U emisiji Slobodna zona predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, zajedno sa g. Komatinom i ocem Backovićem, govorio je o brojnim i bolnim stradanjima naroda u Crnoj Gori. Ključna tema i povod za razgovor bilo je bombardovanje 1999. godine kada je bomba pala na malo selo Murino, u blizini Plava.

Danilović je više puta u toku emisije naglašavao kako u Crnoj Gori, već decenijama, pokušava da se narodu nametne zaborav, da zaborave stradanja svojih sugrađana i svojih porodica, zarad političkih ciljeva.

Ipak, i pored svih napora zvanične države da otme od ljudi sjećanje, Danilović kaže da taj 30. april 1999. godine neće biti skorije zaboravljen ali ni ono što je uslijedilo posle njega – taj namjerni, praktični, lukrativni zaborav države i nezaboravljanje običnih ljudi i Crkve koji se sa tim nikada nisu pomirili.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Ujedinjena Crna Gora (@ujedinjenacg)

Murino nije kolateralna šteta

Danilović je u emisiji kazao da Murino nije nikakva kolateralna šteta, već da je riječ o jasnoj namjeri. Murino je trebalo da pokaže kako će se rascijepiti SRJ – kako će se odvojiti Kosmet od Srbije, Srbija od Crne Gore, te Crna Gora od Kosmeta i Srbije.

Stradanje ujčevine Danilovićevog oca

Ujčevna oca lidera Ujedinjene Crne Gore, iz moračkog sela Đurđevina, likvidirana je u jednoj noći od strane lokalnih komunista. Petoro Kovijanića stradalo je u jednoj noći, 12. novembra 1946. godine, kada su pripadnici OZNE napravili zasjedu kod rodne kuće Kovijanića. Nakon toga nekoliko mjeseci, početkom 1947. godine, ubijen je i Bogoljub Kovijanić poslednji sin Novaka i Stoje Kovijanić. Od cijele sedmočlane porodice masakr je preživjela samo udata Jela Kovijanić Danilović. Nakon što su likvidirani, Vlast nije dozvolila da porodica bude sahranjena na groblju. Sahranjeni su u krečani na vlastitom imanju. Tek 1997. godine, posmrtni ostaci članova porodice Kovijanić — Novaka, Stoje, Vojina, Bogoljuba, Rajka i Jelisavke, prenijeti su na seosko groblje Pastirica.

Danilović je govorio o ovom događaju istakavši kako pravo na grob nije uskratio strani neprijatelj, već lokalni krvnik, te da je to bio pokušaj da se potre ne samo porodica, već i sjećanje na nju.