U ruskim arhivima leži nova istorija: Ko je bio Tito?

Rusija je skinula oznaku državne tajne sa najvećeg dijela dokumenata o sastancima najviših rukovodilaca Sovjetskog Saveza i Jugoslavije. Ti papiri otkrivaju drugačiju istinu od one koju smo učili i biće osnova za pisanje novih udžbenika, uvjeren je dr Andrej Artizov, rukovodilac Federalne arhivske agencije Ruske Federacije.

,,Šef šefova” ruskih arhiva bio je prošle nedjelje u Beogradu zbog promocije prvog toma zbornika deklasifikovanih dokumenata o susretima čelnika Jugoslavije i Sovjetskog Saveza od Drugog svetskog rata do raspada obje države. Riječ je o zajedničkom projektu Arhiva Jugoslavije, Federalne arhivske agencije Ruske Federacije, Ruskog državnog arhiva novije istorije i Instituta slavistike Ruske akademije nauka.

Zbornici će izaći u Beogradu i Moskvi. U srpskom izdanju ruski dokumenti su ostali na ruskom jeziku. U moskovskom izdanju sve će biti na ruskom.

,,Kad smo prije tri godine zamislili ovaj projekat nismo očekivali da ćemo dobiti ovako kvalitetne rezultate“, rekao je Artizov na promociji prvog toma zbornika, u kome su predstavljeni dosad nepoznati dokumenti o jugoslovensko-sovjetskom pomirenju posle Staljinove smrti.

,,Pitali su me da li je slučajnost što sada pravimo prezentaciju o susretima Tita i Hruščova i otopljavanju jugoslovensko-sovjetskih odnosa, upravo kad su se sreli vaši i naši rukovodioci i potpisali važne ekonomske ugovore. Moj odgovor je da je to drago Bogu. Mi radimo bogougodna djela, a ovakve slučajnosti imaju svoju simboliku“, rekao je dr Artizov.

U razgovoru za ,,Novosti” on otkriva zašto tek sad ruski arhivi iznose na vidjelo tajne koje se odnose na Srbiju, Jugoslaviju i Balkan, iako je Rusija u poslednjih 200 godina jedna od ključnih zemalja za sudbinu balkanskih naroda.

Prvi tom zbornika ,,Susreti i razgovori na najvišem nivou rukovodilaca Jugoslavije i SSSR, 1946-1964” otkriva šta je sovjetski predsjednik pričao svojim saradnicima iz Centralnog komiteta posle ,,pomiriteljske” posjete.

,,Danas se vodi borba za Jugoslaviju. Nisu slučajno Amerikanci odlučili da nastave da daju pomoć Jugoslaviji, bez obzira na korake koje je ona preduzela u zbližavanju sa Sovjetskim Savezom. Amerikanci se nadaju da će se Jugoslavija ponovo posvađati s nama čime bi se stvorila dobra atmosfera za uvlačenje Jugoslavije u blok protiv Sovjetskog Saveza“, upozorio je Hruščov.

,,Arhivska građa nije bila dostupna do 1991, jer do tada nije bilo Rusije. Postojao je samo Sovjetski Savez, s drugom vlašću i potpuno drugačijim pristupom dostupnosti dokumenata. Kad su bivšeg rukovodioca Glavne arhivske uprave Ministarskog savjeta SSSR pitali: ,,Šta je kod vas otvoreno, dostupno u arhivima?”, on je odgovorio: ,,Kod nas su arhivi otvoreni od devet ujutro do pet po podne”. Tokom poslednjih 20 godina druge vlasti deklasifikovano je čak 98 odsto dokumenata u javnim arhivama.

,,Pošto više nema SSSR i Jugoslavije, srpska javnost očekuje da najzad sazna ko je bio Tito i zašto je Staljin po njegovoj molbi, kako piše priređivač u Zborniku, ,,osvojio 1944. Srbiju da bi mu dao vlast”.

,,Vi biste željeli da ja za Srbiju riješim to pitanje? Znate, vaša pitanja se ne razlikuju od onih o vremenu SSSR koja muče predstavnike intelektualne elite savremene Rusije. To se, na primjer, vidjelo prije oko mjesec dana kad je otvorena izložba posvećena Juriju Andropovu, i tu se može napraviti paralela sa Titom. Naime, jedan dio ljudi u Rusiji kaže da je Andropov bio šef KGB i samim tim nesumnjivo loša ličnost, koje se treba stidjeti. Drugi pak smatraju da je bio širokih sposobnosti, da je iskreno vjerovao u ideje komunizma i razvitka internacionalizma, da je pisao pjesme, bavio se muzikom, volio džez. Dakle, čovjek kojim se treba ponositi. U sličnim polarizovanim gledištima se kreće i mišljenje o Titu.

,,U sovjetskim državnim dokumentima jedino se Tito pominje isključivo po nadimku, a svi ostali, uključujući Staljina i Hruščova, imenom i prezimenom. Da li ruski arhivi najzad mogu da daju odgovor na to ko je zaista bio predsjednik SFRJ?

,,Sve je stvar vremena. Ni kad je umro Staljin i kad je počelo prevrednovanje njegovog rada, dokumentacija o tome nije se pripremala ni spontano, ni brzo.

Radilo se više od godinu dana da bi se za znameniti 20. kongres partije pripremile informacije o dešavanjima u Staljinovo vrijeme. O tome je partijskom rukovodstvu bilo poznato mnogo, ali za šire članstvo te informacije bile su šok. Poznati sovjetski pisac Fadejev, kad je čuo šta se radilo, samo je kratko prokomentarisao Staljinov kult ličnosti riječima: ,,Postojao je kult, ali je postojala i ličnost”. Posle kratkog vremena on se ubio. Sve ovo bi moglo da se primijeni i na slučaj Tita – i na kult i na ličnost“.

 – Znači li to da ima dokumenata o odnosima Jugoslavije i SSSR koji će ostati i dalje zapečaćeni?

,,Maltene sva dokumentacija je deklasifikovana i otvorena. U sledećem tomu zbornika o susretima i razgovorima na najvišem nivou rukovodilaca Jugoslavije i SSSR, koji se odnosi na period 1965-1980. godine, biće upravo ti dokumenti sa kojih je skinuta oznaka tajnosti. Oni će pokazati veoma dobre odnose Tita i Brežnjeva.

,,Ali, istoričar Nikita Bondarev, iz Ruskog instituta za strateške studije, kaže da su i dalje pod embargom Titovi dosijei u arhivima Federalne službe bezbijednosti, naslednice KGB, predsjedničkom arhivu i onom u gradu Joškar Ola. Oni, navodno, sadrže informacije o tome da li je on bio egzekutor NKVD“.

 – Recite mi, molim vas, da li je kod vas dostupno sve iz arhiva službi bezbijednosti Srbije i Jugoslavije? Ili možda imate pristup arhivima CIA? Pitanje arhiva je veoma osjetljivo. Znate, u svoje vrijeme Amerikanci su otkrili dokumente vezane za njihovu pomoć Sadamu Huseinu, a posle izvjesnog vremena ponovo su ih zatvorili.

Iz tajnih dokumenata se vidi da je Tito, usred Hladnog rata, kao glavnu temu sovjetsko-jugoslovenskog sastanka 1955. nametao ujedinjenje Njemačke i zagovarao njenu suverenost, iako je njen zapadni dio već ušao u NATO. Nešto kasnije Tito piše američkom predsjedniku i kritikuje ga zbog ulaska SAD u rat u Vijetnamu. Zašto su supersile tolerisale takvo ponašanje lidera jedne male zamlje?

,,Odgovor je jednostavan: tada nije bilo unipolarnog svijeta. Postojao je bipolarni svijet, sa dva sistema, a u okvirima tih sistema, koji su stajali jedan nasuprot drugome, postojao je prostor u kome je bilo moguće manevrisati. Tito je iskoristio mogućnosti da uzima i od Istoka i od Zapada za razvoj sopstvene zemlje. To je, ako ne griješim, bila njegova politika. Ekonomsko stanje tadašnje SFRJ je bilo prilično zadovoljavajuće.

– Tog svijeta odavno nema, a geopolitička situacija izgleda kao da smo se vratili u 19. vijek. Rusija ima sukob na vratima, kao u vrijeme Krimskog rata. Srbija je u škripcu između velikih sila, kao i tada. Kako vidite budućnost?

,,Da, sve se u svijetu ponavlja. Poznati ruski istoričar Vasilij Ključevski govorio je da nas istorija uči da nijedno novo pokoljenje nikad ništa nije naučilo iz istorijskih grešaka prethodnika i da ih uvijek ponavlja. U tom smislu možemo da nađemo mnogo analogija sadašnjeg vremena s prošlošću. Ali, neće biti istih rješenja. Na stara pitanja uvijek se daju novi odgovori.

 – I srpski istoričari kažu da je zbog sovjetskog embarga bilo veoma teško koristiti materijale iz ruskih arhiva, pa smo noviju istoriju Srbije saznavali uglavnom iz angloameričkih izvora.

,,I meni se čini da je tako. Znate, moj dobar prijatelj, jedna od najpoznatijih njemačkih arhivista, žalio mi se da ga novinari stalno pitaju šta radi s porukama gospođe Merkel. Začudio sam se zašto to pitaju njega, zašto ne zovu Amerikance. To je pitanje za američke arhiviste. Naravno, to je šala, ali s podtekstom. Ako govorimo ozbiljno, izdanja kao što je ovaj srpsko-ruski zbornik daju mogućnost ne samo srpskim naučnicima, već i onima iz drugih bivših jugoslovenskih republika da saznaju nove istine. To su originalni zapisi o razgovorima rukovodilaca SFRJ I SSSR, iz kojih se vidi ko je bio glasan, a ko veoma tih. U javnosti se pričalo samo o globalnim problemima, a ovdje se vidi kako su se rješavala praktična pitanja, u čemu su se poklapale, a u čemu razlikovale pozicije SFRJ i SSSR.