Uglednik

Piše: Vojislav Karadžić 

U vrijeme poratno za izlokane ceste
Macolom je tucao šoder
Mistrijom kalaisao tuđe zidove
Našte srca listio alkoholu
( da mu zdravlje ne štreca)
Bio je i dombaša*
Jarićima je pjevušio pjesme očevog izuma
Upredao i limun-škiju hercegovačku
Po Goleš planinama tabanio
Sa džepovima uvijek izvrnutim
A srcem prepunim.

Često se spuštao do varoši
Da poneku na mitinzima
Sa kažiprsta nazubljenu
Odapne put odrođene vlasti.

Za njegovu ruku svak se hvatao
A u riječi mu je bilo više ljudskosti
Nego u svim znanim i neznanim kapetanijama!

dombaša – je ugledna ličnost koja za vrijeme
slave gostima doliva vino