ova hunta, ali neka opozicija o ovome razmišlja inkluzivno i bez predrasuda.
A kad ovaj zakon prođe u Skupštini, na mene ne računajte, pa makar u invalidskim kolicima dolazio na vaša intoniranja, poručio je Nebojša Babović.

DPS konstatovala da se himna i zastava nijesu „primili“

Predviđene izmjene Zakona o javnom redu i miru u dijelu koji se tiče tzv. nacionalnih simbola odnosno rigoroznih finansijskih sankcija za “nepoštovanje” istih, ne predstavljaju iznenađenje, ocijenio je za naš portal Luka Radonjić. 

„Prvo, montenegrinska vladajuća koalicija predvođena DPS-om na ovaj način je konstatovala da se himna i zastava ni nakon 15 godina nisu “primile”. Naravno, očigledno nikome nije ni padalo na pamet da ispita razloge zbog kojih značajan dio Crne Gore ili kako pojedini od njih znaju da kažu “čitava polovina”, prema himni – ili ne osjeća nikakvu emociju ili osjeća prezir“, kazao je Radonjić i dodao:

Takođe, nisu pokazali ni politički kapacitet i volju da potraže i nađu konsenzus. Sve ono što je manir ozbiljnih demokratskih društava, partiji nasljednici Saveza komunista DPS-u još uvijek nije.

Drugo, nema sumnje da je cilj vladajuće oligarhije da fokus javnosti – sa mnogobrojnih afera koje već godinu dana do temelja ljuljaju njihovu vladavinu – izmjesti odnosno vrati na referendumski narativ “duboke podjele”.

Time žele da pokriju činjenicu da u mnogo segmenata ne samo što nisu pokazali poštovanje prema državi nepoštujući njene zakone i osnovne demokratske principe koji se tiču političke odgovornosti, već su je duboko iskompromitovali. I sada očajnički tragaju za starim – novim narativom koji bi predstavljao “odbranu države”.

Ovaj narativ motivisao bi ideološki zaslijepljene grupe koje su uznemirene zbog sve češćeg prisustva trobojke Kraljevine Crne Gore na svadbama i ostalim manifestacijama i skupovima, ali ništa manje ima cilj i da pokuša snažnije da mobiliše dio “građanističke” javnosti kojoj je netrpeljivost prema tradiciji, istoriji i vjeri, važnija od osnovnih principa demokratije. Naravno, ostaje da se vidi, da li će prosječnom građaninu kažnjavanje njegovog brata ili komšije zbog različitog odnosa prema himni, predstavljati dovoljnu satisfakciju da zaboravi i zažmuri na sve ostalo što se u ovoj državi dešava, dok prebogata oligarhija bez političke odgovornosti nastavlja da uvećava svoje bogatstvo, istakao je Radonjić.

Podsjetimo, ova partijska družina za himnu je proglasila pjesmu od autora koji je fašistički kolaborant a za dan državnosti uzela 13. jul dan antifašističkog ustanka. Mnogo je primjera kolosalnih ideoloških i istorijskih kontradikcija zbog kojih se „nacionalni narativ“ DPS-a može nazvati grotesknim idoeloškim košmarom. U svakom slučaju, istorija i uporedna iskustva su neumoljiva po ovom pitanju. Svaki pokušaj prisilnog nametanja nacionalnih simbola na kraju je doživio neuspjeh. Prisila je po pravilu – poslednji argument. Očigledno, vladajućoj kliki nijedan drugi nije ostao, zaključio je Radonjić.

U normalnim državama himna bi trebala da stvara pozitivna osjećanja, budi nacionalni ponos. Normalne države kada usvajaju himnu i druge nacionalne simbole itekako vode računa da oni budu prihvaćeni društvenim konsenzusom, kategoričan je analitičar Igor Damjanović.

Režim Mila Đukanovića je postupio drugačije. Državne simbole je nametnuo preglasavanjem u parlametnu 2004. godine, i kako je istakao

Nikada se nije usudio da njihov autoritet provjeri na narodnom referendumu. Spornom himnom i i zastavom, koje skrnave autentičnu crnogorsku tradiciju Đukanović je svjesno napravio podjele u društvu. Sada bi da onima kojima ljudsko dostojanstvo i poštovanje prema autentičnim crnogorskim vrijednostima ne dozvoljava da stoje na stihove osuđenog kolaboracioniste iz Drugog svjetskog rata i ustaškog štićenika dr Sekule Drljevića, kažnjava drakonskim, fašističkim kaznama.

Podsjetio bih na izreku Valtazara Bogišića da „Što se grbo rodi vrijeme ne ispravi“. Siguran sam da nakazni državni simboli Mila Đukanovića nikada neće steći autoritet u narodu, ma kolikim ih terorom nametao. Kada on jednom padne na vlasti siguran da će i himna Sekule Drljevića i ovaj suludi zakon završiti u istoriju crnogorske sramote, naglasio je Damjanović.

Istinski stihovi zamijenjeni stihovima fašiste

Himna. Pjesma koja teba da spaja i probudi osjećaj pripadništva i patriotizma kod ljudi. Zašto ipak sve to izostaje kada je u pitanju ona koja bi trebalo da bude naša himna, pita se dr Vladimir Dobričanin, član Predsjedništva i Upravljačkog tima UCG.

Istinski stihovi “Oj junaštva svijetla zoro” zamjenjeni su stihovima fašiste Drljevića i odmah su izazvali sve ono što himna ne treba da izazove – podjele, istakao je Dobričanin.

Sada, vladajuće stranke žele da kupe patriotizam novcem i on je dobio cijenu, košta od 700 do 2000 evra. Navika da je sve na prodaju prevagnula je nad razumom i pokušajem da se kompromisom dođe do rješenja. Njihova maštovitost me uvijek iznenadi. Izgleda de će i dalje svako pjevati svoju himnu, mi onu našu “Oj junaštva svijetla zoro” a oni onu Sekulinu pa ko duže izdrži, poručio je Dobričanin.

Fond solidarnosti za nepoštovaoce himne

U predloženim izmjenama Zakona o javnom redu i miru koje se odnose na sankcije za nepoštovanje onoga što se zvanično naziva himnom Crne Gore ostavljen je prostor za široko tumačenje šta sve može da predstavlja nepoštovanje pomenute pjesmice, istakao je Marko Kovačević, portparol NSD i funkcioner DF-a.

Tako npr. pored sjedenja, kako je kazao, zviždanja, stvaranja buke kao jedan od “drugih načina“ za nepoštovanje tzv. himne može da se protumači namrštenost ili pretjerano osmjehivanje prilikom intoniranja. To će predstavljati problem i za ljude iz režimskih redova koji prosto zatrepere ili zadrhte dok se pušta himna ili počnu da cupkaju u mjestu od uzbuđenja i državotvornog zanosa.

„Na sjeveru će u raznim domovima kulture bez grijanja imati problem zimi, jer neće smjeti da cvokoću, pa je to prilika za biznis sa povezima za glavu koji će spriječiti cvokotanje prilikom intoniranja himne. Takođe, opasno će biti saslušati Sekulin uradak u svečanim prilikama ukoliko ste čovjek kom se na licu ne vidi nikakva impresija jer je i ravnodušnost vrsta nepoštovanja“, istakao je Kovačević i dodao:

Na kraju, moraće da se otvori škola za pravilno poštovanje himne u kojoj će najiskusniji predavači objasniti kako se pravilno poštuje himna.
U svakom slučaju, ukoliko ovakve izmjene zakona budu donešene, potrebno je otvoriti fond solidarnosti nepoštovalaca tzv. himne Crne Gore u kojem ćemo sakupljati novac za svakog kažnjenog građanina nepokornog i to u iznosu većem od izrečene kazne – jer ko god ne ustane na zvaničnu himnu Crne Gore zaslužuje da se na neki način nagradi a ne kazni. Treba obezbjediti nagrade i za najkreativnije nepoštovanje himne i dodjeljivati specijalna priznanja za nepoštovanje na dnevnom, mjesečnom i godišnjem nivou. To je pravi način da se kaznene odrebe iz predloga izmjena zakona neutrališu a da se pritom malo našalimo i nasmijemo.