U Virpazaru promovisana knjiga Svetozara Đurišića ,,Odbljesci lovćenskog plamena“ Heroini Milunki Savić u čast

Promocija knjige „Odbljesci lovćenskog plamena“ pjesnika Svetozara Đurišića, u čijem središtu je poema posvećena srpskoj heroini iz balkanskih i Prvog svjetskog rata Milunki Savić, održana je preksinoć u virpazarskoj konobi „Badanj“.

O knjizi vječite vrijednosti i posebnog značaja, kako je ocijenjena od većine učesnika promocije, govorili su sveštenik i novinar Jovan Plamenac, književnici Veselin Rakčević i Neven Milaković i novinar Milenko Jovanović, koji je vodio program.Navodeći kako je kao rođeni starocrnogorski plemić Crmničanin Đurišić prvo i najveće od tri poglavlja knjige posvetio Milunki Savić, pred kojom su se, u znak poštovanja spuštale zapadnoevropske zastave, dok su njene grudi prekirivale Legija časti i sva druga najviša srpska i strana odlikovanja, književnik Veselin Rakčević je istakao i „da su u poemi o velikoj majci i sestri mjesto našli i Prijezda, vojvoda od Stalaća, i Lazar i Miloš, braća Jugovići – sve vrijedno što je Srbija iznjedrila i sahranila“.
– Jedan drugi pjesnik bi rekao:“Ti grobovi nisu rake, već kolevke novih snaga“ – kazao je Rakčević, uz napoemnu da je Đurišićevo stvaralaštvo prepoznatljivo po naglašenoj liričnosti i, kako je kazao, kosmogontskom odnosu prema svijetu i pojedincu, uz prisutnu blagu epiku.
Po riječima književnika Nevena Milakovića, Đurišić je ovom knjigom „optočio, manirom najvećih, vjekovnu borbu srpskog naroda da sačuva dušu među bezdušnima, suvim zlatom“.

-Optočio, i to majstorstvom koakvo Bog samo najvećima daje. Sustugla je i prestigla Milunka Savić div junake sa Pločnika, Kosova polja, Mišara, Vučjega dola, Fundine, Mojkovca i bezbrojnih drugih znanih i neznanih gubilišta, sudilišta i slavilišta srpskih. Sustigao je i prestigao Svetozar ovom knjigom, brojne poete koje su osveštale i obesmrtile pero pišući u slavu Njihovu. U čast heroine i pjesnika – kazao je Milaković. Sveštenik Jovan Plamenac i novinar Milenko Jovanović podsjetili su tokom promocije Đurišićeve knjige na život i djelo Milunke Savić, devet puta ranjavane učesnice ratova, preminule 1973 godine, čiji posmrtni ostaci su prije nekoliko sedmica pohranjeni u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.Oni su ujedno autora knjige nazvali „pravim baštovanom među kolegama pjesnicima“.
Uz poemu koju je nazvao “Milunke Savić kula”, u knjizi su se našli i stihovi koje je Đurišić krstio kao “Vojevanje Đulje Jovanova”, slijedeći “Primjere čojstva i junaštva” Marka Miljanova, kao i “Pjesmu mi je izatkala vila”, gdje vapi za srpskim Kosovom, razgovara s Njegošem, moli za preporod i vaskrsenje posrnule Crne Gore…