(VIDEO) Ima anđeoski glas i pjeva o litijama – Branka Zečević: Držimo se zajedno, zalud nam usta puna molitve, ako nam je srce prazno

Mlada Podgoričanka Branka Zečević svojim anđeoskim glasom kroz etno i tradicionalnu muziku postala je prepoznatljiva ne samo u Crnoj Gori već i u regionu. Ljubav prema ovaj vrsti muzike potekla je iz želje da sačuva svoju tradiciju i porijeklo.

U razgovoru za naš portal priča o svojoj muzičkoj karijeri, ljubavi prema muzici i arhitekturi. Takođe, ističe da joj je je kao nekom ko je posvećen Bogu i Crkvi, teško palo usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Etno i tradicionalna muzika u poslednje vrijeme gotovo da nestaje sa crnogorske muzičke scene. Malo je vas koji ste se se odlučili na ovu vrstu muzike. Šta je tebe najviše podstaklo da tradicionalna, izvorna i duhovna muzika bude tvoj izbor?

– Nažalost je tako, sami poziv je izazov i treba velika količina ljubavi i vjere da bi se to razvilo i proniknulo u nešto što se zove odgajanjem tradicionalne muzike. Podstaklo me samo odrastanje u tom krugu duhovnosti, tradicionalnosti, korijenilo se vremenom, a samim tim je želja i ljubav je postajala jača. Tako je i mene samu izgradila, učinila da moj muzički pravac bude upravo , ona, izvorna, duhovna i tradicionalna muzika.

Koliko je teško pjevati takve pjesme?

– Sve u životu ima svoju težinu i dio tereta koji nosi. U ovom slučaju nije teret već odgovornost prema nečemu što godinama traje, što je srž, istorija, karakter naroda. Jedino u tome ima težine, da na najbolji mogući način predstavim nešto čemu težim, što odgajam, čuvam od zaborava i trudim da prenesem generacijama.

Pjesme „Svetinje“, koju je napisao Neven Milaković, a koja je posvećena borbi za pravoslavlje u Crnoj Gori, očarala je sve tvojim predivnim glasom. Kakav je osjećaj bio kada ti je ova pjesma ponuđena?

I dalje pokušavam da se suočim sa činjenicom da sam snimila i dala svoj mali udio u trenutnoj situaciji koja nas je snašla i naravno toga da je pjesmu napisao čovjek poput Nevena.

Daćete mi prostora da vam ispričam kako mi je Bog poslao i zašto je upravo meni pripala, po mom vjerovanju.
Naime, Neven kao što znate je autor pjesme „Vila s Košara“, pjesma koja je na mene samu i porodicu ostavila utisak borbe, junaštva, istorije na koju treba da se ponosimo, uzdignute glave je pjevamo. Pjesma koja nam je ostavljena za vjek vjekova, a time i pjesma koju sam ja kao neko ko počinje da gradi muzičku karijeru, htjela da snimim i upravo sa njom počnem svoj put.

Svoj prvi studijski snimak, svoje prvo iskustvo sa slušalicama i melodijom u ušima u gluvoj sobi, bude trenutak Vilom s Košara. Da bi nakon par dana pominjanja uz neobavezni razgovor gdje nisam ni slutila, dobijam poziv i ponudu da otpjevam pjesmu „Svetinje“ od Nevena Milakovića. Prije svega na moju veliku radost a onda i zadovoljstvo što je našla put do mene.

Ovom prilikom bih se zahvalila Ratku Ćipraniću koji nas je spojio i bio dio rađanja pjesme, Danilu Doderoviću na muzici, Pređi Nedeljkoviću na aranžmanu.
Hvala Bogu na daru, dobroj volji ljudi i situaciji koja nas je zbližila i međusobno povezala, ojačala u slavu Hristovu.

Kako ti, kao neko ko je veoma mlad, a opet posvećen Crkvi, komentarišeš usvajanje tzv. Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kojim se želi oduzeti crkvena imovina od SPC?

Vjerujem u to da je ovo nešto što je trebalo da se desi, da je došlo u pravo vrijeme. Znamo da je sve po Božijoj volji, svjedoci smo duha pravoslavlja koji je bio ali je isto tako i izrastao u veliku silu, silu naroda koji bi život dao za crkvu, nepravdu i Božiji blagoslov bez kojeg nam nema života i spasenja.

Litije koje se organizuju svakog četvrtka i nedelje pokazale su koliko je narod spreman i odlučan da brani svetinje. Kakav je osjećaj biti dio te borbe?

Sami život je borba, a ovo je prije svega blagoslov i naše poslušanje od Boga, što dokazuje masa naroda iz nedelje u nedelju. Sve nas ovo čini boljim, istrajnijim, puni nas ljubavlju prema Bogu, crkvi, precima, potomcima, otadžbini i slobodi življenja.

Posle „Svetinja“ da li tvoja publika može da očekuje neki novi projekat?

Sad spremamo spot za pjesmu „Svetinje“, koji bi ubrzo trebao da ugleda svjetlost dana. Planiram par obrada izvornih pjesama, što sa teritorije Crne Gore tako i okoline. Naravno da ću razmišljati u tom pravcu da se ne zadržim na ovoj pjesmi, kao što uvijek kažem, polako, sve će doći na svoje i u pravo vrijeme, kako Bog uredi.

Pored toga što si uspješna u pjevanju, ti si i student Arhitektonskog fakulteta u Podgorici…

Jesam, student druge godine Arhitektonskog fakulteta u Podgorici. Pitaju me mnogi zašto arhitektura, pored dara koji posjedujem. U to vrijeme kad sam morala da odlučim kojim putem obrazovanja da krenem, jedina alternativa je bila arhitektura jer je to nešto što me interesovalo pored muzike. Nije bilo uslova za muzičko usavršavanje, zbog nedostatka osnovnog muzičkog znanja, tako sam se pronašla u sferi umjetnosti koju nudi poziv – Arhitektura. Za sad ide kako treba, uspješno postižem obje strane, sve je to dio velikog svijeta umjetnosti, sve me to čini Bićem, pjevanje će svakako ostati nešto čega se sigurno neću odreći, pa dok se put sam ne odredi.

Tvoja poruka čitaocima portala IN4S bi bila…?

Držimo se zajedno, složno, zalud nam usta puna molitve, ako nam je srce prazno, sve je u Božijim rukama, braćo i sestre, vidimo se na litiji! Ne damo svetinje!

Pročitajte JOŠ:

(VIDEO) Nakon „Vila sa Košara“ Neven Milaković publici poklonio „Svetinje“: Crna Gora je sačuvala čast i vjeru, biblijske litije o tome svjedoče