U nikšićkom pozorištu umrla istorija: Umjesto nje sada imamo povijest
1 min read
U nikšićkom pozorištu održava se izložba pod nazivom „Crnogorska pozorišna povijest“ autorke Slavojke Marojević i dizajn postavke Darka Musića i Ranka Radulovića.
Na prvi pogled, obična najava, dok jedna riječ ne zapara um, dušu, i zdrav razum. Od kad Crnogorci istoriju nazivaju „povijest“?!
Kroatizacija Crne Gore sve više uzima maha, i da bi se pobjeglo od srpskog jezika u nepostojeći crnogorski, kroatizuju se riječi, dodaju nepostojeća slova, nerijetko peruzimaju hrvatske riječi i izrazi, ili narodski rečeno, sprdaju se sami sa sobom!
Nikšićko pozorište koje je trebalo da bude kulturni centar grada, iako je stara zgrada te kulturne ustanove srušena, da bi nikšićki tajkuni pravili stanove i poslovne prostore, premješteno je u zgradu „Kino 18. septembar“.
Svi stariji Nikšićani, sjećaju se stare istrošene zgrade, u kojoj se ipak okupljala kulturna elita Nikšića, i na kojoj je dominirao ćirilični natpis i velika crvena slova „Kino 18. septembar“.
Nakon renoviranja, nestalo je ćirilice, i zgrada nikšićkog pozorišta po prvi put od svog postojanja piše latinicom, ali sa ćiriliom, nestalo je očigledno i svake kulturne i duhovne spone sa tradicijom i istorijom Nikšića, te tako, više nemamo istoriju, nego imamo povijest!
Crvena Hrvatska uveliko kuca na vrata Montenegra. Umjesto istorije CG izučava se povijest Montenegra a na ćirilicu možemo da zaboravimo. Jedino što još preostaje jeste da se pozorište konvertuje u kazalište i Red Croatia biće na svojim granicama, komentar je političkog analitičara i kolumniste IN4S na društvenoj mreži Fejsbuk, povodom kroatizacije Nikšića.
Je li to naš „lingvistički ekspert“ Blentoven hoće da nam kaže da su hrvatski i srpski jedan jezik, ali da je „crnogorski“ nešto posebno? Umirem od smijeha na ovakve gluposti! Ponavljam, tzv. „crnogorski“ i tzv. „bosanski“ su potpune dnevnopolitičke izmišljotine, srpski i hrvatski kao književni jezik jesu jedan isti, dok kao narodni jezici imaju svoje specifičnosti jer kod hrvatskog kajkavski dijalekat ima mnogo sličnosti sa slovenačkim, dok čakavski dijalekat ima veliki „upliv“ italijanskog jezika, ali i mnoge „konzervirane“ staroslovenske izraze, baš kao što to na potpuno drugoj strani, uz jak uticaj grčkog, vlaškog i turskog jezika, imaju dijalekti južne Srbije, Kosova i Metohije, Makedonije i Bugarske. Opet, vojvođanski govori preko nekadašnjeg slavenoserpskog i ruskog, uz uticaj njemačkog i mađarskog, imaju svoje specifičnosti.
O ,Blentovene,đe si pobro!?!?
E Shipu racq.
Naravno da se ovdje ne radi ni o gramatici ni o umjetnosti vec o politickom potezu koji zaista izaziva gadjenje.
Ako neko vec hoce da se drzi tradicije onda treba i da se koristi rijec istorija kao sto se koristila od nastanka pozorista u CG. Ovo je neko novo politicko pozoriste gdje ce nam vjerovatno nuditi svakodnevne pozorisne scene u reziji DPS-ovaca, sa montenegrinskim jezikom te stoga zasluzuje ignorisanje i prezir.
Pitam se kada ce promijeniti i ime Zahumlja, jer je Niksic dio stare Hercegovine i ime asocira na Hercegovinu.
A ko drugi neg nikšićani, vala Bogu svako li nas dobro
od njih nađe.
Anonimni- hrvatski i srpski su jedan jezik. Kada ste to Hrvate odlučili da častite jezikom. Nije valjda da ste postali fini kada ste tamo dobili po repu.
A mocarti i betoveni sviraju po dobro znanim notama. Samo ne znaju da se bez violinskog ključa ne može. Znanje, rođaci, to je ključ. Ostalo je nagađanje!
O ,Blentovene,đe si pobro!?!?
E Shipu racq.
„Mocarte“, i tzv. „bosanski“ i tzv. „crnogorski“ su potpuno dnevnopolitičke konstrukcije koje nemaju blage veze sa ozbiljnim naukama kao što su lingvistika, dijalektologija, akcentologija, teorija književnosti i dr. Ovi izmišljeni „jezici“ služe samo pokušaju da se asimiliraju autentični jezici kojima govori većina stanovništva u BiH (srpski i hrvatski) i Crnoj Gori (srpski), ali to je na žalost bošnjačkih i crnogorskih kvazilingvista „mission impossible“.
Sve se pitam da li su u toj povijesti pisali latinicom?
čuš , povijest a pozorište.
Crna Gora kao antisrpska drzava ne voljom naroda vec vladajuce izdajnicke politike,utire put katolicenju .Pa,ko ivo ne vidi?!
Nije samo antisrpska,…lako je za to…nego postaje proustaska ,sve su prilike.
ja.ru – moraš razlikovati istoriju od povijesti, ali ne način na koji ti to činiš. Povijest je izlaganje činjenica hronološkim ili nekim drugim redom. Istorija je za razliku od povijesti nauka , koja se bavi objašnjavanjem tih činjenica.
Anonimni – što se imena jezika tiče to je političko pitanje. Zato se ono rješava ustavom ili zakonom. Pogledaj ustave tih zemalja pa ćeš vidjeti da li postoje ti jezici. To s ve što si nabrojao jeste jedan jezik, koji svaki suvereni narod (čim donosi ustav suveren je) ima pravo da zove svojim imenom. Ako misliš da nema to pravo izvoli pa ga spriječi. nametati svoj naziv drugom ne ide i nema smisla.
Dobro, onda ćemo i u medicini govoriti povijest bolesti! A Mocart će biti Betoven i tako dok god budete trajali, samo vas neće ni povijest ni istorija voljeti!
MOCART CE BITI KOMLEN,BLENTIVEN ,VOJO MARKOVIC,ZATARSKI KONVERTIT,UDBASKA TRANJA …
Zašto to pravilo važi samo za Srpski a ne i za ostale jezike?
kosovari govore kosovsiki iliamerikanci americki a mocart crnogorski ajde
Mocarte ne pizdi.Da li si kad čuo za austriski ,američki,brazilski, kubanski itd,jezik.Sve te države imaju ustav ,ali ne pate od kompleksa manje vrijednosti.Povjest je srpska riječ.Kad bi to znali Hrvati,oni bi odmah prešli na istoriju.
Ovako malo komentara ovih primitivizovanih primjera a koliki broj komentara na portalu cdm za podršku Cadjenovicu i Mugosi. Ovdje nije nešto normalno!?
Lažni Mocarte, to je istina, sa napomenom da ne postoje nikakav „crnogorski“i „bosanski“ jezik već su to parapolitičke konstrukcije i izmišljotine. Hrvatski jezik postoji, ali samo kao narodni u kajkavskom, čakavskom i vrlo malo štokavskom govoru, dok je savremeni hrvatski jezik nastao na temeljima srpskog ijekavskog jezika istočnohercegovačkog dijalekta.
Riječ povijest ili povest se koristi i u srpskom i crnogorskom jeziku. To je stara riječ.
Povijest, pripovijetka, priča, da, koristi se, ako pripada ovom jezgru riječi i njihovog značenja. Ako se u tekstu koristi hronološki raspored zbivanja, onda je to istorija. A mi odlično znamo čemu montenegrini teže, a umjetnosti i očuvanju svoga ne teže. Tuđe je slađe. Što gori uzori, to prije na koljenima. I da, ne znam koja se to građevina održala od kradenog materijala. A krađa je smrtni grijeh pa navalite! Sve za idole! Tužno.
Latinica, katoličanstvo, kroatoizmi
= Montdnegrinstvo.
Crna Gora je umrla 2006. god.
Naziv entiteta nastalog 2006. godine piše se latinicom i malim početnim slovom, ovako: „montenegro“.
Napolitanci koriste izreku
E Shipu racq ,Mocarte dukljanski.
To je ,ujedno,i stari srpski pozdrav dukljanima
Na divnu sreću ne idem u to smeće od pozorišta.