(VIDEO) Milo Đukanović – od „srpskog sina“ do „borca“ protiv „Srpskog sveta“
1 min read
"Sudar svjetova" - Milo vs Đukanović
Nedosljednost aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića, kada je riječ o brojnim pitanjima koja su odlučujuće determinisala procese u Crnoj Gori i regionu, odavno je poznata široj čitalačkoj publici. Ideologije, nacije, jezik, odnos prema religiji i „komšijama“ Đukanović je mijenjao u skladu sa „savjetima“ centara moći. Nakon svakog „preloma u mozgu“, zakonomjerno su se punili njegovi „džepovi“.
Prošle nedjelje analizirali smo kako je Đukanović od „istjerivača ustaša“ postao – „kroatofil“. Sada ćemo se podsjetiti njegovih „pionirskih“ koraka na polju politike, sa akcentom na „evoluciju“ njegovih stavova o Srbima i Srbiji.
„Crnogorci su ponosni na srpsko porijeko i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet.“, rekao je 1990. godine u intervjuu za politiku – Milo Đukanović.
Ovo je bio uobičajeni narativ sadašnjeg predsjednika Crne Gore, koji je kontinuirano ikazivao i podršku unionističkim idejama i slavio 1918, što je i zabilježeno u Pobjedi 21. novembra 1989.
Izlišno je i nabrajati slične izjave tokom faze u kojoj je „šegrtovao“ bivšem predsjedniku Srbije i SR Jugoslavije, Slobodanu Miloševiću. Ali, važno je primijetiti da je, i nakon političkog razlaza sa njim, davao slične izjave.
Na primjer, uoči parlamentarnih izbora 1998. izjavio je:
„Zbog vjekovnih bratskih veza, zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom“.
Istina, već u junu 2000, istakao je da je zabrinut za bezbjednost zbog „borbe“ za Crnu Goru:
“Nažalost, moram reći da je bezbjednost svih nas dovedena u pitanje usljed produženja jugoslovenske krize. Što se mene lično tiče, potpuno sam svjestan šta radim u politici. Svjestan sam da to znači da ulazim u konflikt sa interesima onih koji su se navikli na poniženu Crnu Goru koja nema dostojanstva. Ali, niti želim, niti mogu da se vratim sa tog puta.”.
U martu 2002 – nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, istakao je:
„Ovim dokumentom nije ugroženo pravo Crne Gore da nakon određenog perioda provjeri volju svojih građana u odnosu na pitanje svoje budućnosti… Crnogorska politička javnost ima razloga da bude zadovoljna ovim što smo postigli.“.
U maj 2006, nakon referenduma, konačno se „trsio“ mrske mu Srbije.

„Čestitam svim građanima državu. Ovo je najznačajniji dan u novijoj istoriji Crne Gore… Imamo državu i nikada više nećemo dozvoliti da na bilo koji način dovedemo u pitanje našu državu.”, uskliknuo je.
A, od tog dana pa do danas, uporno „brani“ Crnu Goru od Srba, SPC i Srbije. „Protjerivana“ je trobojka, ćirilica „skrajnuta“ u drugi plan, „stradao“ je i srpski jezik. Mnogi srpski pisci izbačeni su iz udžbenika, srpski političari proglašavani za neprijatelje i domaće izdajnike, srpskim intelektualcima zabranjivan ulazak, Srbi getoizirani, a onda je nasrnuo i na SPC.
I danas, nakon što su šovinističke politike koje je sprovodio doživjele jasan poraz 30. avgusta, jedna od osnovnih „strategija“ Đukanovića i DPS-a kojom pokušavaju ubijediti Nikšićane da glasaju za „Evropski tim“ jeste – borba protiv „Srpskog sveta“.
“Svjedočimo povampirenju politike devedestih sa neskrivenim ambicijama retrogradnih snaga da svoje ciljeve iz tog vremena ostvare danas drugim sredstvima. U središtu velikodržavnih planova i projekata nalazi se nažalost i Crna Gora koja se vidi kao važan dio srpskog sveta te nove sintagme za projekat Velike Srbije. Dobro znamo kakva je bila uloga Srbije i Srpske pravoslavne crkve u pripremi i realizaciji najnovije ofanzive tog istorijski prevaziđenog koncepta u vrijeme parlamentarnih izbora avgusta prošle godine”, ocijenio je predsjednik DPS.

Dakle, tokom svoje političke karijere Đukanović je iz faze „Živjela 1918. i ujedinjenje“ došao da „Nikad više 1918.“. Ono što se nikad nije promijenilo jeste njegova ostrašćenost, bilo kojem političkom polu da pripada, i umijeće da se na podjelama i narodnoj muci – obogati.
Pročitajte još:
Trgnite se više, Nikšić je poslednji i prvi stepenik vaskrsa naše slavne Crne Gore!
Kraj ti se bliži, Đukanoviću !
Za pare i radi interesa se čovijek itetako zna promjeniti…
Milp je Srbovao dok mu je to odgovaralp , čim je osjetio da može izgubiti vlast , odmah je promijenio priču. Ali dosta je više bilo. Ide na smetlište istorije
Milo Djukanovic je dozivio epohalnu evoluciju kroz sve ove godine. On je sve ono sto mu dune da bude u datom momentu. On nema svoj identitet, ni nacionalni, ni vjerski, ni profesionalni. Bio je Srbin, sada je srbomrzac, a ubrzo ce postati i Francuz, Turcin, Albanac, zavisi sve od potrebe. Takvi su i njegovi sledbenici.
Milo je jedino voleo da krade pare od građana Crne Gore,zato će mu sada i odzvoniti.U nedjelju pada u Nikšiću.DO POBJEDE NIKŠIĆANI!!!
Milo nikada nije srbe voleo,uvek je bio antisrpski nastrojen.
Milo Djukanovic je poznat u kriminalnom svijetu.
Milo je odavno antisrpski nastrojen.
E kako se covjek iz interesa promijeni i zaboravi i na sebe ko je bio…uzas, to ga je i upropastilo!
Tipicni komunista,a kad se raspadala jugoslavija onda je bio Srbin po sluzbenoj duznosti da slucajno ne bi istinski Srbi dosli na vlast i da pomognu svojim trabantima,hrvatima i poturicama da nam stave omcu oko vrata i da nas ocrne ali nije samo on bio takozvani Srbin i mozete li sad zamisliti kako je u to vrijeme brano micunovic bio clan Srpske garde kod vuka draskovica i kad sad pogledas u stvarnosti ko su ta dva komunisticka kameleona onda smo dobro i prosli
Bagra
Sve je to u redu, Milo se drži oprobanog recepta, opanjkava Srbe, ali je jednu stvar smetnuo sa uma!
Naime, niko u svijetu ga nije podržao, govorim o zadnjim događajima, uprkos srpskom svijetu, velikoj Srbiji, srbonacizmu, četnicima,… niko mu nije dao podršku! Očito se i svijet malo promijenio, a mjenjaće se još više! U Milovu priču više ni Milo ne vjeruje
Nije mu bilo lako da pređe, da preskoči sopstvenu među!
Sada mu je lakše kada zna da mu povratka nema.
Nema mu druge nego da nastavi , đe god da nikud stigne!
Nije se nikome igrat sa granicom u sebi.
… Ma nije valjda da mi ga je još i źa!?
Nije Milo jedini . Ima još “srpskih sinova”, koji pod parolom da bude Srbima bolje, rade isključivo za svoj džep, a na apsolutnu štetu Srba. A puna im usta srpstva.
Srpska nesreća !
Patoloski lopovcina.
Milo Đukanović nikada nije bio nacionalni Srbin… On je oduvijek bio nacionalni Crnogorac i ortodosna komunjara…
ortodoksna*
Milo je sve radio i radi po sopstvenoj potrebi ne zaziruci kome i zasta sluzi.
Kada se nekome u drzavi povjerava tako fazna funkcija taj bi morao proci razna ispitivanja nezavisnih strucnjaka i poznavaoca odredjenih stvari.
Obavezno bi se moralo ispitati porijeklo, psiholoski, moralni i karakterni profil licnost, sklonosti i sl.
Mislim da nije imao izgleda ko da o tome vodi racuna i onda nas je zajasio Milo i banditska druzina.
Ljudi se na sve naviknu pa i na zlo pa jos ima onih koji bi takve birali ili bolje reci trpjeli. Treba znati da bolje postoji i za to se treba izboriti.
Moraju i gradjani da mijenjaju svoju svijest, poglede i navike.
Stotinu ce promjeniti vjera da postigne(Njegos) ………. samo da moze da krade.
Ne mrzi Milo Srbe, niti voli Hrvate i Albance. Covek jednostavno voli moc i novac vise nego bilo sta na svetu, i spreman je za to da uradi sve. Zrtvovao bi i svoje najmilije i porodicu zarad toga, bez da okom trepne. Mi smo samo imali priliku da vidimo sta moze sve covek bez morala i skrupula da uradi za 30 godina, ako mu se pruzi dovoljna sansa. Gazenje preko mrtvih, zivih, predaka, istorije, brace, jezika, vere, prirode, zdravlja, nauke, sve je to radio veoma lagano i olako. Proci ce jos mnogo vode Moracom pre nego sto se ponovo rodi jedan takav beskrupulozni covek, koji bi u svakoj drugoj prici bio dostojan da bude zlikovac u filmovima u Dzejmsu Bondu, samo mu se ovde kod nas pruzila prilika da to bude kroz organe vlasti.