Već viđeno: Napad hemijskim oružjem kao povod za američku okupaciju Sirije

Medijski navodi da je sirijska armija Bašara al Asada izvela napad hemijskim oružjem na sopstveno stanovništvo mogu se uporediti sa propagandom iz ratova u Iraku, Libiji i Bosni i Hercegovini. U pitanju nije slučajnost, ova matrica se ponovlja iz rata u rat – zapadni mediji, koji su pod kontrolom jednog centra moći (NATO-a), manipulacijom javnosti obezbjeđuju podršku za vojne akcije. Međutim, još od rata u Iraku, svjetska javnost uvjerila se da američku-NATO propagandu treba prihvatati sa velikom rezervom.

Sirijski pobunjenici tvrde da je armija Bašara al Asada izvela napad hemijskim oružjem, što je Vlada u Damasku demantovala.

U blizini Damaska navodno je ubijeno više od 1.300 ljudi. „Nacionalna koalicija sirijske revolucije i opozicije“ saopštila je da je na stotine Sirijaca povrijeđeno.

Jedan od portparola tog saveza sirijskih opozicionih snaga Hišam Marvah, prije nego što je izdato zvanično saopštenje, je u razgovoru za Dojče vele rekao: „Prema informacijama koje imamo, ubijeno je najmanje 800 ljudi. Najmanje 1.000 je zadobilo teška trovanja i telesne povrede.

I predsjednik Sirijskog nacionalnog vijeća George Sabra, potvrdio je da je došlo do napada. Trenutno, međutim, još nema potvrde o tom napadu iz nezavisnih izvora.

Sirijsko ministarstvo spoljnih poslova je preko novinske agencije SANA saopštilo da ti navodi nisu tačni. Vlada u Damasku tvrdi da je „teroristička opozicija“ zabrinuta sporazumom između Sirije i međunarodne zajednice o istrazi u vezi sa upotrebom hemijskih bojnih otrova. Najnoviji izvještaji o napadu, kako je rečeno, imaju za cilj da diskredituju vladu u Damasku.

Napad hemijskim oružjem nije Asadova strategija

Analitičari smatraju da se napad hemijskim oružjem ne uklapa u sadašnju strategiju predsjednika Asada.

Margaret Johansen, ekspertkinja za Bliski istok pri Institutu za istraživanje mira i bezbjednosnu politiku u Hamburgu, smatra da je najvažnije da sačeka i prikupe dokazi, jer, kako tvrdi, ne isključuje mogućnost da i ovaj napad služi u propagandne svrhe.

„Sa pozicija Asadovog režima i njegovog održavanja na vlasti ne mogu da zamislim da postoji razlog zbog kojeg bi morao da upotrebi hemijsko oružje, posebno zbog prijetnje SAD da bi to bilo prekoračenje crvene linije. U tom slučaju Asadov režim bi se suočio sa opasnošću od oštrijih mjera pa i vojne intervencije Zapada. S obzirom na svoju veliku premoć, Asadov režim nije prinuđen da koristi hemijsko oružje, a to nije u skladu ni sa dosadašnjim racionalnim postupcima Asadovog režima u Siriji“, tvrdi Johansen.

SAD spremne za napad; Rusija: Hemijski napad djelo opozicije

Pentagon je objavio kako se upravo obavljaju „inicijalne pripreme“ za početak napada krstarećim raketama na položaje sirijske vojske.

Američki ministar obrane, Čak Hejgel, istakao je kako je američka mornarica prišla bliže Siriji kako bi sve bilo spremno ukoliko Obama odluči krenuti s vojnim napadom.

„Ministarstvo obrane ima odgovornost dostaviti predsjedniku opcije djelovanja, to uključuje pozicioniranje naših snaga i opreme, kako bismo mogli izvesti razne opcije – koje god opcije predsjednik odluči preduzeti“, rekao je Hejgel. On je dodao da se „odluka mora donijeti brzo jer bi se uskoro mogao desiti novi hemijski napad“.

Kako prenose američki mediji, general Martin Dempsi danas će predstaviti sve opcije napada za vrijeme sastanka u Bijeloj Kući.

Prema izvoru iz američkog ministarstva obrane američka mornarica povećava svoju prisutnost na prostoru Mediterana sa četvrtim brodom, USS Mahan, na kojem se nalaze krstareće rakete, javlja Rojters.
To je četvrti američki vojni brod koji se nalazi u Mediteranu.

Na drugoj strani zvanična Rusija tvrdi da su, u skladu sa informacijama kojima raspolaže, hemijsko oružje u predgrađima Damaska 21. avgusta primjenili opozicioni militanti, a ne režim predsjednika Bašara Asada.

U specijalnom saopštenju ruskog Ministarstva inostranih poslova ističe se da su optužbe upućene vladinim trupama zasnovane na informacijama koje nisu provjerene, dok je agresivna kampanja u regionalnim i zapadnim medijima puka potvrda da je u pitanju „unaprijed planirana provokacija“,

„Ne znam da li u Siriji ima sarina ili ne. Sjetite se šta se desilo Sadamu Huseinu.  Amerikanci su ga optužili za upotrebu sarina i drugih otrovnih supstanci. Pa na licu mjesta nije pronađeno baš ništa. Vjerovatno je to slučaj i u današnjoj situaciji“, smatra ekspert Ruskog centra za medicinu katastrofa profesor Genadij Prostakišin.

Isprobani scenario

Medijski navodi da je sirijska armija Bašara al Asada izvela napad hemijskim oružjem mogu se uporediti propagandom iz ratova u Iraku, Libiji i Bosni i Hervegovini. U pitanju nije slučajnost, ova matrica se ponovlja iz rata u rat – zapadni mediji, koji su pod kontrolom jednog centra moći (NATO-a), manipulacijom javnosti obezbjeđuju podršku za vojne akcije. Međutim, još od rata u Iraku, svjetska javnost uvjerila se da američku-NATO propagandu treba prihvatati sa velikom rezervom.

Tadašnji američki predsjednik Džorž Buš dobio je podršku američkog i britanskog javnog mnjenja za napad na Irak tvrdnjama da Sadam Huesin raspolaže hemijskim oružjem. Naknadno se ispostavilo da su Bušove tvrdnje bile laž – hemijsko oružje nije pronađeno.

Ista matrica primjenjena je prvo u ratu u Bosni, a zatim u NATO agresiji na SRJ. Nakon Balkana isti princip je primjenjen i u Avganistanu, Iraku, Libiji i sada Siriji.

Nedavno je profesor Ola Tunander, na skupu nordijskih mirovnih aktivista, upoređivao propagandu iz Libije i Sirije sa onom iz rata u BiH.

On je, tokom predavanja „Poslije Libije – Sirija i stalne članice Savjeta bezbjednosti UN“, rekao da je za granitaranje pijace Markale bila odgovorna „bosanska strana“, odnosno snage pod kontrolom Alije Izetbegovića.

To su mu, kako kaže, potvrdili brojni izvori – predstavnik kriznog štaba NATO-a, predsjedavajući u vojnom komitetu NATO-a Vigleik Eide, kao i norveški ministri odbrane i spoljnih poslova.

„Svi su rekli da je NATO-ov zaključak bio da se radilo o bosanskom napadu na vlastito stanovništvo. Ali ovo nikad nije saopšteno javno. A izgleda da je uobičajeno da se, na primjer, uoči odluka u Ujedinjenim nacijama, izvode takozvane „false flag“ operacije, dakle prevare napadom na vlastito stanovništvo, da bi se na taj način opravdala vojna intervencija“, istakao je Tunander.

Još jedan od primjera prevare napadom na vlastito stanovništvo desio se u slučaju Račak.

Slučaj Račak je bio prekretnica koja je poslužila kao retorički argument usmjeren protiv SRJ, i kao „legalno pokriće za početak rata“, NATO agresije protiv SRJ.

Nakon ovog događaja i medijske kampanje, planovi za intervenciju NATO, čija je realizacija bila odložena nakon sporazuma Holbruk-Milošević u novembru 1998. godine, ponovo su aktuelizovani.

Helena Ranta (62), finski stomatolog-forenzičar i član međunarodne istražne komisije za događaje u selu Račak na Kosovu i Metohiji, priznala je u svojoj biografiji da je izvještaj o tome pisala pod pritiskom tadašnjeg šefa misije Oebsa na Kosovu i Metohiji Vilijama Vokera i Ministarstva spoljnih poslova Finske.

Kako se navodi u knjizi finske forenzičarke, Voker je prelomio drvenu olovku napola i gađao Rantu, jer nije bio zadovoljan njenim navodima u kojima ona nije koristila „dovoljno ubjedljiv jezik“ kada je riječ o srpskim zločinima.

Ona je prošle godine u dokumentarnom filmu „Kraj – osuđeni na progonstvo“ ruskim autorima Jevgeniju Baranovu i Aleksandru Zamislovu ispričala da je „Voker bio užasnut rezultatima naše istrage“.

„Bila sam zbunjena i nisam bila spremna da mu odgovorim. Ta tijela su pripadala teroristima, srpskim vojnicima i stanovnicima sela. Ovaj izveštaj koji vam sada pokazujem nikada nije objavljen, a njegov sadržaj malo ko zna. Sada sam spremna da javno govorim o rezultatima istrage“, rekla je Ranta u tom filmu, pokazujući originalni izvještaj pred kamerom.

Prema riječima finskog novinara Ari Rusila postoji rašireno mišljenje da je Vokerova uloga u Račku bila da pomogne OVK u kreiranju masakra koji bi bio pripisan srpskim snagama i da se na taj način pronađe izgovor za vojnu intervenciju

„OVK je sakupila svoje poginule posle borbe, obukla ih u civilnu odeću, a zatim pozvala posmatrače“, navodi Rusila.