U taboru na Cetinju sjatile se ’ajdučke (de)lije!

Piše: dr Momčilo D. Pejović

Od obezglavljene i nekadašnje stranačke crnogorsko-političke pozicije-vlasti a sada opozicije, u samookupiranom, samozabarikadiranom, samoizolovanom i samozapaljivom D(R)PS-ovom taboru u prijestolnom gradu Cetinju – njihovom glavnom štabu patriot-komitskom, bijahu se sjatile, krajem prve sedmice devetoga mjeseca 2021. godine, sve birane i izabrane političke ’ajdučke (de)lije, baš kad im vrijeme nije!? Čak i cijela famelja „predsjednika svih građana“ bi u opuštenoj atmosferi i privatnom ambijentu bez gas maski ili onih obaveznih maski zbog Kovida-19 „stacionirana“ u Prijestolnici, što je bilo „po malo“ začuđujuće! Međutim, ako se „sjetimo“ da je „predsjedniku svih građana“ u tom prijestolnom gradu i službena rezidencija onda je sasvim opr(avd)an njihov jednodnevni ili dvodnevni boravak o državnom ili privatnome trošku“!?

Takođe, bijaše se, a sasvim „slučajno“ ili po ličnoj (ne)volji, na Cetinju 4-og i 5-og septembra okupio sav (iz)birani politički kukolj kakvoga nema(še) na daleko, svakako ne većega i boljega u njihovoj „mnogo ljubljenoj i voljenoj“ za poveću svotu eura državi Monten(ij)egru!

Rekoše da „brane“ sebe same i „štite“ svoje više lične nego li „otimanje-prisavajnje odavno ugrožene države“ i njene interese, u krajnjem ponajviše interese njihovoga p(o)lit(ič)kog vođe zvanog „dvometrica Nokova“ ili „predsjednik(a) svih građana“, kojemu se stavljaju na poslugu nešto manje-više od tri decenije!

Njihov pr(ij)evremeni „politički porođaj“ ili zakašnjela Jeftova „političko-medicinska“ intervencija obavljena nestručno i na brzinu rezultirala je, a na njihovu opštu političku žalost, mrtvo (iz)vađenim „političkim čedom“ odnosno kolapsom D(R)PS-ovog planiranog državnog udara!

„Predsjedniku svih građana“ i političkom ocu državnog udara, kao mrtvo (po)rođenom političkom čedu, ne ostade ništa drugo nego da prihvati činjenično stanje pa isti dan brže bolje (p)otrča da svojim javnim i sramotnim obraćanjem naglasi svoju dugo obećavanu i ozbiljno (ne)normalnu namjeru: „(…) treba da se vratimo pokušaju da dođemo do rješenja statusa Pravoslavne crkve u Crnoj Gori (…)“!
Naravno, ostala je za ultimu „dvometrici Nokovoj“ ili „predsjedniku svih građana“ još samo ta (is)prazna političko-kockarska karta i verbalna floskula sa kojom u posljednjih pet godina (p)odigrava počevši od samoproizvedenog, izmišljenog i režiranog od strane glavnog SDT-a „državnog udara“ kupujući vrijeme o(p)stanka u predsjedničkoj fotelji Crne Gore.

(Iz)ostalo je da njihov politički otac i tvorac monten(ij)egrinske nove nacije, nove istorije i novog monten(ij)egrinskog čovječuljka još samo naglasi činjenicu i objasni da je tu riječ o agnosticima, ateistima, bezbožnicima i nevjernicima, koji hoće silu na sramotu da zabrane ustoličenje jednog mitropita za Vladiku Cetinjskoga manastira i da upravo oni kao bezbožnici osnuju jednu privatnu „pravoslavnu crkvenu organizaciju“, njima čvrsto obećanu na jednodnevno održanom njegovom Osmom partijskom kongresu D(R)PS-ovaca, koja će im (po)služiti za njihove stranačke i privatne rabote! Svaka je stara izreka sveta: Od sto(tine) otaca (p)ostaše đeca kilava!
Šta (li) je (na)ćeralo patriot-komitske (p)oglavnike i sve (iz)birane predstavnike, a samozvane ’ajdučke (de)lije ka’ čelnike, da se saberu u samookupiranom, a časnom prijestolnom gradu Cetinju?

Kako rekoše, bijahu (p)odijeljeni u dva ili tri glavna tabora-štaba po privatnim kafanama u kojima su uz bogatu trpezu jeli, pili, igrali, seirili, a bogme i divljali, pa onako politički pijani (dogo)varali i na kraju iščekivali „političko čedo“ kao „čudo neviđeno“, da (pro)slave poslije dugo godina natezanja, kenjanja i čekanja konačno ozvaničenje njihove NVO Crnogorske pravoslavne crkve ili Pravoslavne crkve u Crnoj Gori? Njihov dugo išekivani slavljenički čin završi(o) se neuspješnim političkim ishodom kao mrtvo (po)rođeno političko čedo od njima samopripremljenog državnog udara!

I ne bi bilo ništa neobično da se samo stalo na samopripremama i samobarikadama patriot-komitskih ’ajdučkih (de)lija da su htjeli mirno protestvovati ili kako kažu demonstrirati za svoja „ugrožena ljudska prava“ zarad spasa njihovoga „predsjednika svih građana“, koji je podržao njihove „političke“ stavove i „razumio“ proteste „mirno okupljenih građana Cetinja“, koji „ponosno“ stajahu na barikadama stavljajući žene u prve „borbene redove“ sve „štićeći svoju čast i dostojanstvo svoga grada“ i svoje novostvorene monten(ij)egrinske države! Naravno, kao i njihov višedecenijski revolt i otpor, koji je bio izraz „krajnje“ nužde i „junački“ (pod)uhvat da blokiraju prilaze i ulaze u slobodarsko i prijestolno Cetinje sve paleći polovne gume i nabacajući drvlje i kamenje na glavne prilaze saobraćajnica, kojima se dolazi u časno i ponosno Cetinje!
Ogromnu političku i deklarativnu javnu (po)ruku i pouku za dalje planiranje događaja sa kojim bi ostvarili lične ciljeve pružili su niko drugi do oni koji su tokom pune tri decenije bili političke sluge i obični pioni „dvometrici Nokovoj“ ili „predsjedniku svih građana“!

Jedno prijeko potrebno pitanje postavlja se pred javnost, a to je: Odkud toliki broj (oda)branih ’ajdučkih (de)lija da se nađe u samookupiranom i samozabarikadiranom prijestolnom gradu Cetinju, jer gotovo najvećem broju od njih nije mjesto ili adresa stanovanja u tom gradu? Da li su oni unaprijed rezervisali prethodnih dana svoj dolazak i sa propusnicama dobijenim od „patriot-komitshih“ čelnika i organizatora „slobodno“, dobrovoljno i bez dozvole-odobrenja, ušetali preskačući i zaobilazeći barikade od trostrukih redova na glavnim prilazima Cetinja: povisoki red polovinih guma, trostruki red žena, poneka zastava i red krupnijeg i nabacanog kamenja uz grupice neispavanih, podbuhlih od alkohola i polijegalih patriot-komita?

Fotodokumentacija, nastala neposredno sa lica mjesta i događaja, objavljena u štampanim i elektronskim medijima najbolji je dokaz koji je nepobitan da se radilo organizovano, planirano i sa odobrenjem bivših zvaničnika, državnika i političkih moćnika i to sve onih koji se tih dana okupiše na Cetinju! Jedno je sigurno da zvanični „predsjednik svih građana“ nije koristio stranputice za svoj dolazak majbahom niti „gvozdenu ptičurinu“ prilikom svoje šetnje do Cetinja kako bi „smirio tenzije“ i podržao „uplašene i mirne građane“ slobodarske Prijestolnice“!? A vjerujem da za svoj dolazak, kao i za dolazak ’ajdučkih (de)lija nije korišćena „saobraćajnica u izgradnji“, koja je tik do „neprobojne“ barikade kod kuće Adžića na Kruševom ždrijelu, čija „gradnja“ traje skoro koliko i vladavina „predsjednika svih građana“!

Naravno, uz obećanja i „prioritete“ u gradnji biće nastavak radova na rečenoj „saobraćajnici, Cetinje-Čevo (Nikšić), kao „žili kucavici“, samo ako i dalje bude vladao onaj koji je i (do)sada „predsjednik svih građana“! Uz njegovu izdašnu pomoć u trodecenijskim obećanjima nastaviće se sa „radovima“ na žičari od Lovćena do Kotora, bušenju tunela od Cetinja do Budve, izgradnji fabrike čokolade i ostalih konditorskih proizvoda na Cetinju, čak i dalje sve do zasada i gajenja nekoliko hektara marihuane na livadama gdje je nekada bio industrijski i nadaleko poznati gigant „Obod“. Građani će „mirno“ i (s)trpljivo (sa)čekati realizaciju svih predsjednikovih obećanja i neće demonstirati dok im on rukom ne (od)mahne ili riječju ih nadahne i dâ znak odnosno odobrenje za novo postavljanje barikada i samoizolaciju svih stanovnika prijestolnoga grada Cetinja!

Dakle, sve birani do izabranog patriot-komitskog čelnika i „junačkih ’ajdučkih (de)lija kao predstavnika bijaše se okupio, strateški razmjestio svoje političke štabove i namjestio po privatnim kafanama, koje bijahu najbliže mjestu glavnih dešavanja na Dvorskom trgu ili nekadašnjem Trgu Kralja Nikole odnosno Titovom trgu! Nepotrebno bi bilo nabrajati sve „hrabre“ ’ajdučke (de)lije koji bijahu za odbranu njihovu postavili žene u prve „borbene redove“, a oni iz „kafane“ pratili razvoj političkih događaja, sabirali izvještaje sa barikada i drugih važnih punktova, koji su bili „kritične tačke“ za upad „neprijatelja“ na Cetinje!

Međutim, ima razloga da bar one „najistaknutije“ i fizički „najspremnije“ a politički najpodobnije nabrojimo odnosno imenujemo, pa ćemo onako nasumično pomenuti nekolicinu od njih: dr Veselina Veljovića, aktivnog i aktuelnog savjetnik predsjednika države za bezbjednost (od skoro prepoznat i nazvan od milja kao „crnogorski Velja Nevolja“); Mr Predraga Boškovića, bivšeg ministra odbrane; Daliborku Pejović, bivšu poslanicu u crnogorskom parlamentu, dr Draginju Vuksanović Stanković, poslanicu u crnogorskom parlamentu i profesoricu na Pravnom fakultetu UCG u Podgorici; Rada Bojovića, osnivača i predsjednika Jugoslovenske narodne stranke i nekadašnjeg kandidata za predsjednika Crne Gore, (za sada nam je ostala nepoznata njegova politička i stranačka pripadnost i aktivnost); Borisa Bojovića, samozvanog vladiku CPC; Ranka Krivokapića, bivšeg narodnog poslanika i dugogodišnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore; dr Jefta Erakovića, ljekara u KBCG i narodnog poslanika, Filipa Vujanovića, bivšeg i trostrukog predsjednika Crne Gore, a sada zaslužno-počasnog predsjednika sve zahvaljujući i na prijedlog „predsjednika svih građana“; Miodraga-Mika Živkovića, nekadašnjeg (is)taknutog člana i predsjednika LSCG, a sada člana Liberalne partije i GI 21. maj, ili kako ga njegovi politički saborci i zlotvori zovu „evo tvora od Kotora“; Milivoje Katnić, bivši sudija Apelacionog suda, a sada Glavni specijalni državni tužilac (reče da je nestranačka ličnost (sic!); Nenada Čanka, iz Vojvodine (Srbija), bivšeg Predsjednika Skupštine AP Vojvodine kojemu je „predsjednik svih građana Crne Gore“ spasio život i zbog toga mu je na Cetinje došao da vrati dug; Aleksandra Bogdanovića, bivšeg gradonačelnika Cetinja, poznatijeg kao „kralj Ilira“; prof. dr Ivana Vukovića, gradonačelnika Podgorice, koji izjavi odnosno potvrdi da je Belgija neutralna država; i tako dalje.
Od sve navedenih i biranih „posjetilaca“ tih „kritičnih dana“ na Cetinju, izdvojićemo neke „ekscese“ i zanimljivosti koje su nam pale u oči ili su bili toliko privlačni po svojim neobičnostima i vezane za „najprisebnije“ pojedince, kao što su: Filip Vujanović, počasni predsjednik CG, koji se pojavi iznenada i „niodkude“ ili „pade sa nebesa“ među polijegale od nespavanja „patriot-komite“, a koji bijahu predstraža glavnoj barikadi. U dva-tri koraka Filip dotrča do demonstranata pružajući ruku ponekom a širokim osmijehom pozdravi ih sve!

Podrazumijeva se da im je čestitao na izdržljivosti, hrabrosti i razumijevanju za njegov dolazak! Naravno, Filip je bez „mane i straha“ od „patriot-komita“ i ’ajdučkih (de)lija, kao i bez propusnice, s osmjehom ušetao u Cetinje i to službenim autom koje ga je (do)čekalo!

Drugi zaniljiviji detalj sa Cetinja je pojava Ranka Krivokapića, od milošte zvanog trokapić(a), koji je u jednom trenutku bio prinuđen da „pruži korak“ i da svojim dugačkim nog(ic)ama pokaže kondiciju na kojoj bi mu mogao (po)zavidjeti i najbolji sprinter – trkač svijeta Usain Bolt! Međutim, i pored prikazane „zavidne“ brzine (do)živio je da bude „lakše ranjen“ u obadvije nog(ic)e i to od „šok bombe“!? Da je Ranko prije dolaska na Cetinje malo uvježbavao preskakanje prepona sigurno je da bi ostao „neranjiv“!?

I još jedna, po mom skromnom (po)znanju i mišljenju, najslikovitija i do neslućenih granica inspirativna novinarska fotka, koja bi morala obavezno biti predložena za prvu nagradu iz cijele fotodokumentacije sa protesta „mirnih građana Cetinja“ odnosno „hrabre“ patriot-komitske ’ajdučije, jeste „zvanična posjeta“ Cetinju od strane glavnog SDT-a Milivoja Katnića, koji je sa gas maskom u desnici ruci po „službenoj dužnosti“ u ranim jutarnjim časovima došao da odšeta i izviđa „kritičnu situaciju“ i naravno „formira predmet“, koji će dati na dalju obradu svojim vjernim i veoma stručnim saradnicima, ekspertima i političkim poslušnicima!

Dobar ili „najbolji poznavalac grčkoga prava“, sudski tajnovidac ili nesuđeni papa, kao da je „predosjetio“ opasnost koja može da vreba cetinjskim ulicama pa se zlu ne trebalo bijaše obezbijedio sa gas maskom, što se ujedno baš pokazalo neophodnim!? Bilo je to šesto čulo glavnoga SDT-a, koji je uspio odšetati gradskim trgom i samozapaljivim cetinjskim ulicama bez i najmanjeg, po njega, incidenta ili problema!

Na kraju, kruna svih dešavanja na Cetinju pripala je dr Veselinu Veljoviću, rekoh od milošte (na)zvanom crnogorski Velja Nevolja, kojega njegovi bivši drugari policajci privedoše „skrštenih ruku“ i kovanim lisicama, a da on kao „prvi i pravi policajac“ i bivši direktor Uprave policije ni da trepne, pa ni otpor da pruži, makar pasivni! A još je i doktor nauka!? Mirno, kao mlada nevjesta pođe, a njegova ga (po)drška od hrabrih ’ajdučkih (de)lija sve biranijeh patriot-komita isprati tupim pogledom i brzim „olakšanjem“ od nagomilanih gasova! I tako se završi pod D(R)PS-ovim taborima dugo planirani, u još jednoj jadnoj sjenci i bezumnoj izvedbi-režiji „predsjednika svih građana“, državni udar! Dobra i poučna narodna izreka: „od jeftina mesa supa po poljani“!

Od lošeg scenarija i do zla boga lošije režije bio je očekivan politički brodolom zvani državni udar, pa je „predsjednik svih građana“ poslije bezprizorno date izjave odlepršao što je brže mogao! Ostavio je patriot-komitske ’ajdučke (de)lije i njihove čelnike da se snalaze kako znaju i umiju na barikadama i zgarištima od guma, koje će rasčišćavati komunalna služba Prijestolnice, a njenom gadonačelniku dao je priliku da osmisli izgovor i opravda se „mirnim građanima Cetinja“ za propalu udruženu političku akciju i državni udar, koji bi mu produžio boravak u fotelji gradonačelničkoj!

Pročitajte JOŠ:

Policija na Koniku pronašla ORUŽJE i EKSPLOZIV!