Vitezovima Paštrika

Junaci sa Paštrika; foto: Srbadija/Fejsbuk
O’ Srbine brate kad Kosovom prođeš
I srpske Golgote kada vidiš sliku
Pokloni se smjerno herojima našim
Što ostaše vječno tamo na Paštriku
U hladnoći groba suza tvoja vrela
Nek’ toplinom svojom krijepi i grije
Te gorde junake legendarnog boja
Što su hrabro pali za slavu Srbije
Tu na bojnom polju đe je ruka smrti
Srpsku djecu s’jekla k’o oštrica noža
Kroz topovsku vatru i jeku plotuna
Odzvanj’o je povik generala Boža
„Držite se sinci rod srpski vas gleda
Nemoj koji od vas da uzmakne pedi
Jer za ovu zemlju i vjeru otaca
Bez straha i žala umrijeti vredi
Nemojte se plašit’ vitezovi moji
Pogibije strašne i vječitog mraka
Jer svakog ko padne u boj ovaj sveti
Pjesnici će srpski slavit k’o junaka
Sa nama je danas Sinđelić sa Čegra
Sa nama je danas Tepić s Bedenika
Strah neka vam muške ne zaledi grudi
Bajonet na pušku , juriš na krvnika
Ponosne će na vas biti majke vaše
I očevi vaši i svi vaši preci
Istorije srpske najsjajnija slova
S Paštrika će biti ispaljeni meci
Zaliven sa krvlju iz vašijeh vena
Iz zemljice crne božur će da klija
Na svoje živote zaborav’te sinci
„Povlačenja nema iza je Srbija „
Slavko Perošević
Slavko, Hvala Vam.
I za ove stihove i za sve druge.
Dodiruju me kao najtananije strune,
ispunjavaju neizrecivom tugom,
ponosom, ljubavlju i NADOM
da sve nije bilo uzalud.
Uz sve sjecanje na generala
BOZIDARA DELICA.
Pravi Bozji Dar Veliki General.
Nomen Omen est, rekli su još stari latini.
Postovanje za Vas i Vaše stvaralaštvo.