Vaskrsenje
Anastasis/Vaskrsenje, freska u man. Zemlja živih u Carigradu (14. vek)
Piše: Maksim Drašković
Vaskrsenja ne biva bez smrti,
roždestvo je smrću ovjenčano,
svi pogledi u život uprti
ishodište od Boga je znano.
Kako koja godina se niže,
smrt u nama iskrom vaskrsava,
svakim danom vječnosti smo bliže,
život nam je snoviđenja java.
Treba služit česti i imenu,
iz torine gubu utrijeti,
u burnome života vremenu,
podviženjem časno umrijeti.
U fukare oči od splačine,
samo misli o trbuhu sitom,
zakon joj je života da zine,
kao svinja pred punim koritom.
Krst nositi nama je suđeno,
Bog nebeske otvoriće dveri,
grešno naše biće otuđeno,
pokajnički vratiće se vjeri.
Hristos voskrese!
