Usput pročitajte

Piše: Bećir Vuković

Za vrijeme Kraljevine Crne Gore, školske 1913/1914. godine, u Crnoj Gori bilio je 143 škola, i 11. 499 đaka.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, školske 1923/1924. godine, u Crnoj Gori bilo je 342 škola, i 28. 756 đaka.

Šta govore ove brojke: govore koliko je Kraljevina Jugoslavija vodila računa o školstvu u Crnoj Gori.

Za deset godina u Crnoj Gori povećao se broj škola za 199, a broj đaka porastao je za 17. 257. Takav je bio odnos „okupatorske“ Srbije, Kralja Ujedinitelja, unuka Crne Gore. Aleksandara koji je stvorio Jugoslaviju, a ne Broz.

U Crnoj Gori 2001. godine, bilo je 9. 440 đaka prvaka, a 2019.god. prvaka ima samo 6. 980. Brojke govore same za sebe. Šta se desilo za 20 godina. Ovaj podatak ima veze i sa Biračkim spiskom. Na jednoj strani broj stanovnika opada, ali Birački spisak raste. Kako, ni vrapci ne znaju.

Prva škola u Crnoj Gori bila je Bogoslovija, osnovana 1863. godine. I prva Gimnazija osnovana je na Cetinju 1880. godine, takođe pri manastiru. Gimnazija nije imala nikakvih pisanih zakona i pravila. Mitropolija je majka školstva u Crnoj Gori. Mitropolija je majka i države Crne Gore.

I sami provjerite koliko je „okupator“ sagradio gimnazija: na Cetinju, Podgorici, Beranama (prva gener. 1920/21.) Srpska Gimnazija u Pljevljima, najstarija je u Staroj Hercegovini. I, šta je još podignuto u vrijeme  Kraljevine Jugoslavije, koliko kamenih mostova (most Đurđevića Tara, Mojkovac…), koliko džada, uskotračnih pruga, bistijerni… Naravno, za popis nije dovoljna jedna usputna beleška. Na broju su još uvijek sve građevine (sa Zetskom banovinom na čelu), osim Kapele na Lovćenu.

Neko je povikao: „Vatra, gori Aleksandrijska biblioteka.“ „Neka gori. Ona je sjećanje na ljudsku sramotu“, uzvratio je Cezar.

Svi su Aleksandri dobili ime po jednome, po kojem je i Biblioteka dobila ime. Hoće li izgoreti i sjećanje na sramotu o Kralju Aleksandru. Sramota je da Kralj nema ulicu u gradu u kojem se sreo sa sobom – gdje se rodio. Sramota je da mu sruše spomenik. Sramota – Kralj je najveći neimar Cetinja. Sramota je prekrajati istoriju koju je i Kralj zidao.

Jedan Rus kaže da se vrijeme zaustavlja u materiji, a teče u energiji. (Kao da je mislio na Ostrog.) Ostrog je 1925. god. obnovio Kralj Aleksandar. Iste godine u Ostrogu je zasijedao i Sv. Sinod SPC. Drugog dana Sinod se preselio na Cetinje.

U Srbiji prva Gimnazija osnovana je u Karlovcima 1791. godine, a u Kragujevcu 1883. U Gimaziji u Karlovcima dvije godine učio je i Vuk Stef. Karadžić. Do danas otvoren je „spor“ koja je Gimnazija starija.

Ukazom knez Miloša, u Kragujevcu 1883. god. osnovan je Licej, ili Liceum. Docnije, Licej se seli u Beograd, i postaje Velika škola, koja je 1905. god. prerasla u Univerzitet.

Iz Beogradskog univerziteta 1960. god. izdvaja se Univerzitet u Novom Sadu. Univerzitet u Nišu osnovan je 1965. god. Univerzitet u Prištini 1970, u Titogradu  1974. a Kragujevcu 1976. Godinama, prof. sa Beogradskog univerziteta predavali su na novoosnovanm univerzitetima. Glavni udžbenici i danas su prof. sa Beogradskog univerziteta.

Beogradski univerzitet prva je adresa Univerziteta u Srbiji, Vojvodini, Kosovu i Metohiji, i Crnoj Gori. Sada su ovi univerziteti toliko daleko od Beogradskog, da im ne cvetaju tikve. Skoro da ništa ne znači završiti fakultet na nekome od njih. (Ovo samo ne važi za filosofiju u Prištini, i marksizam u Kličevu.) Na Pravnom u Podgorici, do juče mogla se jeftino kupiti diploma. Ali, Mujo – sa vić u prezimenu – više nije na katedri.

Fakultetlije iz Momišića vode državu. Kakav fakultet takva i država. Ništa drugo nismo ni rekli.

Kad bi se vratilo sve pokradeno, svaka stopa Crne Gore bila bi prekrivena zlatnicima. Od crnogorskih ekonomista, nećete čuti kojeg je obima pljačka. Kad bi se vratili svi istorijski falsifikati, i plagijati, plus diplome, šta bi ostalo.

Otkako je sveta i veka priča se o originalu i plagijatu. Sumnja se da je i „Don Kihot“ – plagijat. Davno je sa Istoka doprla priča da je Servantes na pijaci u Toledu kupio rukopis, i odmah ga dao nekom Mavru da ga prevode sa arapskog jezika.

U priči se krije zamka: junaci „Don Kihota“ ranije su čitali tekst „Don Kihot.“ Sjajne, paralelne priče – o dvojnicima, ogledalima, lavirintima, plagijatima – vekovima dotiču sa Istoka. Ali, na svim uporednicima, plagijat uporno traga za autorom. Jedino, u Crnoj Gori, plagijat uzaludno traga za ocem.

Ako je Belgija plagijat velikih država (Bodler), onda je Crna Gora u priličnoj mjeri i plagijat, i kraljevstvo plagijata. Uza sve, Crnogorski univerzitet je inkubator plagijata.

Dug je put autorstva kroz ništavilo svijeta. I češće strada autor nego  plagijator: u nauci ponekad i strada, u umjetnosti skoro nikada. U Crnoj Gori prepisivačka i falsifikatorska škola bukvalno je shvaćena.

Svuda i svagda vlada – ništavilo. Riječ – ništavilo – ima veću preciznost na srpskom jeziku, nego na jezicima izvedenim iz srpskog. Bitne su razlike. Svaka riječ je pjesničko djelo, osim – ništavilo. Ništavilo je filozofski pojam. Znaju to i  marksisti iz Kličeva. Oni i smatraju da su intelektualaci bliži građanskim idejama. Elem, samo da dodamo: jesu, bliži su kvaziintelektualcima.

Jedino poezija crnogorskih pjesnika dobija u prevodu. Kako, još nije dokazano. Zna se zašto u prevodu svaka poezija gubi, ali, ne zna se kako crnogorska dobija, i šta dobija. Nije problem ni u jeziku.

Davnašnja je priča da je bolje gledati izloge u Knez – Mihailovoj, nego studirati u Titogradu. Važilo je nepisano pravilo: 70% upisanih na Pravnom u Titogradu, moralo je diplomirati. Trebalo je da se fakultet zahukta, riječi su ovdašnjeg profesora, ali ne Veska Vukotića. U međuvremenu, kriterijumi su olabavili – sada je programirano da skoro 50% upisanih diplomira. Ne znamo zahuktava li se i Medicinski fakultet, i žurnalistika na Političkim naukama. Po svemu sudeći Medicinski se zahuktava. O žurnalistici nemamo jasnu predstavu, jer nema ni istraživačkog novinarstva.

Kriterijumi na privatnom fakultetu Veska Vukotića, nisu za komentar, nego za kontejner. Isto, ni zapažanja javnosti o Veskovom fakultetu, nemaju gdje  stati. Nema šlepera koji bi taj kojtener povukao ni ravninom. Napose, nije važo da li su zapažanja svježa ili bajata, važnije je da li su tačna. Uglavnom, sve se svodi na ovovremeno pravilo: ko plati, i završi.

Vrhunac inkubacije Titogradskog univerziteta jeste privatni fakultet Veska Vukotića.

Stvari su slično postavljene u jednoj eksperimentalnoj verziji Hamleta: na pozornicu podigli su novu pozornicu, na kojoj se igra isti Hamlet sa manje-više istim glumcima.

Kako je postavljena pozornica na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, vaš dramski pisac nije gledao. Kako će i znati kad nikad nije bio u nekom crnogorskom pozorištu. Ne računajući nekadašnji „Grad teatar.“

Pročitajte JOŠ:

To se ne da u lance vezati