(VIDEO) Pohvala svetim mučenicima – doprinos odbrani Kosova i Metohije!
o. Dragan Stanišić
Autor: o. Dragan Stanišić
Prije samog Boja na Kosovu, navodi jedan ravanički monah, knez Lazar vojnicima i vlasteli snažno govoraše: Idemo braćo i čeda,idemo u predstojeći nam podvig , smrću život iskupimo i svakako će se smilovati Bog na one što ostanu poslije nas. Srpska vojska zaista krenu pobjedonosno na protivnika i pogibe turski car Murat. Na kraju, bi od Turaka ubijen i srpski knez Lazar. Ravanički monasi vrlo su zaslužni za bitna svjedočanstva o Kosovskom boju. Manastir Ravanica, zadužbina kneza Lazara, bio je utočište monaha zvanih Sinaita, učenika svetog Grigorija Sinaita . Lazar je mnogo cijenio njihov molitveni način života i sam je slušao njihove savjete. Knez se za svog života proslavio mnogovrsnim milosrđem prema svetim obiteljima u mnogim manastirima u svojoj i drugim oblastima. Monasi Sinaiti mahom su dolazili iz Hilandara i molili pomoć koju je Knez radosno slao. Zna se da je Lazar od svih srpskih gospodara poslije smrti cara Dušana najviše težio jedinstvu i slozi u smislu vjernosti svetorodnoj lozi Nemanjića. Na to su uticali i njegova supruga Milici, koja je bila kako navode životopisci iz roda Simeonovog, i monasi Sinaiti, čiji je on bio dobrotvor i domaćin. Uticaj Sinajskog manastira i Hilandara prožima tu epohu ravaničke Srbije i prije i poslije Kosovskog boja. Šta više, ta epoha se naziva i sinaitskom. Čuveni podvižnici i oci iz tog vremena su: sveti Romilo Ravanički i Grigorije Gornjački. Romilove mošti čuvale su se u Ravanici pored Lazarevih. Zapis o moštima svetog velikomučenika cara Lazara potiče od ravaničkog monah koji kaže da kad otkopaše raku nađoše svete mošti njegove cijele i nerušime. Mnoge suze lijući Milica i Jefimija se tješahu što se ovaj slavni Lazar udostoji vijenca velikomučenika. Zahvaljujući Sinaitima, Kosovskom boju je dat Vidovdanski epilog u smislu afirmacije vječnih vrijednosti Pravoslavlja i Pedesetnice. U tom domenu Vidovdana vječne vrijednosti su i zadobijenje mučeničkog vijenca kroz podvig ljubavi i polaganja života za vjeru i otačastvo. Od Sinaita sigurno potiče i misao o Kosovskom zavjetu.
Ravanički monasi, a i despotica Jelena (monahinja Jefimija), bilježe da povodom stradanja blagorodnih u Kosovskom boju bi veliki plač, ali što veća žalost bijaše to im se veće pohvale prinošahu. Monahinja Jefimija u Pohvali Knezu Lazaru piše: Prikloni kolena pred Gospodom koji te je venčao vencem mučeništva. Saberi zbor svojih sabesednika svetih mučenika, izvesti Đorđa, pokreni Dimitrija, ubedi Teodore, uzmi Merkurija i Prokopija, i četrdeset mučenika sevastijskih. ..Dođi na pomoć našu, gde da si …Na moja mala prinošenja pogledaj.
Kosovski boj, za koji se čulo da su Srbi pobijedili Turke i povodom toga zvonila zvona u Notr Damu , u novijoj istoriografiji je opisivan kao izgubljena bitka srpske vojske. Međutim, kroz vidovdansku prizmu, srpska vojska je kroz ovu bitku ojačala, uvećavajući na Nebu vojsku onih koji su ovjenčani vijencem mučeništva. Oni caruju sa Nebeskim Carem u vjekove vjekova a protivnici im privremeno zadobiše zemlje i gradove, carujući nepravedno i bogohulno. Pohvale, službe, himne i žitija posvećeni kosovski mučenicima su doprinos odbrani Kosova i Metohije u okršajima i težim od Kosovskog boja . Već carica Milica sa despoticom Jelenom primorana je na pokornost svome dušmaninu i ubici njenog gospodara . Imajući vidovdanski duh, ostaje vjerna Kosovskom zavjetu, primajući bogomudro i najgore vijesti i udare. Despot Stefan Visoki na mermernom stubu na Kosovu upisuje riječi : Čoveče, ti koji Srpskom zemljom hodiš… kad dođeš na polje ovo, koje se Kosovo zov…nemoj da prođeš, nemoj da previdiš.. Ovdje je nekada bio veliki samodržac, čudo zemaljsko i vladar srpski, po imenu Lazar, veliki knez, pobožnosti nepokolebljivi stub, beskraj bogopoznanja i mudrosti dubina, ognjeni um, zaštitnik stranaca, sirotinji pomoć, gladnima hranitelj, tužnima milost i utešitelj , onaj koje sve voli što Hristos hoće.
Stefan, koji je vaspitavan od hilandarskih Sinaita , postavlja vidovdansko obilježje na Kosovu. I danas, dolazeći na Gazimestan, možemo da pročitamo njegove riječi o Kosovskom boju: hrabre duše i najtvrđi u veri… na neprijatelja se ustremiše i pravog zmaja zgaziše, ubiše divlju zver i protivnika velikog i nezasiti ad koji proždire sve, kažem vam, Murata i sina njegova, porod aspide i guje , štene vasiliska i lava, a s njima drugih ne malo. Dalje Stefan piše i o pogibiji svoga oca : O prijatelji, hrabri stradalnik bezakonim agarjanskim rukama uhvaćen bi i kraj mučeništva dostojno prima i mučenik Hristov biva, Lazar veliki knez, jer ne poseče ga niko drugi, do sama ruka Muratovog sina , krvnika tog.
Kosovo i Vidovda su povijest u biblijskom smislu, to je Knjiga o Jovu u srpskom, sinajskom, hilandarskom i ravaničkom izdanju; to je Knjiga o Isusu Navinu, koji je vodio narod u Obećanu zemlju . Vitezovi srpski prešli su u Gornji Jerusalim i stekli vječan spomen u rodu svome . Mučenici kosovski su i blagorodnici i vitezovi sa Paštrika i Košara, koji su hrabre duše i najtvrđi u veri nedavno ratovali sa brojnim mnoštvom novih bezakonika i svjetskih silnika. Oni su u najnovijim bojevima na Kosovu i Metohiji gazili zmaja, divlju zver i protivnika velikog . Mnogi se udostojiše vijenca mučenika i njihov spomen slavimo blagodareći im za podvige koje učiniše.
VIDOVDANSKE SVEČANOSTI, porta crkve sv. Đorđa pod Goricom
Tema: Vidovdan i Kosovo
Predavač: o. Dragan Stanišić
Spise o Kosovu čitaju: Duška Stanišić, Irena Krulanović i Milica Grujičić
