Večeras u 19 časova promocija pjesme o junaku sa Košara – Predragu Peđi Leovcu!

„Pred vama je pjesma o ovom velikom čovjeku-junaku, vitezu metohijskih međa, ponosu pljevaljskog kraja, ikoni Otadžbine“.

Ovim riječima najavljen je skori izlazak video spota i pjesme posvećene heroju s Košara Predragu-Peđi Leovcu, na stranicu Kulturnog centra koji nosi njegovo ime.

Autori napominju da im namjera nije bila da pjesmom iskažu sve ono što je bio i što jeste Peđa, jer je to prosto nemoguće.

Predrag-Peđa Leovac, oficir Vojske Jugoslavije, poginuo je 14. aprila 1999. godine, u Bici na Košarama.

„Naša želja je da vam ovim putem ukažemo na lik i djelo Predraga Peđe Leovca, da vas podstaknemo da sami saznate što više o njemu, i da vam na njegovom besprekornom primjeru ukažemo na pravi put istinskog rodoljublja“, navode.

Numeru posvećenu Predragu-Peđi Leovcu otpjevala je Branka Zečević, na tekst Aleksandra Tošića. Muziku je radila Olga Janković, aranžman Aleksandar-Saša Magovčević i Nenad Grković.

Spot je snimio „Ivangrad studio“.

„ZNAŠ LI REĆI KO JE PEĐA?!“ Predrag Peđa Leovac (1975-1999)

– Nakon završetka gimnazije u rodnim Pljevljima, upisuje Vojnu akademiju u Beogradu. Po zavešetku Akademije, vojnički put ga vodi na sveto Kosovo. Biva raspoređen u Prištinski korpus, 125. motorizovanu brigadu, 53. granični bataljon.

-Na zemlji na kojoj je srpska istorija dobila svoj smisao, zemlji na kojoj srpsko srce najjače kuca, mladi potporučnik stasavao je u viteza svoga roda, dostojnog slave srpskog oružja i časti srpskog imena.

– Peđinu ljudsku veličinu najbolje nam opisuju riječi njegovih drugova: „PEĐA JE BIO NAŠA SAVJEST!“

– Kakav čovjek, takav i junak – jednom riječju VITEZ! Nakon što je ranjen na Svetu Petku 1998. godine, Peđa je prevezen u Beograd na VMA, gdje mu je konstatovan trostruki prelom vilice. Iako od posledica ranjavanja nije mogao ni da se hrani niti da govori, Peđa je insistirao da se vrati kući u rodna Pljevlja, a svoju želju ispisao je na cjeduljici i predao svome ocu Milu, koji je došao da ga obiđe. Vrativši se u svoj zavičaj, hraneći se na slamčicu, Peđa počinje da prikuplja snagu, kako bi se vratio svojim drugovima na našem Kosmetu. Nedovoljno oporavljen, napušta svoj dom u februaru 1999 godine. Na rastunku, majci Milici obećava da će, ukoliko se ikad vrati, kući dojahati na bijelom konju. Vrativši se svojoj vojsci, prvo je od nadređinih tražio pušku koju je nosio prilikom ranjavanja. Kako je ona bila ostala u minskom polju, Peđi je ponuđena druga puška. On je to odbio, vratio se u neočišćeno minsko polje i tamo pronašao svoju pušku! Sa tom puškom je i poginuo 14. aprila 1999. godine, pri pokušaju zauzimanja vrha Maja Glava. Imao je 23 godine i 4 mjeseca.

– U trenutku pogibije, Peđa je oko vrata nosio lančić koji je bio roditeljski poklon. Na lančiću su se nalazili krstić i mala ikona Presvete Bogorodice. Snajperski hitac, koji je Peđu kroz smrt poslao u vječnost, prekinuo je taj lančić, koji je bio Peđina poslednja odbrana… – Kada su posle Peđine smrti dopremljene njegove stvari, otac Mile je u korici ratne zabilješke svoga sina pronašao 340 maraka, na kojima je bilo naznačeno „ZA NE DAJ BOŽE“. To je bio novac koji je otac Mile dao Peđi kada je krenuo na Vojnu akademiju. Dakle, prošlo je punih 5 godina a da niti jedan jedini fening tog novca Peđa nije potrošio. – Za svog kratkog ali velikog života, Peđa je zaslužio Orden za zasluge u odbrani i bezbednosti I stepena.