U međuvremenu

Piše: Jovan Lakićević

Ne nadam se, nego čvrsto vjerujem, da će predstojeći izbori u srpskom Onogoštu, i pobjeda Koalicije za budućnost Nikšića, biti snažan podsticaj Koaliciji Za budućnost Crne Gore da konačno preuzme inicijativu za radikalne promjene u Crnoj Gori, zašta su dobili, prije pola godine, najveću podršku građana!

Može to da bude  povod  za temeljnu  rekonstrukciju  problematične „ekspertske Vlade“, koja, nažalost, nije ispunila očekivanja građana koji su glasali za promjene, ali i nagovještaj novih izbora, na čemu je tzv. URA kao „jezičak“ gradila svoj kapital u odlučujućem dosadašnjem kadriranju u „oslobođenoj“ Crnoj Gori. Otuda onaj refren, koji sam čuo i od Poglavnika: „Polakote!“ Nema, dakle, ništa od brzih i radikalnih promjena!

Nigdje nijesam vidio da je nova Vlada nešto uradila na sređivanju biračkih spiskova, koji su za 3o godina presudno uticali na „pobjedu“ milogorskog režima!  Popis stanovništva, koji je trebalo da se održam  u Crnoj Gori u toku ove godine, iz vladajuće strukture više niko i ne pominje! A upravo se to očekivalo kao prvi i neodložni potezi nove vlasti.

Dakle, i političkim slijepcima je jasno da je u pitanju izdaja biračkih nadanja najvećeg dijela Crne Gore.

Kako se to desilo, od toga se ponešto zna, a nešto se samo može naslućivati . Moja je predpostavka da se projektovanje naše postizborne budućnosti dogodilo  u Britanskoj ambasadi, uz pripomoć  velikog „srboljubca“ Tonija Blera, zaduženog, ne znam samo od koga, za „uređenje“ Balkana. Podsjećam posjetioce ovog portala da je Toni Bler,  tadašnji premijer Velike Britanije, svojevremnjeno izjavio da je „jedva nagovorio Bila Klintona na bombardovanje skraćene Jugoslavije“! Toliko nas je volio!

Ovdje bih mogao da dodam i biografski iskaz Ručarda Holbruka da im je“ Milo Đukanović pružio veliku pomoć  i saradnju, pa mu zbog toga NATO duguje veliku zahvalnost“.

Sasvim je svejedno, da li se u američkoj, ili Ambasadi Velike Britanije, dogovarao sastav nove Vlade i odnos prema  onima koji su „ zadužili NATO“, ali je taj dil i danas na snazi.Otuda i onaj rigidan odnos Premijera i njegovog zamjenika prema Demokratskom Frontu. I nezamisliva trpeljivost prema Poglavniku i njegovom režimu! Jeste Predsjednik pušten niz vodu, ali nije – pod vodu!

Zbog svega toga mogu samo da me nasmiju izjave doskorašnjih vlastodržaca o „samostalnosti i suverenosti“ Crne Gore! Po Milovo „upisu“ u NATO, Crna Gora se pozdravila i sa jednim i sa drugim! Do daljnjeg.

Možda je ovo prilika da podsjetim na riječe, najumnijeg među Srbima nakon sv. Save, svetog Vladike Nikolaja, upućenih Englezima prije sto godina: „Da nije Njemaca, vi biste bili najveći srpski neprijatelji!“

Uzgred rečeno, Srbi, što će reći i Crnogorci nakon 1945. godine, trebalo bi uvijek da imaju na umu ove riječi Sv. Nikolaja. Uz jedan dodatak: Ne rade na našem istrebljenju i Englezi i Njemci zato što smo „mali Rusi“, već što su Srbi Arijevski narod od davnih dana, o čemu mi nijesmo imali pojma, ali naši  spomenuti  osvjedočeni neprijatelji – jesu! Jer smo im, po njihovom, konkurenti, ma šta to značilo!

Treba li da podsjećamo  da je na Berlinskom kongresu 1878. godine, kada su priznate dvije srpske države, Srbija i Crna Gora, u prikrivenom Aneksu,  nepoznatom sve do ovih dana, bilo zapisano da se njihova istorija mora izučavati – od Nemanjića! Nikako ranije. To je bio uslov za priznanje! (To su, nažalost, morali da ispoštuju svi naši istoričari, od Slijepčevića i Ćorovića, pa sve do Samardžića…)

Ovaj autor hoće da razumije i neke srpske čelnike koji se u politici  drže one premise Makijavelija, „da i od neprijatelja treba praviti prijatelje“. Ali , u ovom slučaju – to ne pije vodu. Ni Bler, ni Šreder, makar i kao plaćeni savjetnici, nikad ti neće biti  prijatelji!

Naravoučenije se, i Srbiji i Crnoj Gori podrazumijeva…

Pročitajte još:

Prvi veći test – da li je birački spisak „spreman“ za izbore u Nikšiću: U MUP-u samouvjereni, političke partije ukazuju na nepravilnosti