Udruženje boraca ratova od 1990. godine utvrdilo Statutom ravnopravan status članstva – boraca i porodica palih boraca
Udruženje boraca ratova od 1990. godine Crne Gore održalo je sjednicu na kojoj je verifikovalo izmjene Statuta. Njihovo saopštenje prenosimo integralno.
—
Skupština Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore, na sjednici održanoj 8.11.2019. godine verifikovla je izmjene Statuta Udruženja kojim je utvrđen ravnopravan status člnstva – boraca i porodica palih boraca.
U izbornom dijelu, Skupština je odlučila da Radan Nikolić predstavlja i zastupa Udrženje i u narednom petogodišnjem mandatu, ada počasni predsjednik Udruženja bude Savo Vučetić, dotadašnji zamjenik direktora Udruženja.
Objavljivanje spomen knjige „Zadnja linija odbrane“ poginulim borcima iz devedesetih čiji je priređivač Udruženje, a izdavač Književna zadruga Srpskog nacionalnog savjeta, Skupština je ocijenila kao humani podvig koji je probio državne granice, obradovao porodice poginulih boraca, utišao krivotvorce novije istorije i negativnu medijsku propagandu i podigao ugled Udruženja.
Skupština je odlučila da se pridruži inicijativi Ministarstva odbrane Republike Srbijeda se, povodom 20 godina od NATO agresije, 24. novembra u Beogradu, oda priznanje vojnicima iz Crne Gore stradalim u oružanim sukobima 1998/1999. godine, kao i rezervistima Vojske Jugoslavije iz Crne Gore koji su , kao vojni obveznici i dobrovoljci, borili na teritoriji Republike Srbije. U vezi sa tim, Udruženje je pozvalo porodice palih boraca i rezerviste da kontaktiraju Udruženje u cilju organizovanog odlaska 23. novembrana pomenutu manifestaciju u Beogradu.
Kao programski prioriteti Udruženja u narednom periodu utvrđeni su: projekat „Ratni zločini nad crnogorskim državljanima – borcima ratova 1991/1999“ u sklopu Regionalnog projekta o ratnim zločinima; sklapanje pisanog sporazuma o međusobnoj saradnji Udruženja i organizacija boraca iz devedesetih Republike Srpske i Republike Srbije; izdavanje drugog dopunjenog izdanja spomen knjige „Zadnja linije odbrane“; podizanje novih spomen obilježja poginulim saborcima i zaštita već podignutih spomenika.
Skupština je zaključila da na diskriminatorski odnos Vlade Crne Gore prema Udruženju koja jeposlije pristupanja Crne Gore NATO znatno pojačanai podržana od strane Vrhovnog državnog tužilaštva i Ustavnog suda, odgovori boljim organizovanjem i djelovanjem opštinskih udruženja i animiranjem obespravljenih i uvrijeđenih boraca iz devedesetih kojih u Crnoj Gori ima oko trideset hiljada.
Narednu godinu, koja je i godina parlamentarnih izbora, Skupština je ocijenilo kao prelomnu godinu za rad Udruženja, koju treba maksimalno iskoristi za aktivnosti, uključujući i političke, u cilju obezbjeđenja odgovarajućeg, na zakonu zasnovanog statusaUdruženja. Pri tome Udruženje neće dozvoliti političku i bilo koju kontrolu Udruženja od strane bilo koga, a odnose prema političkim strankama i organima bilo koje vlasti gradiće na principima reciprociteta, sopstvenog i javnog interesa.
Komlene,
Nijesi ti u poziciji da samnom vodiš ravnopravan dijalog jer kriješ identitet. Isto kao što si se krio dvedesetih od vojnog poziva. A sve znaš o ratištima širom SFRJ. Naročito o Dubrovačkom ratištu. Više od nas koji smo bili tamo. Pa da te priupitam je li tačno ono što se u tvom društvu priča o Milivoju Katniću da je tamo terorisao lokalno stanovništvo, silovao? Podsjeti me na to ova tvoja tvrdnja o silovanju baba u Hercegovini. Da vidimo SVEZNANI oćeš li podviti rep ili reći „istinu“.
ZA DOM SPREMAN, kidisao si da junački dotučeš borce koje su ubili pripadnici hrvatske paravojske kojima su komandovali tvoji ideološki saborci. Saborci koji su zarobljenim vojnicima JNA iz Crne Gore u „Lori“ vadili oči, sijekli uši i jezik, lomili kosti, izživljavali se kao životinje, klali. A ti ništa ne znaš o tome. Mora da su to oni sami sebi učinili. Isto kao ovi vojnici na odluženju vojnog roka u Hrvatskoj koji su tamo „čuvali razne vojne magazine“. Veliš da me crnogorsko društvo prezire i da niko ne obraća pažnju na mene i moju priču. A ti kao samoproglašeni glasnogovornik tog društva pridaješ mi naročitu pažnju, a moja te priča toliko iritira da prijetiš, gubiš razum. Izgleda da sam ipak pogodija u sridu.
P.S. Je li ti promaklo da se u ovu našu polemiku niko ne uključuje i šta misliš zašto?
Ja cijelo vrijeme pričam o Dubrovačkom ratištu i crnogorskim rezervistima. Tamo nije bilo boraca i lopova, već su i lopovi imali vojne uniforme i vozila sa vojnim tablicama, dakle svi su bili vojnici. Ne znam na koji način si odvojio žito od kukolja u toj knjizi – nijesi navodio one koji su poginuli kao lopovi ili si sve poginule proglasio za čestite? Volio bih da čujem odgovor na to pitanje jer je vjerovatno besmislen kao i sva tvoja priča na tu temu. Tvoj glavni problem je što je to bilo nedavno i ima previše živih učesnika i očevidaca koji znaju istinu o tim događanjima. Pošto govorimo samo o poginulima, da ne ulazimo u priču o tvojim saborcima koji su silovali babe po hercegovačkim selima.
Jedan mali broj crnogorskih rezervista je stizao do Banije, a jedan broj vojnika na odsluženju vojnog roka je ubijen čuvajući razne vojne magacine po Hrvatskoj. Taj broj je mali i nije tema ove priče. Pripadnici raznih paravojnih formacija su ljudi van zakona, ali ne bi me začudilo da si i takve pominjao u svojoj knjizi.
Zar ne vidiš da te crnogorsko društvo prezire i da niko ne obraća pažnju na tebe ili na tvoju priču? A u pravo se razumiješ taman koliko i u dešavanja na dubrovačkom ratištu.
Komlene,
Izgubio si nerve pa vrijeđaš, a ne smiješ junače da pišeš komentare pod svojim imenom i prezimenom. Prijeteći meni ugrožavaš sebe, a nijesi svjestan toga. Mislio sam da ovaj tvoj komentar prijavim policiji, samo da bih saznao tvoje ime ali sam odustao jer je svakako bolje da to ne znam. No da ti nešto pojasnim. U namjeri da odvojimo kukolj od žita, odnosno ko su bili borci, a ko lopovi koji su išli iza vojske da lupežaju i njihovi pokrovitelji, Udruženje na čijem sam čelu objavilo je knjigu „Zadnja linija odbrane“ koja sadrži biografije 316 boraca iz Crne Gore poginulih u ratovima 1991/1999. godine. Bez uljepšavanja biografija i sa, iz više izvora provjerenim, okolnostima pogibije. U knjizi su vojnici JNA i VJ na odsluženju vojnog roka, rezervisti i ratni dobrovoljci Crnogorci, Srbi, Muslimani, Hrvati, Romi i drugi. Obični, uglavnom mladi ljudi, iza kojih su ostale ili nijesu porodice. Volio bih da shvataš šta radiš blateći ih mrtve i da ovo što pišeš činiš zbog neinformisanosti. Ali bojim se da nije tako. Iz tvojih komentara se vidi da si primitivac otrovan mržnjom, ne znam iz kojih razloga, ali je po svoj prilici po srijedi primitivizam i ideološka zaslijepljenost. Treba da shvtatiš da postoje i krivična djela preko interneta, da postoji način da se sazna ime onih koji piskaraju po društvenim mrežama i portalima i da sve to prate određene službe. No moguće je da i ti radiš za neke službe ove vlasti, tvoj mentalni sklop je za to vrlo pogodan.
Komlene,
Zlurada mašta može svašta. Ipak, zbog onih koji posjećuju ovaj za sve otvoreni portal da te malo informišem. Odziv na poziv 1991. bio je u Crnoj Gori 100%. Sve što si rekao o poginulim borcima je gnusna laž. Kad već ne znaš šta znači riječ „nečasan“ ona ima isto značenje kao riječ „Komlen“. Postoji Komlene u Crnoj Gori etički kodeks koga je slikovito predstavio naš najveći pjesnik i filozof Petar Drugi Petrović Njegoš u pjesmi „Orao i svinja“. Dakle, orao ili svinja. Sam potraži sebe.
Ako je odziv bio 100%, kada su počele krađe skočio je na 150%. Ne znam kako je to moguće, ali ćeš mi možda objasniti. Odziv nije bio 100% jer ni ja ni moj brat od strica se nijesmo odazvali, da ne idem dalje, tako da odmah ne može biti 100%. A ni 10% poginulih nije izgubilo život od suprotne strane, najviše ih je izgubilo život na način koji sam ti opisao. Njihovim porodicama su naravno ispričali da su ih ubili hrvati, što je korektno, ali istinu znaju svi borci koji su bili tamo. Tvoja pojava i to što javno pričaš, izaziva samo gađenje kod poštenih ljudi. Odavno želim da te neđe sretnem na ulici i da te pljunem, ali do sada nijesam imao priliku. Ne sumnjaj da će se to desiti ako te ikada sretnem.
Borče,
Istina je da devedesetih godina Crna Gora kao nezavisna država nije bila u ratu, ali jeste, i to žestoko, kao republika SFRJ i kasnije kao republika SRJ, ali ovog puta na strani NATO agresora i albanskih terorista. Čudno da „borac“ ne zna da u Crnoj Gori postoji Zakon o boračkoj i invalidskoj zaštiti. Po tom zakonu isti status borca imaju pripadnici Vojske Kraljevine Jugoslavije u ratu od 6. do 17. aprila 1941. godine ili u sastavu savezničkih armija; učesnici oslobodilačkih ratova 1912-1918; učesnici NOR-a u u Drugom svjetskom ratu;lica koja su vršila vojne dužnosti ili druge dužnosti za vojne ciljeve ili za ciljeve državne bezbjednosti u oružanim akcijama poslije 17. avgusta 1990. godine.
Inače nemoj se ti stidjeti zbog drugoga. Zaviri malo, ako imaš petlje u samoga sebe.
Jesu li članovi udruženja i oni koji su izgubili život u krađi? Moj komšija lopov i taksista je donio video rekorder sa ratišta, to je tada koštalo oko 1000 maraka. Donio je i namještaja i malo ponovio stan.
Komlene, mada ti to ne zaslužuješ, odgovoriću ti. Članovi Udruženja ne mogu biti lica koja su se nečasno ponašala na ratištu i koja su počinila ratni zločin. Ni jedan od 316 poginulih boraca o kojima Udruženje ima dokumentaciju nije život izgubio u krađi. Ti i taj tvoj navodni komšija taksista raskrstite to međusobno i ne uvlačite u blato one koji su izgubili živote odzivajući se vojnom pozivu koji je ishod politike oličene u deportaciji krava iz Konavla.
Znaš ti dobro kako je izgledao taj rat i kako su izginuli ti ljudi. Odziv na pozive je bio slab, sve dok se nije pronio glas da je dozvoljena krađa na ratištu – onda se masovno krenulo. Kradena roba se dovozila vojnim kamionima, a onda se uviđelo da su kamioni premali pa su na šlepere stavljali vojne tablice i krali šleperima. Ni jedan starješina nije kaznio nekoga zbog krađe. Bilo je zaista i budala kao jedan moj rođak koji se javio jer je mislio da će posle tog rata dobiti boračku penziju kao njegov đed. Većina poginulih je imala metak u leđima koji su dobili u “prijateljskoj vatri“ – kad su iskakali iz kamiona pri nekoj uzbuni, nekome bi slučajno opalila puška i ubila mu kolegu. Bilo ih je dosta koji su poginuli u međusobnim obračunima tokom krađe, a neki bi se samo napili, posvađali i poubijali.
Ne znam šta ti znači da članovi Udruženja ne mogu biti lica koja su se nečasno ponašala? Kako se utvrđuje ko se časno a ko nečasno ponašao? Odavno nijesam čuo veću glupost. A za ratne zločine, koliko se sjećam, nije nikome suđeno osim onima iz logora u Morinju. Crnogorska javnost se gadi vaših postupaka na tom ratištu.
Komlene ima dosta istine u ovome sto si napisao. Ovo udruzenje je inace u intetesnoj funkciji male grupe ljudi koji i dalje manipulisu patriotskim osjecanjima gradjana CG.
Pitam tzv rukovodice ove organizacije na osnovu kog zakona u CG neko ima status borca. Kako je neko moze dobiti status borca u drzavo koja nije bila i ratu.
Caast svakom poginulom vojniku i svakom koji se odazvao na poziv drzave ali crnogorci su se zestoko obrukali u sukobu na teritoriji Hrvatske. Licno imam vise angazovanja u sukobima na teritoriji bivse SFRJ od cijelog rukovodstva ovok kvazi udruzenja.Alii kad i posle toliko godina procitam ovako politicki motivisana samozvanog udruzenja sramota me bespitrebno izgubljenih zrtava.
Koliko komentara za jedan sendvič? Komlene!