Veliko ime svjetske literature: Johan Volfgang Gete

Na današnji dan, 28. avgusta 1749, rođen je njemački pisac Johan Volfgang Gete, jedno od najvećih imena svjetske literature. Nekoliko godina poslije završenih studija prava u Strazburu preselio je u Vajmar, gdje je 28 godina bio upravnik pozorišta.

Osim književnosti, u kojoj se nametnuo kao obnovitelj lirike, drame, epa i romana, intenzivno se bavio filozofijom, prirodnim naukama, slikarstvom i državničkim poslovima u Vajmaru. Srbe je zadužio pisanjem o srpskoj narodnoj poeziji, kojom se oduševljavao, i prevodom više narodnih pjesama, uključujući „Hasanaginicu“.

U starim danima, on je objasnio svoj pogled na život i ljude kroz prizmu odnosa prema Francuzima: Kako sam mogao pisati pjesme mržnje kada nijesam osjećao mržnju? I, među nama, ja nikad nijesam mrzio Francuze, mada sam zahvalio Bogu kad nas je oslobodio njih. Kako sam mogao ja, kome jedine značajne stvari jesu civilizacija (kultura) i varvarizam, da mrzim naciju koja je među najkulturnijim na svijetu, i kojoj ja dugujem za ogromni dio moje sopstvene kulture? U svakom slučaju taj posao mržnje među nacijama je čudna stvar. Uvijek ćete naći da je to moćnije i u većoj mjeri varvarsko na nižim nivoima civilizacije. Ali postoji novo na kome to potpuno nestaje, i gdje osoba stoji, tako govoreći, iznad nacija, i osjeća blagostanje i patnju susjednih naroda kao da su to njegov vlastiti.

Ostavio je jednu od najvećih i najzanimljivijih zbirki pisama. Djela: „Faust“, „Vilhelm Majster“, „Verter“, „Izbor po srodnosti“, drame „Gec od Birlinhema“, „Egmont“, „Ifigenija na Tauridi“, „Torkvato Taso“, tragedije „Klaviho“, „Vanbračna kći“, ep „Herman i Doroteja“, putopis „Putovanje po Italiji“, autobiografsko djelo „Iz mog života“, poezija „Marijenbadska elegija“, „Rimske elegije“, „Zapadno-istočni divan“, epigrami „Ksenije“, optičko djelo „Teorija boja“.