IN4S

IN4S portal

Veteranima Hrvatske, kao i crnogorskom režimu, smetaju Srbi: I ojkanje velikosrpsko

1 min read
Poručili su kako ne žele da se „taj svetli dan istorije Petrinje isto veče pretvori u nastavak velikosrpske pobune i veličanje takozvane Srpske krajine, od koje Srbi ne odustaju“.

Da crnogorski režim radi što i hrvatski danas su potvrdili ratni veterani Petrinje. Gospodar i njegovi dvorani su najavili zabranu proslave Podgoričke skupštine, ali i ostalih srpskih praznika, a njihove kolege iz Petrinja traže zabranu Festivala ojkanja. On se odfžava krajem avgusta, a veteranima je zasmetalo špto taj događaj organiziju Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“. Podudarnost sa najavama zabrane srpskih praznika crnogorskog režima je možda slučajna, ali je očigledna. 

Hrvatska je 2010. godine uspjela ojkanje da stavi na listu Uneska, a književnik Nenad Grujičić, Krajišnik koji živi u Pančevu, autor Antologije krajiških ojkača, ukazao je, u istoimenom eseju, da je reč o „otimačini srpske kulturne baštine“ i neprimjerenom gestu, prenosi portal „Srbininfo“.

Hrvatska je, po Grujičiću, „besprizorno prisvojila ojkaču (ojkanje), ne pominjući srpski korijen i uspjela da upiše na listu Uneska kao svoju baštinu na mapi čovečanstva“.

Pošto je, kako kaže, izostalo reagovanje tadašnjih državnih institucija iz Srbije i Republike Srpske, to jest Bosne i Hercegovine, gde se ojkača uveliko baštini i danas živi, Grujičić je uspeo da 2012. godine ojkanje ipak bude uvršteno u prvi Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, kakav status i danas ima.

Ojkača je na toj listi upisana kao „poetsko-muzički oblik Srba Dinaraca-Krajišnika u Vojvodini (Srbiji)“.

Inače, povodom odluke Uneska, da ojkanje stavi na listu nematerijalne baštine, hrvatska novinska agencija „Hina“ je tada objavila da je ojkanje „ostatak ilirskog i prailirskog pevanja s područja antičke Dalmacije, današnje Dalmacije, BiH i Crne Gore, koje su Hrvati usvojili i sačuvali“.

Agencija je navela i da je ojkanje „vrlo staro pevanje, u kome muzikolozi vide najstarije oblike višeglasja“.

Zbog toga, ali i zato što petrinjsku manifestaciju ojkanja već tradicionalno organizuje Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“, tamošnji takozvani branitelji protestuju protiv Festivala.

Taj, kako kažu, specifični način pevanja predstavlja „nastavak velikosrpske pobune i veličanje Srpske krajine“.

Problema sa održavanjem ovog Festivala bilo je i 2015. godine, kada su „branitelji“ zapevali takozvane „budnice“, onog časa kada su članovi SKD Una iz Novog Grada izašli na pozornicu, što je odložilo početak ove manifestacije.

Ovogodišnji Festival ojkanja najavljen je za 25. avgust, za učešće je prijavljen veliki broj ansambala sa prostora gotovo cele bivše SFRJ, ali organizatori strahuju da bi neki, zbog podignutih tenzija, mogli i da otkažu nastup, poput dva iz Beograda, koji su to već učinili.

Predstavnici takozvanih petrinjskih branitelja ranije su na konferenciji za novinare rekli da „ojkanje nije tradicija u tom gradu“, te da „ojkaju oni koji su pucali po nama“.

Petrinjskim ratnim veteranima smeta i datum održavanja Festivala, jer će toga dana oni u centru grada otkriti spomen-ploču prvom hrvatskom predsedniku Franju Tuđmanu.

Poručili su kako ne žele da se „taj svetli dan istorije Petrinje isto veče pretvori u nastavak velikosrpske pobune i veličanje takozvane Srpske krajine, od koje Srbi ne odustaju“.

Podjelite tekst putem:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *