(VIDEO) Sablja Nemanjića: Kako je dospjela u ruke kralja Nikole i gdje je danas
1 min read
kralj Nikola
Sablja kralja Milutina, poznata i kao “Sablja Nemanjića”, je navodno iz 14. vijeka iz doba Nemanjića.
Na sablji je urezan ćirilični natpis na staroslovenskom: “Stefan Uroš kralj Srbljem – Ljeta gospodnja 1315” a s druge strane: “Da zivjet Kralj”.
Ovom sabljom je krunisan crnogorski Kralj Nikola I 1910. godine.
Kako je ova sablja dospjela do ruke kralja Nikole i šta se desilo sa sabljom poslije njega?
1869 godine, Nikola, još kao mladi knjaz, odputovao je iz Crne Gore do Rusije u cilju jačanja diplomatskih i ličnih veza te dvije države.
U Rusiji knjaz Nikola dobije veličanstveni doček, i primljen je na dvoru cara Aleksandra drugog Romanova.
Tokom dužeg razgovora o tadašnjim i istorijskim odnosima njihovih dvaju naroda, car Aleksandar prekida Nikolu i kaže:
„Imam jednu sablju vašijeh starijeh predaka. Ona će na boljem mjestu biti u vašoj ruci, nego u mojoj oružnici“.
Aleksandar vadi sablju iz riznice, stara ali dobro očuvana sa vrhom sečiva još oštrim sa obje strane, i dariva mladom knjazu Nikoli.
Nikola se vraća u Crnu Goru, i sebe smatrajući nasljednikom Nemanjića, sablju nosi u svim svečanim i istorijskim prilikama, pa je s njom jurišao u čuvenoj bici na Vučjem Dolu 1876., i sablju je opasao i prilikom svoje službene posjete Beogradu, 1896. godine.
———
Prema navodima dr P. Šobića, smatra se da je 1315. g. ovu sablju poklonio neki vojskovođa ili grad, u znak vjernosti i odanosti srpskom kralju Stefanu Urošu II Milutinu, koji je vojevao na Ugre iste te godine, kada je ova sablja sakovana.
U narednom periodu sablju su Turci našli i zaplijenili u toku ili poslije boja na Kosovu 1389. godine: odnijeli je u Jedrene u Anadoliji i tamo čuvali kao neprocjenivu i dragocjenu starinu i trofej, stečen pobjedom nad srpskom vojskom.
400 godina kasnije, sablju su zaplijenili Rusi u Jedrenu prilikom pobjede nad Turcima 1829 godine.
Simo Popović, sektretar knjaza Nikole, navodi da nekoliko godina poslije rusko-turskog rata, sablja se nađe na Kavkazu u gradu Tbilisu, a veliki ruski knez Mihailo Nikolajevič, kao guverner u Tbilisu, otkupio je.
Kako je samo oštrica sablje pronađena, knez Mihailo u Petrogradu je dao da se izrade korice i balčak u stilu ruskih oficirskih sabalja.
Potom Knez Mihailo poklanja sablju ruskom caru Nikoli I, koji je ostavlja svom sinu i nasljedniku Aleksandru II, koji postaje car Rusije 1855. godine.
————
Napuštajući zemlju, nakon kapitulacije Crne Gore u Prvom svjetskom ratu, kralj Nikola među istorijskim i drugim dragocjenostima svoga doma ponio i ovu sablju.
Sablja se po kraljevoj posljednoj želji, pored ostalih odličja našla i na njegovom mrtvačkom odru, 1 marta, 1921. godine u Francuskoj.
U svom testamentu kralj Nikola obraća se svom najstarijem sinu Danilu i stavlja mu na dužnost da dvorsku zbirku oružja, pored ostalog, podijeli sa svojom braćom, “sa izuzetkom sablje Nemanjića, koju tebi ostavljam u nasljedstvo.”
U testamentu, izričita odredba bila je da se ova sablja “ne može se ni prodati, ni promjeniti, ni založiti”.
Međutim, nakon smrti kralja Nikole, a i abdikacije prestolonasljednjka Danila, odredbe testamenta nijesu ispoštovane.
Sablja kralja Milutina kao i druge znamenitosti od velikog značaja došle su u druge ruke. Do iza Drugog svjetskog rata sablja je bila u posjedu italijanske kraljice Jelene od Savoja, ćerke kralja Nikole.
Nakon njene smrti, njenim testamentom sablja je vraćena preostalim potomcima kralja Nikole, da bi se oko 1960. godine sticajem nerazjašnjenih okolnosti našla u rukama jednog pariškog antikvara.
1970. godine sablja Nemanjića se pojavila na aukciji u Parizu, i kompanija iz Vranja “Alfa Plam” otkupi sablju za 4500 dolara i pokloni je Cetinjskim muzejima.
Zbog ovog poklona, gradovi Cetinje i Vranje se pobratime uz veliku proslavu.
Danas se sablja nalazi na Cetinju, na dvoru i muzeju kralja Nikole, gde je i dan danas izložena, inspirišući posjetioce i turiste svih zemalja.
Cetaši stari lupeži. Ne vjerujem da je i Nikola neđe nije klepio. Kad je znao strinu opaliti moga je vala i sablju šklepiti.
Ta sablja nije usrecila Svetog Milutina ni potonje vlasnike mozda je urecena od kovaca il narucioca jer je Nemanjici nisu platili ni narucili vec moguce neki simpatizer Kralja Svetog Dragutina tj. Njegovog sina koji je trebo da nasledi presto Srbije ko kog je imo tu sablju s njom sreca nije dugo isla NIJE U REDU OBOZAVAT NI DIVITI SE STVARI VEC COVEKOVIM DELIMA NADAHNUTIM SVETIM DUHOM
KNJAZ NIKOLA JE ZA KRALJA CRNE GORE KRUNISAN KRUNOM STEFANA DEČANSKOG NEMANJIĆA, KOJA SE ČUVA U RIZNICI CETINJSKOG MANASTIRA, A DIO CEREMONIJALA JE ČINILA I SABLJA KRALJA MILUTINA O KOJOJ JE OVDJE RIJEČ – NAIME NAKON KRUNISANJA, PATRIJARH ILI MITROPOLIT DODIRUJU RAMENA VLADARA VRHOM SABLJE I TO OZNAČAVA NJEGOVU VOJNU VRHOVNU KOMANDU, KAO ŠTO KRUNA IMA SIMBOLIKU BOŽANSKOG I ČOVJEČJEG VLADARSKOG DOSTOJANSTVA – OTUDA : „PO MILOSTI BOŽJOJ I VOLJI NARODNOJ…“
Vaša rečenick:“Sablja kralja Milutina, poznata i kao “Sablja Nemanjića”, je navodno iz 14. vijeka iz doba Nemanjića…“
Šta vam znači ova montenegrinski zlobna riječ „navodno“? Ona na ovom mjestu samo dezavuiše čitavu priču.To se kaže: „Po zapisu na sablji i po predanju, sablja potiče iz 14 vijeka.,“
Ako već nemate rezultate neke njnaučne ekspertize koja to potvrđuje ili pobija,ovo je sasvim dovoljno izvješće.
U Vranje nema laganje a na Cetinju?
E lijepo će Cetinjani zahvaliti Vranjancima! Bojim se ukrašće je neko i prodati, treba je vratiti u Vranje ili u Narodni muzej u Beogradu!
ETO OPET NA KRAJU , OĆE VRANJANCI DA PRIOOJE CETINJE VRANJU , E KAKO SU ŠTETNI TI SRBI !!! NEDAJ TE SE CETINJANIIII !!!!!!!!