U Nikšiću promovisan „Zemljopis za Kraljevinu Crnu Goru“ i zbornik dokumenata „Crnogorsko pitanje“

U punoj sali JU Zahumlje u Nikšiću promovisano je reprint izdanje ,,Zemljopisa za Kraljeviu Crnu Goru“ iz 1911. godine, koje je objavio Institut za srpsku kulturu iz Nikšića, kao i zbornik dokumenata ,,Crnogorsko pitanje“ koji su priredili dr Budimir Aleksić i dr Vladimir Jovićević a koji je objavila izdavačka kuća Štampar Makarije iz Beograda.

O ovim izdanjima su govorili: prof. dr Miroslav Doderović sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću, Marko Kovačević – predsjednik opštine Nikšić, mr Ilija Bajović – istoričar i moderator večeri, Radomir Uljarević – književnik i direktor izdavačke kuće Štampar Makarije i prof. dr Budimir Aleksić – priređivač (sa dr Vladimirom Jovićevićem) zbornika ,,Crnogorsko pitanje“.

Ilija Bajović je kazao da je riječ o izdanjima koja predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo o istoriji Crne Gore, konkretno o etničkom, jezičkom i vjerskom identitetu Crnogoraca, te da sadržaji ovih publikacija jasno pokazuju da je maternji jezik Crnogoraca srpski i da oni pripadaju srpskoj naciji.

Marko Kovačević je istakao da se iz ovih knjiga jasno vidi i kako se kretao razovj državnih granica Crne Gore, i kako su se naši preci izjašnjavali u smislu nacionalne, jezičke i vjerske pripadnosti. On se zapitao: zašto bi nekome danas smetalo postojanje i sadržaj ovih publikacija, i činjenica da se sa njihovim sadržajem upoznaju građani Crne Gore. Kovačević je konstatovao da je izdavač ,,Zemljopisa za Kraljevinu Crnu Goru“ – Institut za srpsku kulturu iz Nikšića uradio isto ono što je uradila Centralna nacionalna biblioteka Crne Gore sa Cetinja koja je izdala fototipsko izdanje ,,Zakona o narodnijem školama“ iz vremena Kraljevine Crne Gore.

Radomir Uljarević je podsjetio da se prvo izdanje knjige ,,Crnogorsko pitanje“ pojavilo 2003. godine, i da je treći dan nakon što je knjiga izašla iz štampe njegova izdavačka kuća dobila nalog da se iseli iz prostorija koje su bili dobili od države na korišćenje. On je ustvrdio da činjenice sadržane u ovoj knjizi iritiraju one koji se bave kreiranjem novog identiteta Crne Gore i Crnogoraca. Uljarević je citirao jednog od priređivača knjige, dr Vladimira Jovićevića, koji je u predgovoru prvog izdanja istakao da je ,,neprirodno i protivno Božijem i istorijskom pravu poništavati narodno crnogorsko biće, Crkvu i jezik, samo zato što treba ispuniti nečiji politički zadatak“.

Prof. dr Miroslav Doderović je naglasio da je svrha objavljivanja ,,Zemljopisa za Kraljevinu Crnu Goru“ 1911. godine bila da uoči Balkanskih ratova školske vlasti predoče jasu sliku Crne Gore i da ukažu na činjenice o njenom nacionalnom, jezičkom i konfesionalnom identitetu. On je kazao da se identitet jednog naroda ne konstituiše političkim odlukama, već je to nešto što je ukorijenjeno u tradiciji, istoriji, geografiji, folkloru i jeziku. On je posebno istakao da će knjiga dokumenata ,,Crnogorsko pitanje“ omogućiti objektivno i nepristrasno sagledavanje naše prošlosti i bolje razumijevanje istorijskih tokova i procesa koji su se odvijali na našem prostoru.

Jedan od priređivača zbornika dokumenata ,,Crnogorsko pitanje“ – prof. dr Budimir Aleksić je kazao da dvadeset godina nakon prvog izdanja ove knjige ,,sudu naučne, stručne i laičke javnosti predočavamo nove izdanje ove publikacije koja sadrži prvorazredne istorijske izvore koji svjedoče o identitetu Crne Gore i Crnogoraca“. Iz njih se jasno vidi, naglasio je Aleksić, ,,da je tokom čitave crnogorske istorije, od vremena Crnojevića do 1918. godine, vladalo mišljenje da su Crnogorci ne samo integralni nego elitni dio srpskog naroda. To su uvjerenje širili svi crnogorski vladari – vladike i gospodari; pisci, publicisti, istoričari, i domaći i strani. Stoga se i njihov maternji jezik nije mogao imenovati nikakvim drugim nazivom do njegovom etničkom atribucijom“.

On je ukazao na činjenicu da publikovani dokumenti takođe svjedoče da je Mitropolija crnogorska od samog svog osnivanja bila srpska i svetosavska, i da su crnogorski mitropoliti nakon ukidanja Pećke patrijaršije 1766. težili obnovi ove institucije, a da institucija pod nazivom ,,crnogorska pravoslavna crkva“ nikada nije postojala; ona je vještački identitetski projekat, a ne vjersko pitanje, zaključio je Aleksić.