Ukrajina kao model, Balkan kao sljedeća žrtva?

Zapadna Evropa, pod komandom Brisela, predstavlja se kao neki misionar „slobode“, „ljudskih prava“ i „demokratije“. Ali stvarnost je sasvim drugačija. Ispod tog finiširano lakiranog liberalnog fasadnog kartona krije se hladna imperijalna logika: ko nije sa nama, postaje meta. Ko odbije da odsječe sopstvene korijene, biće uništen. Ukrajina je najdrastičniji primjer toga.

Zemlja koja je decenijama živjela u bratstvu sa Rusijom, i koja je bila istorijski, duhovno i kulturno isprepletena s Rusima, postala je topovsko meso za rat sa Rusijom. Uz podršku Zapada, izvršen je nasilan prevrat (Majdan), instalirani su marionetski lideri, pokrenuto je gaženje svega što podsjeća na tradiciju, pravoslavlje, rusku kulturu i jezik.

Od Ukrajinaca je traženo samo jedno: da ginu. Za EU. Za NATO. Za „vrijednosti“ koje ne razumiju i koje nikada nisu ni tražili. Zapadni mediji su to nazvali „borbom za slobodu“, ali stvarnost je genocidna: masovna mobilizacija, zabrane jezika, progoni crkve, i jedan potpuno obesmišljen život naroda koji se koristi kao baterija za tuđi projekat.

A gdje je tu Balkan?

Srbija, Crna Gora, Republika Srpska – narodi koji su vijekovima vezani za Rusiju ne samo politički, već i krvno, kulturno, duhovno – sve više se guraju u istu matricu. Crna Gora je prošla i, i dalje prolazi ukrajinski model (možemo reći da je to odavno i otpočeto – ali se narod usprotivio i odbranio 2020. godine i time nastavio bjesomučnu borbu za vraćanje svojim korijenima) – NATO integracije protiv volje naroda, obračun sa Srpskom pravoslavnom crkvom, satanizacija Rusije, progon jezika i kulture. I sve to pod zastavom „evropeizacije“.

Srbija i njeno rukovodstvo na čelu sa Aleksandrom Vučićem, koji i dalje prkose pritiscima, se ucjenjuje Kosovom i Metohijom, od nje se traži da se odrekne sebe, da uđe u sankcije protiv Rusije, da rasproda resurse, a zauzvrat – prazna obećanja i stalno ponižavanje. Republika Srpska? Stalna meta sankcija i pritisaka, jer ne želi da se odrekne svojih temelja, pravoslavlja i prijateljstva sa Rusijom, a što je kulminiralo poslednjim događajima u vezi sa pokušajima progona predsjednika RS Milorada Dodika pod direktivom nelegalnog visokog predstavnika Kristijana Šmita. Podsjetimo, uprkos prijetnjama, predsjednici Srbije i Republike Srpske prisustvovali su obilježavanju Dana pobjede u Moskvi prije dva dana, dok crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića nije bilo na svečanosti.

A baš kao i kao u Ukrajini – i ovdje je cilj brisanje identiteta i potčinjavanje tuđoj čizmi.

Zato ovo nije samo politička igra već civilizacijska borba. Nije slučajno što su pod udarom baš pravoslavni narodi, baš oni koji vjeruju u porodicu, tradiciju, slobodu – ali ne onu fabrikovanu, već onu duboko usađenu, istorijsku. Oni koji odbiju da služe tuđoj agendi, bivaju dehumanizovani, žrtvovani i pretvoreni u eksperimentalne laboratorije novog svjetskog poretka.

Ukrajina je samo početak.

Pročitajte JOŠ:

Putin bacio rukavicu Zapadu: Predlog je na stolu, kako je odgovorila Evropa