Udruženje boraca ratova od 1990: Dvije godine od pogibije Dalibora Jaukovića

Saopštenje prenosimo integralno:

Dvije su godine od pogibije ratnog veterana Dalibora Jaukovića iz Podgorice, žrtve krajnje neodgovornog odnosa crnogorske vlasti prema borcima iz devedesetih i njenog svrstavanja na stranu NATO agresora i albanskih terorista.

Kao da se ništa nije desilo, Vlada Crne Gore je ignorisala i ovu žrtvu svoje nasilne i neodgovorne politike i nastavila sa besprizornom diskriminacijom oko 50.000 ratnih veterana, ne prezajući od nedjela tipa zabrane Udruženju boraca ratova od 1990. godine Crne Gore i porodicama palih boraca da polože cvijeće na spomenike palim pripadnicima JNA i VJ u kasarnama Vojske Crne Gore u Danilovgradu i Podgorici.

Udruženje to pamti i uzvraća u odbrani svojih poginulih saboraca poput Dalibora, ratnog heroja, odgojenog u časnoj, patriotskoj porodici Jauković.

Podsjećamo da je Dalibor u periodu 15.3.1998 – 5.3.1999. godine, odslužio redovni vojni rok u Beogradu kao poslužilac raketnog sistema PVO, a potom je zadržan na vojnoj vježbi do 24. marta kada je NATO započeo agresiju na SRJ. U vojnoj knjižici mu je upisano učešće u ratu od 24.3 1999. do 18.6.1999. godine, VP 1205-8 Mladenovac.

Za izuzetno hrabro vojničko držanje na izvršenju borbenih zadataka koji su sa sobom nosili stalni rizik od pogibije, predsjednik SRJ Slobodan Milošević ga je odlikovao Medaljom za zasluge u oblastima odbrane i bezbjednosti.

Po okončanju borbenih dejstava, Dalibor se vratio u Podgoricu i zaposlio u tamošnjem Kombinatu aluminijuma. Međutim, ubrzo je ostao bez posla. Opterećen ratnom traumom koja je oživljavala scene razarajućih eksplozija NATO projektila i pogibija civila i saboraca, borio se da sačuva dostojanstvo uprkos svim nedaćama koje je sa sobom nosila nezaposlenost. Po svjedočenju njegovih najbližih, obožavao je tradicionalnu Crnu Goru, epsku poeziju i kubanskog revolucionara Če Gevaru, a pristupanje Crne Gore NATO doživio je kao izdaju svega onoga u šta je vjerovao i za šta se borio.

Oko ponoći, 21 na 22.2.2018. godine, bacio je bombu kašikaru u krugu Ambasade SAD u Podgorici, a potom legao na drugu bombu i usmrtio sebe. U oproštejnom pismu porodici, između ostalog, napisao je da moli Boga da, osim njega, od bombi ne strada niko, te da mu je namjera da pošalje poruku da ne pristaje na pokoravanje i nepravdu. „Vi ne znate šta radite“…„pravite od ove zemlje Kubu od prije Fidela Kastra“…“ovaj narod će nestati“…„brukamo pretke“…“za mene nema posla, nema ništa“…“sa mnom se nećete sprdati skorojevići“… “ja prevarant neću biti, tek nemam želju da živim“….

Odmah po saznanju za Daliborovu pogibiju Udruženje je izdalo saopštenje za javnost kojim je stalo uz Dalibora i njegovu porodicu. U jednom, među brojnim komentarima saopštenja, navedeno je:

„ Boli me poginuli Dalibor, zaboravljeni ratni heroj koji se sa 22 godine neustrašivo borio protiv NATO ubica i albanskih terorista. Ostao ratni užas u njemu i revolt nanesene poratne nepravde koji su ga, u ponoćnim satima, odveli do američke ambasade. Nije želio da živi, ni drugog da ubije. Želio je samo da okonča život nedostojan čovjeka i ostavi glasnu poruku koju će čuti cijeli svijet“…

Dalibor je sahranjen u krugu uže porodice 23.2.2018. godine na groblju u Pošćenju, Šavnik. U organizaciji porodice, njegovih saboraca i poštovaoca održan mu je veličanstven četrdesetodnevni pomen. Govornici i narod su svojm besjedom i brojnim prisustvom poručili – Dalibor nije samoubica već slobodar – heroj.

Kasnije, prilikom obilaska Daliborovog spomenika na groblju u Prošćenju, njegov brat i drug zatekli su u ruži sklupčanog poskoka, fotografisali ga i ostavili na počasnoj straži.

U znak priznanja za ratne zasluge i poratni otpor nasilju nad ratnim veteranima Udruženje je odlučilo da se biografija Dalibora Jaukovića nađe na stranama dopunjenog izdanja spomen knjige Zadnja linija odbrane, koja bi trebala izaći iz štampe do kraja maja tekuće godine.