(VIDEO) Bojović o Đukanoviću: Zbog kontigenta sa bananama udario na Crkvu

Možeš da radiš šta hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš! To je stara mudrost koju Milo Đukanović nikako ne uspijeva da usvoji, kazao je juče u svojoj diskusiji, poslanik DF-a i potpredsjednik Demokratske narodne partije Dragan Bojović. 

„Ne može da se suoči sa istinom da je njegovo političko vrijeme isteklo, niti sa bolnim saznanjem da je njegovo korupcionaško vrijeme takođe isteklo. Evo vidimo ovih dana u kojoj mjeri smo kao država upleteni u korupcionaške mreže, da nema meridijana na svijetu i nema afere u koju direktno nije uključen predsjednik države Milo Đukanović: od Djevičanskih ostrva i Paname, preko Albanije do Tajlanada i Malte. Svuda je Milo jedan od vodećih protagonista. Po ko zna koji put njegovo ime se pominje i u dokumentima italijanskih sudova“, istakao je Bojović i dodao:

Samo ga nema u dokumentima naših pravosudnih organa, ali i to će se vjerujem brzo ispraviti.
Jer, kako je naveo, za svaku grabež, svaku gramzivost, računi stignu prije ili kasnije i ceh se mora platiti. Ceh, međutim, moraju platiti i oni koji su ga svih ovih decenija vjerno slijedili i slušali. Jer, ako vi iz DPS-a mislite da za samo godinu dana možete doživjeti lustraciju i procvat, i postati moderni i evropski, grdno ste se prevarili. Vrijeme je pred vama. Dugo vrijeme, i mukotrpna opoziciona politička borba.

Po riječima Bojovića, jasno je da je Milo Đukanović prekršio Ustav u mnogo tačaka: narušavajući osnovno načelo odvojenosti države i vjerskih zajednica, kršeći osnovna ljudska prava i slobode, izazivajući vjersku, nacionalnu, rasnu i drugu mržnju i netrpeljivost, što je kažnjivo i Krivičnim zakonikom.

Imamo nominalno predsjednika svih građana, koji dijeli, svađa i hoće po svaku cijenu da izazove sukobe među građanima. Imamo nominalno predsjednika sekularne države, koji silom na sramotu hoće da pravi nekakvu svoju crkvu. Imamo nominalno predsjednika multikonfesionalne, multietničke i multikulturne države, koji na svaki način krši građanska, vjerska, etnička i kulturna prava najvećeg broja građana sopstvene države.

„Jer, pravo na slobodno ispovijedanje vjere, na slobodu vjeroispovijesti predstavlja samu suštinu ljudskih prava i to je upisano u mnogim međunarodnim konvencijama i sporazumima, o čijem sprovođenju brinu kako Ujedinjene nacije, tako i Evropska unija koja je u tom cilju formirala i posebnu Komisiju sa sjedištem u Varšavi“, istakao je Bojović i dodao:

Vjerska prava u državi koja je sebe označila kao sekularnu, moraju posebno da budu poštovana i zaštićena. Sekularna država je ona koja je po pitanju vjere apsolutno neutralna. Sekularna država ne organizuje vještačke vjerske i crkvene tvorevine, ne stvara crkve u ANB-u i policiji, a posebno ne zahtijeva da se preotme tuđa imovina i tuđi identitet, kroz konverziju identiteta I falsifikovanje istorije. Sekularna država prepušta vjerskim zajednicama pravo kako će se organizovati i kako će vršiti svoj vjerski obred.

To iz pozicije Mila Đukanovića i bivšeg režima nije moguće, jer je bivši režim suštinski oduvijek bio protiv „slobode religije“. Vi biste zapravo htjeli (kad kažem vi mislim na čelnike bivšeg režima) da se „oslobodite od religije“ i to u onom ekstremno titoističkom: ateističkom ili antiteističkom smislu. Ta averzija prema religiji je ugrađena i u vašu pogrešnu koncepcija građanskog društva.

Prema tom iskrivljenom razumijevanju vrijednosti građanskog društva, sekularna država treba da se sasvim „emancipuje” i izoluje od vjere i vjerskih zajednica, svih vjerskih zajednica. Poput doslednih titoista, današnji samoproklamovani građanisti u vjerskim zajednicama vide, prije svega, nazadne i reakcionarne ideje, koje su nekada ugrožavale „bratstvo i jedinstvo“, a danas tobože ugrožavaju „građanske vrijednosti“, pri čemu takvo negiranje i omalovažavanje vjere i vjerskih sloboda zapravo potire samu srž istinski građanskog društva.

Polazeći, naglašava Bojović,  od takvih antireligijskih, anticivilizacijskih i antiustavnih pozicija, Milo Đukanović je svojim poslednjim atakom na Crkvu, pokušao da sprovede klasični državni udar.

„Nikakvi patriotski i uzvišeni osjećaji, nikakvi stihovi poput onog: „niđe nebo nije plavo“, nisu rukovodili predsjednika države. Kakva odbrana crnogorstva, kakva zaštita prestonice. Eskalacija je nastala i naprasno postala jedina opcija kada je po međunarodnoj dojavi zaplijenjen novi „kontigent s bananama“, kada se shvatilo da se obruč steže i kada su sa međunarodnih adresa počele da stižu jasne poruke da je „korupcionaška stabilnost“, koja je godinama održavana strahom i diktaturom, postala balast i opterećenje, kako za region, tako i za cjelokupnu međunarodnu zajednicu“, istakao i poručio:

Da zaključim, jasno je naravno da je Milo Đukanović prekršio Ustav i zakone ove zemlje i da treba, ne samo da bude razriješen, već i da odgovara za svoja nezakonita postupanja. Crnu Goru moramo konačno rasteretiti od korupcionaških etiketa, moramo početi da oslobađamo ovo društvo od unutrašnjih trvenja, mržnje, sukobljavanja, čiji je Đukanović jedan od vodećih uzročnika i medijatora.