Visoka peć
1 min read
Batrić Babović
Piše: Batrić Babović
Visoka peć je najuspešniji evropski izum. Izumitelji su mislili na koks i čelik. Nisu ni pomislili na ljudsko meso i ljudsko pamćenje. Na ljudsku dušu i zaborav. Na bezdane nezaborava. Kamnik je jedna od brojnih crnogorskih visokih peći. Visoka peć koja je sakrila milenijume trajanja i osamdeset godina (ne)postojanja. Crvena aždaja proizvela je kotao za pretapanje. Tamnica je srušena na dan svetog Justina Ćelijskog. Osamdeset godina nakon alpske visoke peći. Kad je led zakasnelo dogorio u dušama branioca Visokih Dečana. Kosovo sa Metohijom je svuda. Svjetlost je pobijedila tamu. Kraljevina beskraja osijava Alpe. Bog je visoko. Slovenija u srcu. Naše srce buduće Evropske Unije blagodari svijetlim sinovima slovenačkog krstonosnog duha što je razvedrio mračne lavirinte crnogorskih bratoubistava. Za Montenegro Slovenija je Mlečni Put. O krvavim tragovima govore decenijsko ćutanje i Bog ! Antifašizmi slijede.
****
Istina je da se od 1945.godine u Crnoj Gori bira između rodova i vrsta komunizama. Postojali su razni filteri kojima su komunistički nivoi stepenovanja vrijednosti nekog pojedinca osvajali ljudske duše. Jedan umni gospodin za sebe je često postavljao pitanje kako je moguće da su četnički sinovi I unuci ideolozi dukljanstva i antihrišćanskih narativa. Odgovor još nije pronađen. Gledajući Duklji u temelje postajemo sve ono što je civilizacijsko-kulturološķa nepoznanica. Uzburkano more raznih poluistina traži svoj mit.
****
Sekule je govorio do smrti da je Zidani Most bio grobnica Kraljevine. Obožavao je Miloša Crnjanskog i citate Vinstona Čerčila. Na Zidanom Mostu izgubio je tri brata. Na mramoru mu danas stoji zvijezda petokraka. Crna Goro kapljo vode!
****
Otkrićemo istinu. Neko je davno rekao. Iza toga je napisano ono čuveno „Pucaj rat je završen“. Nije svejedno. Niko nije savršen.
****
Komunizam je rodio DPS i SNP. SNP su pojedini ulično orijentisani humoristi zvali „četničko krilo Saveza Komunista Crne Gore“. Moja familija je skoro 100 % u DPS-u. I dalje u političkom krilu. Krilo bezimeno. Putevi se naši razilaze. Volimo se, ali nam glasačkih listić nije rod. Pomozi Bože! Daleko je do murava. I do Zidanog Mosta.
****
Ako je DPS sa SNP odbrana Slovenije iz davne 1945.godine ne bilo nas. Autor rečenice ostaje nepoznat. Bolje grob nego rob.
****
Pobjeda i poraz su svjetlost i odsustvo svjetlosti. Kako se zove unuk sveštenika sa socijaldemokratskom naracijom 80 godina kasnije? Nema Junga. Nema Frojda. Ima li Boga da to razbedovi? Bolest teče…
****
Epolete očevih stričeva su u Bitolju i Nišu. Makedonci čuvaju kraljevinu a Srbi komunizam. Isto ime i prezime nosioca dvije ideologije. Sve je bol. I neprebol…
****
Ćuti čuće te neko. Koliko puta za skoro 50 godina protiče ovo. Bogojavljenje Matije Bećkovića živi. Bezgrobna vojska istog pjesnika opet vaskrsava. Dukljansko krilo Saveza komunista Crne Gore čita ove stihove. Dva moja strica. Fanovi beranskog zeta i rastočkog duhovnika. Mora da je Matija „podukljanio“. Mali primjeri bezbrojnih melting potova puno kazuju. Visoke peći naših autodestrukcija i samoholokausta ne miruju. Bol nije našao svoju poslednju stanicu. Put je beskrajan. Izgleda i mi hromi i kljasti sa njim. I naša podalpska umorena kraljevina sa prvim zracima nikad dočekane crvene slobode. Dok dukljanski lelekači iz moje familije preuređuju umne sile rovačke Haribde i Scile pjesnika koji je obezbolio bezgrobne sudbine crnogorskih mučenika palih za zlatnu slobodu! Ludilima i ocilima nikad kraja i početka. Uz zvuke kamničkog metka i pokajnog letka. Sudbine još gore. Čekajući pet minuta slave makar bez mikrona duše i grama glave!
Bog je veliki!
