(VIDEO) O. Jokić: Strašno je vrijeme – Brat prodaje brata, kum izdaje kuma, čovjek kupuje čovjeka
1 min read
o. Slobodan Jokić
Arhijerejski namjesnik nikšićki protojerej-stavrofor Slobodan Jokić besjedio je juče u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću.
Tom prilikom, o. Jokić je kazao da će „doći vrijeme kada ćemo morati stati i reći jesmo li bili dobre sluge Gospodnje ili smo bili oni drugi, kako ih Gospod, najtežom riječju naziva – zli sluga.“
„Jedno je kad sudimo sebi, onda smo blagi, trpeljivi, sažaljivi, najbolji. Tražimo milost i pravdu, kad se radi o nama. I kad je dobijemo, kao da se nije ni desila i onda sudimo drugim očima i drugim sudom. Kao da se prema nama nije desila pravda, ljepota i istina“, kazao je on.
I onda, dodaje on, natjeramo Gospoda da kaže „Zli slugo“.
„Kakve strašne riječi. Možda najteže i najstrašnije u svetom Jevanđelju, da Gospod nekoga naziva zlim slugom. Kako se to licemjerstvo i laž uselila u srca naša, gdje to ide život naš? Jesmo li Božiji? Ako smo Božiji, onda smo dobre sluge, onda laž, licemjerstvo, nema mjesta u srcu našem“, kazao je o. Jokić.
On je upitao, „kakav se tvrdivičluk i kukavštvo uselio u nas“, da Gospod mora da kaže – „Zli slugo.“
„Strašno je vrijeme, teško. Ali ovo je vrijeme, kad možemo da budemo najbolji, kad možemo da budemo ono što treba da budemo – ljudi veliki“, rekao je on.
Kako je kazao, prizvani smo na svetost, na pravdu, na istinu, na ljubav, na svjedočenje, na hrabrost.
„Danas, u ova teška vremena, mnogi padnu i stide se reću da su hrišćani. Stide se reći da su Hristovi i da je Hristos dobri Gospodar. Da im je oprostio i pomogao, i izveo na pravi put. Kad im je bilo teško, utješio je. Kad im je bila žalost, bio im je rame. Kad su pali u blato, uzeo ih je za kosu i podigao. I danas se toga stidimo“, rekao je o. Jokić.
On je tokom posjede, pitao kakvo je to licemjere da danas brat prodaje brata, kum izdaje kuma, čovjek kupuje čovjeka. Šta se to dešava? Doći će vrijeme kad moramo dati odgovor.
„Možda je to ovo vrijeme, danas, ovaj čas, i ovdje i sada, i sjutra. Da kažemo, Gospodu, sluga sam tvoj, pa i ako stradam. Sluga sam, ako gubim zbog imena tvog, jer dobijam ono veće i dublje i ljepše. Dobijam zajednicu sa tobom, dobijam braću i sestre, koji isto stradaju kao što i ja stradam. Neću ih ostaviti, neću ih zaboraviti, jer ti mene nisi ostavio i zaboravio“, kazao je o. Jokić.
Gospod se, dodaje on, preobrazio, jer smo se mi preobrazoili u njemu.
„Gospod je radi nas vaskrsao, da bi mi vaskrsnuli u Njemu. Gospod je došao u ovaj svijet, i rodio se, da bismo se mi rodili u njemu i s njim, za novi život. Tamo gdje je istina i pravda. Tamo gdje je put, tamo gdje nema ni prevare ni laži. I onda nećemo biti dužni nikome ništa“, rekao je o. Jokić.
Dugujemo samo ljubav jedni drugima, zar je to teško danas, upitao je.
„To je jedino ono što se daje, i dok se god daje, nikad ne nestaje nego se umnožava“, kazao je.
Napomenuo je da „ne zaboravimo da smo Hristovi“ i da je Hristos stradao za nas.
“
Sjajno.Otac Boban.
Sjajni,otac Boban.
Ne stide se toliko reći da su hrišćani koliko da su djeca Svetoga Save Ravnoapostola Hristovog, jer se hrišćani bez Apostola i Ravnoapostola ne rađaju i pred Bogom su zato dužni kao djeca koju su oni u Hristu rodili i rađaju dok se Hristovo obličje u njima ne javi vazda se opominjati i vazda za primjer isticati djela i riječi Svetih Otaca Svojih. U svojoj uskogrudosti takvi se često stide i u narodu omiljenih krstolikih znamenja svetosavske Crkve Hristove, pa se, umjesto da se kao vjerni sinovi njima diče i zaklanjaju, usuđuju se da se tog barjaka kad god mogu odriču, uskraćujući nam često da ga nosimo i na hramovima zavijorene gledamo, a zbog trobojne osnove koja ne povolji vladajućoj hristomrziji.
Oče Bobane hvala na toplim riječima,svaka čast! “ A onda se pojavio čovjek koji je 30 godina pljačkao svoju državu i svoj narod,pa je na kraju odlučio i da Crkve prisvoji i da Crkvu pobijedi,gradeći neki novi domovinski identitet“….I naravno,da je pao ,da to narod nije više htio da trpi!