(VIDEO) Nikad zaboraviti – nikad oprostiti: „Milosrdni anđeo“ 78 dana ubijao djecu u Crnoj Gori i Srbiji – 22 godine od NATO bombardovanja

„Poštovani gledaoci, dobro veče. Neprijateljski avioni agresorskih NATO snaga, oko 20 časova, izvršili su prve raketne napade na našu zemlju. Avijacija NATO-a je večeras, u prvom talasu agresije na našu zemlju, gađala ciljeve u Prištini, Kuršumliji, Užicu, Danilovgradu, Novom Sadu, Pančevu i Podgorici – nezvanično saznaje Tanjug od vojnih vlasti.“

Ovim riječima, na današnji dan, 24. marta 1999. godine, tačno u 22 časa i 39 minuta, spiker RTS-a je upoznao građane Savezne Republike Jugoslavije sa prvim informacijama o zločinačkoj NATO interveciji.

Dan ranije, predsjednik Vlade SRJ Momir Bulatović je, ispostavilo se više nego opravdano, saopštio javnosti Odluku o proglašenju nastupanja neosredne ratne opasnosti, jer, kako je rekao, sada već pokojni Bulatović: „Postoji opasnost od agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Ova odluka stupa na snagu odmah“.

Ti prvi dani proljeća 1999. neodoljivo su podsjećali na ljeto 1914. i onaj zlosudni telegram pun ultimatuma i prekora, koji je iz Beča poslat tada najuticajnijem političaru Kraljevine Srbije Nikoli Pašiću, ali i cijelom srpskom narodu.

Na kraju 20. vijeka, istorija nam se ponovila u lice i to u svom najmračnijem izdanju. Bila je to još jedna ratna godina zaredom i još jedan zlosutni istorijski izazov. Srpski narod je, po ko zna koji put u svojoj istoriji, kriminalizovan do bestidnosti i označen za plijen. 

Crna Gora, od NATO bombi do NATO saveza

Predstavnici bivšeg režima DPS-a punih 22 godine o bombardovanju nisu htjeli otvoreno i iskreno da pričaju. Prije 22 godine, Podgorica nije priznavala odluku savezne vlade da prekine diplomatske odnose sa državama koje su napale SRJ. Poručivali su da to nije rat Crne Gore.

S druge strane, slobodni građani od prvog dana bombardovanja orhanizovali su proteste prkosa. Po ikonografiji ličili su na one u Srbiji, a predstavnici tadašnje opozcije pozivali su crnogorske vlasti da jasno osude agresiju na SRJ.

Umjesto toga, DPS i Milo Đukanović nasilno su građane i Crnu Goru uvukli u NATO savez.

Vukićević: Nemoralno je tražiti od nekog kome si ubijao djecu da pristupi tvom „timu“

Politički analitičar i predsjednik pokreta Sloboda narodu Boško Vukićević u razgovoru za naš portal kaže da poštujući usvojene zdravstvene mjere, Pokret Sloboda narodu ove godine neće obilježiti datum početka bombardovanja naše zemlje tradicionalnom protestnom šetnjom do Američke ambasade u Podgorici.

Tako je kaže bilo i prošle godine, nakon pojave koronavirusa u našoj zemlji i uvođenja prvih zdravstvenih mjera, a takvim činom njihov pokret pokazuje društvenu odgovornost naspram dramatične epidemiološke situacije.

„Međutim, obilježavanje datuma početka agresije i odavanje počasti svim nastradalima u SRJ će svakako biti obavljeno od strane aktivista Pokreta na druge načine“, naglašava on.

Vukićević ističe da gotovo četiri godine nakon pristupanja Crne Gore NATO-u, samo za neupućene predstavlja iznenađenje zvanični podatak koji je nedavno iznio Stoltenberg, prema kojem je i dalje ogromna većina građana protiv članstva naše zemlje u toj organizaciji.

„Već sada se može reći da i pored godina upornih, svakodnevnih pokušaja uvođenja „NATO-standarda“ među naš narod, eksperiment mentalitetskog i identitetskog inženjeringa nije uspio. „Utjerivanje NATO-a“ nije prošlo. Isuviše je ponosan i dostojanstven naš narod da bi dozvolio takvu vrstu poniženja“, ocjenjuje naš sagovornik.

On je istakao dvije stvari koje u okviru date problematike koje su prema njegovoj ocjeni ključne.

„Prva je izostanak etičke komponente u višegodišnjem insistiranju nekih značajnih NATO-faktora da naša zemlja postane član te organizacije. Jer, naš slučaj je jedinstven: prvi put je NATO od zemlje koju je bombardovao zvanično zatražio da postane njen dio. Ima tu nečeg duboko nemoralnog, neke vrste iživljavanja nad žrtvom – tražiti od nekog kome si ubijao djecu da pristupi tvom „timu“. Takav izostanak etičke komponente tokom procesa pristupanja je najzaslužniji za održanje dostojanstva kod našeg naroda i većinski prkosan stav o problematici“, tvrdi Vukićević.

Osim toga, valja primijetiti: izuzetno agresivno i nemoralno insistiranje da Crna Gora postane član NATO-a bilo je i u svrsi odvraćanja od legitimnog zahtjeva za ratnom odštetom, koja je ogromna i koja bi mogla preporoditi našu ekonomiju.

„Druga stvar je apsolutni izostanak demokratskih standarda u procesu pristupanja, ali i naknadnom bitisanju naše države u okviru NATO-a. Ako je jedan od ciljeva te vojne organizacije očuvanje demokratskog poretka u okviru zemalja članica, kako je moguće da su se u slučaju Crne Gore u potpunosti ignorisala osnovna pravila demokratije? Ako je tokom cjelokupnog procesa pristupanja, a i danas (kako pokazuju zvanična istraživanja NATO-a) ogromna većina građana protivna članstvu – zašto se željela uniziti takva većinska volja? Da li to znači da samo za Crnu Goru ne važe univerzalni demokratski standardi, ili se pak za naše građane smatra da nijesu dostigli odgovarajući civilizacijski stupanj da bi odlučivali o sopstvenoj sudbini? O čemu god da je riječ, ne može se sakriti grubo gaženje elementarnih demokratskih principa“, uvjeren je on.

No, sve će se to, smatra Vukićević, moći ispraviti – nakon prvih slobodnih izbora u zemlji i pružanja prilike građanima da se o ovom, kao i o svim drugim krucijalnim pitanjima za budućnost naše države, izjasne putem referenduma.

„Građanima se mora dati suvereno pravo da direktno odlučuju o svojoj sudbini. Neka je vječni pomen svim žrtvama NATO-agresije na našu zemlju“ zaključio je on.

Damjanović: Bivša vlast nikada nije htjela da ispita posledice NATO bombi po zdrvalje građana Crne Gore

U ime Mirovnog pokreta „Ne u rat, ne u NATO“, analitičar Igor Damjanović prije svije godine bio je jedan od inicijatora „Apela 243“, koji je zahtijevao da crnogorski parlament obrazuje posebno tijelo po ugledu na Italiju i Srbiju, koje bi ispitao uticaj osiromašenog uranijuma na zdravlje ljudi.

Apel su, kaže, tada svojim potpisom podržali blaženopočivši mitropolit Amfilohije, vladike Joanikije, Kirilo i Metodije, pokojni Momir Bulatović, gradonačelnik Budve Marko Bato Carević, 19 poslanika, nekoliko desetina ljekara i univerzitetskih profesora, ukupno 243 ugledna građanina Crne Gore.

„Tadašnja parlamentarna većina u nadležnim odborima odbacila je predlog poslanika Aleksandra Damjanovića da se ova tema uvrsti u dnevni red, a ostatak tadašnje opozicije nije imao sluha da inicijativu podrži i sazove vanrednu sjednicu. Ništa se nije promojenilo ni danas. Ukoliko je Italija kao osnivač NATO pakta moga da formira parlamentarno tijelo koje bi istražilo ovo pitanje ne postoji nema razloga da to ne uradi ni Crna Gora“, smatra Damjanović.

Italijanska komisija saslušala je, kaže on, više od 300 svjedoka i eskperata. Naložili su da se u pravnoj regulativi uvede „institut kvalifikovane vjerovatnoće“, što znači da ukoliko neki italijanski vojnik koji je boravio na KiM oboli od kancera, više nije potrebni dokazivati zašto je obolio, već se mjeri vjerovatnoća uticaja osiromašenim uranijumom kontaminirane životne sredine na KIM.

„Na osnovu toga samo do kraja 2017. godine italijansko pravosuđe donijelo je ukupno 43 presude, kojima se nalaže isplata odštete od raka oboljelim italijanskim vojnicima, koji su služili u vojnim misijama na Kosovu i Metohiji i drugim teritorijama izloženim dejstvu osiromašenog uranijuma. Takođe, u nekoliko slučajeva odšteta je isplaćena i porodicama preminulih vojnika“, pojašnjava naš sagovornik.

U Srbiji parlamentarna „Komisija za istraživanje posledica NATO bombardovanja“ je dokazala da u toj zemlji djeca od malignih bolesti obolijevaju više nego bilo gdje u svijetu.

„Podsjetio bih da ni teritorija Crne Gore nije bila pošteđena uranijumskih bombi, kao ni dejstava po skladištima goriva i municije. Ono što za sada van svake sumnje znamo, jeste da je NATO 30. maja 1999. godine na poluostrvu Luštica (rt Arza), lokalitetu na kome nije bilo nikakvih vojnih objekata niti raspoređenih jedinica, dejstvovao sa oko 90 projektila sa osiromašenim uranijumom. Izmjerena radioaktivnost na Luštici, neposredno nakon dejstva NATO avijacije, bila je 350 puta veća od dozvoljenih vrijednosti“, kaže Damjanović.

Iz Instituta za javno zdravlje nedavno je saopšteno da je u 2013. godini najveći broj novooboljelih od karcinoma registrovan u Budvi i Tivtu, gradovima između kojih se nalazi poluostrvo Luštica, odnosno Podgorici i Danilovgradu, najintenzivnije bombardovanim mjestima tokom NATO agresije.

„Zabrinjavajuću statistiku kretanja oboljelih od malignih bolesti nedavno je prezentovao i direktor Klinike za onkologiju i radiologiju Kliničkog centra Crne Gore prof. dr Vladimir Todorović. On je tada saopštio da broj pacijenata na njegovoj klinici utrostručen u odnosu na brojno stanje prije devet godina, a da broj umrlih na godišnjem novou dostiže brojku čak 1300 ljudi“, zaključuje u razgovoru za IN4S Damjanović.

Da se nikad ne zaboravi

Podsjećamo da je tokom agresije Alijanse u Crnoj Gori je stradalo 10 osoba, među kojima i troje djece. Krvavi epilog NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore bio je oko 3.000 ugašenih života.

Prvog dana napada pala je i prva žrtva devetnaestogodišnji Saša Stajić iz Beograda, koji je poginuo na ratnoj straži u krugu kasarne „Milovan Šaranović” u Danilovgradu.

U napadima koji su uslijedili 6. aprila 1999. godine NATO je bacio bombe na aerodrom u Golubovcima. Dan kasnije bombardovana je farma u Podgorici, kada su stradala tri radnika zaposlena na njoj. Tokom 16. aprila više projektila i bombi pogodilo je područje Podgorice i Danilovgrada, a 30. april ostaće upamćen kao jedan od najkrvavijih datuma u novijoj istoriji Crne Gore.

Tada je bombardovano Murino, kada je stradalo najviše civila tokom te agresije. Stradalo je šest nevinih građana. Život su izgubila djeca četrnaestogodišnji Miroslav Knežević (1985), trinaestogodišnja Olivera Maksimović (1986) i desetogodišnja Julija Brudar (1989). U napadu su stradali i Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).

Bombardovanje SR Jugoslavije završeno je 10. juna 1999. godine.

U svim hramovima u Crnoj Gori danas pomen žrtavama NATO bombardovanja

Po blagoslovu Njegovog preosveštenstva Episkopa budimljansko-nikšićkog i administratora Mitropolije crnogorsko-primorske g. Joanikija u svim hramovima Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke danas poslije Lutirgije pređeosvećenih darova služiće se pomen za postradale od NATO bombardovanja 1999. godine.

Pročitajte JOŠ:

Mandić za IN4S povodom godišnjice NATO agresije na SRJ: Đukanovićev režim aktivno učestvovao u servisiranju agresije na sopstvenu zemlju