Vječna Crna Gora
Damjan Abramović
Piše: Damjan Abramović
Prelistavajući očevu staru dokumentaciju i slike, sasvim slučajno nabasah na stihove koji podsjećaju na crnogorsku himnu. Na prvi mah potkrade mi se osmjeh, jer je bio više okrenut nauci nego poeziji. Međutim čitajući tekst osjećao sam njegovo razočarenje u ovu nakaradu od društva u kakvu smo se pretvorili,a u isto vrijeme i vjeru i nadu u neko bolje društvo kakvo bi trebali da budemo.
Neću sada da pišem o Branku jer svi koji su čuli za njega znaju kroz kakvu je golgotu prošao.
Međutim mnogi ne znaju koliko je volio svoju zemlju i u kojoj mjeri je ostao povrijeđen izdajom ljudi u koje je vjerovao, i sa kojima je ,do tada, dijelio iste ideje o razvoju Crne Gore, a sa nekima i iste pretke.
Zaintrigiralo me to jer se datum pisanja poklapa sa uspostavljanjem nekih državnih simbola. Vjerovatno povrijeđen, gledajući kako se pod plaštom patriotizma vrši pohara zaostavštine prošlih generacija koje su sebe uložile u temelje ove zemlje napisao je, ili obradio, himnu pod nazivom
“Vječna Crna Gora”
Oj svijetla majska zoro,
Majko jadna Crna Goro,
Od iskonskih svojih dana
Nijesi ‘vako poharana.
Ni visoko tvoje stijenje,
Do nebesa što te krasi,
Od izroda koje rodi,
Nije moglo da te spasi.
Sad ti poju…,
Simbolima novim mašu,
Opljačkaše sve što ima,
Neće s vrata da ti sjašu.
Sinovi su tvog stijenja,
Bez morala i poštenja,
Porušiše sve vrijednosti,
Što si stekla vjekovima.
Preživjećeš Crna Goro,
Preživjećeš majko naša,
Za sve što ti učiniše,
Stići će ih kazna strašna!
I Bog sami sa nebesa,
I svi sveci što te krase,
Izrodima dati neće,
Vječnu svjetlost da ugase!
Branko Abramović, Nikšić 13. jul 2004.
Postavljam pitanje / komentar svim saradnicima portala : Da li ste primetili , kada su ovako suptilne stvari u pitanju i kada sama tema u sebi sadrži i odgovor , nema nigde ovih nesretnika iz Službe , komlena ,bodina i njihovih kučića ?
Nisu oni dovoljno sofisticirani za takvu diskusiju….
Od oca je ostanulo sinu.
Bravo i postovanje
Nije taj montenegrin ko je Crnogorac, no je
montenegrin smo montenegrin.
Njino ni dobro u kuću ne unosi.
Bravo Abramovicu….
Ne grijesimo….
Samo slijedimo nase oceve i pretke….
Bili su Obrazovani, Ucenjaci….
Ozbiljni, Mudraci Svojega Vremena….
Prakticni i Logicni…. I „Nepoeticni“….
Sa velikom Lubavlju….
Za Poeziju i Mudru Rijec….
NASA POETSKA, EPSKA DUSA….
KROTKOST I MEKOCA NASIH GORSTAKA….
ZIVJELA JE U SVAKOM NASEM PRETKU….
NADAHNUTA CISTOM VJEROM I ODANOSCU….
NASOJ SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI….
Pamtim i ja svojega Oca….
On nam je takvo nasledje ostavio…
U Amanet….
DA ZNAMO KO SMO….
I DA BRANIMO SVOJE….
Kada nas je nas Mudri Otac….
Savjetovao da idemo u „Korak sa Vremenom“….
Nije Zaboravio sa nas Nauci….
Da su VJERA i CRKVA VANVREMESNE….
Da Odolijevaju Izazovima Stvarnosti….
U nasoj burnoj, promjenjivoj Istoriji….
VJERA I CRKVA SU NEPROLAZNA KONSTANTA….
KOJA ZIVI U NAMA I SA NAMA….