Uzdanice RTCG sa otvorenim „prelomima u mozgu“: Dugo „Crnogorac“ i Šofro „VOLI“

Piše: Zvezdan Milić

U moru sportskih novinara koji su tokom protekle tri decenije prodefilovali „Javnim“ servisom, najveću pažnju gledalaca nesumnjivo su privlačili, a i danas privlače, Milorad Dugo Đurković i Nebojša Šofranac.

Nažalost, ni jedan od njih dvojice svakako neće ostati upamćen po objektivnom izvještavanju sa sportskih arena, a još manje po smislenim, nepristrasnim komentarima društveno-političke stvarnosti.

Milorad Đurković je porijeklom iz Banjana, iz Somine. Kako sam kaže, rođen je u Vilusima, odrastao na pruzi Nikšić-Sarajevo, osnovnu školu završio u Bileći, a srednju i fakultet – u Nikšiću. Nema šta – Srbin od glave do pete. Nekad je, uostalom, i sam tako tvrdio. I to, vjerovatno sasvim „slučajno“, u periodu kada je to bilo – poželjno i isplativo.

Međutim, kada je režim Mila Đukanovića „okrenuo ćurak naopako“, sasvim „slučajno“ je to isto uradio i Đurković. Od Srbina je u rekordnom roku avanzovao u Crnogorca, slijedeći direktive DPS-a i sramna uputstva bivšeg ministra Vlahovića.

Moramo ipak priznati da je, i kao Srbin i kao Crnogorac, dosljedan jedino u – slijepom udvorištvu svakoj vlasti. Patetično samohvalisanje kako je, eto, baš njega zapalo da kao novinar proglasi crnogorsku nezavisnost, probudilo je i sjećanje brojnih korisnika Fejsbuka na Duga-Srbina koji je na RTCG, „oštricom“ vlastite riječi, pokušao da „posiječe“ tadašnjeg „državnog neprijatelja, izdajnika“ – lidera LSCG, Slavka Perovića.

„Ja sam Srbin, da li bi vi mene zbog toga što sam ja Srbin – ubili?“, upita Đurković i ne trepnu, izazivajući zgražavanje svakog slobodnomislećeg čovjeka, bez obzira na političko i nacionalno opredjeljenje. Perović, zgranut, odgovori da ne bi…

Ovo je samo još jedno svjedočanstvo kako Dugo i njemu slični, zdušno braneći prava nasilnika, „razgone na buljuke“ sve koji su u njihovoj nemilosti. Uživanje u blagodatima „državnih jasli“ dođe kao logična posljedica „elastičnosti“ njihovih ubjeđenja.

Prisjetimo se još jedne epizode, koja slikovito pokazuje kako se ko(n)vertovana osoba pretvara u suprotnost onome što je nekada bila.

Naime, prije desetak godina, u emisiji Marka Novakovića gostovali su Nebojša Šofranac, Đorđije Kustudić i urednik sportske rubrike „Dana“, Veselin Drljević (mislim da je četvrti gost bio predsjednik COK-a Simonović). Na primjedbu Kustudića kako mu je neshvatljivo da neki Podgoričani navijaju za Crvenu zvezdu protiv Budućnosti, burno je reagovao upravo Šofranac, dokazujući da je to sasvim normalno, te da njemu niko ne može zabraniti da navija za klub koji voli od rođenja.

Koliko je samo „stari Šofro“ dalek ovom novom, montenegrizovanom „Šofru VOLI“ koji je, stimulisan da strasno mrzi sve srpsko, zamrzio i Zvezdu. Njegovi šovinistički izlivi mržnje prema Srbima na društvenim mrežama savršeno reflektuju i ukupno moralno posrnuće ove zarobljene zemlje i društva.

Svakako ne treba sumnjati da bi u nekim drugim okolnostima i Đurković i Šofranac lako promijenili stavove, i kao i do sada „hrabro i dosljedno“ stali na stranu jačih, brižljivo zgrćući plate, dnevnice i honorare, boreći se za minut više na nekom od sponzorisanih medija. Ali kome oni, ovakvi kakvi su, uopšte trebaju – drugo je pitanje.