U Kučima pohranjeni posmrtni ostaci Đorđa Božovića Giške. Amanet ispunjen (FOTO)

Posmrtni ostaci komandanta Srpske garde Đorđa Božovića Giške su, poslije opela, sahranjeni u porodičnoj grobnici u selu Bezjovo, u Kučima. Prema riječima njegove sestre Slavice Božović je noć prije odlaska u Gospić sa Srpskom gardom ostavio amanet da ga, ako pogine, sahrane u Kučima, „među svojima u Crnoj Gori“.

Opelo je služio protojerej Velibor Džomić, a prisustvovali su rodbila pokojnog Božovića, saborci i prijatelji.

„Nismo se sabrali oko smrti nego oko života, jer se desilo veliko znamenje kojim Bog objavljuje svoju milost i svoju ljubav svome narodu. I čulo se to već na sve četiri strane svijeta, nema potrebe da vam govorim ono što vi već svi znate, a što se dogodilo juče kada je taj svešteni, mučenički grob otvoren, da je brat Đorđe izašao ponovo da ga ogrije sunce – cjelokup. To je jedno od Božjih znamenja u ovom vremenu. 

Svojim rukama smo dodirnuli čovjeka koji je pokazao kako ljudski valja i trebuje poživjeti na zemlji, koji je znao i da pogriješi, ali i da se pokaje,“ naglasio je o. Velibor Džomić i dodao:

„Nećemo mi suditi je li ovo ili je ono, ali samo govorimo ono što smo vidjeli svojim očima i ono što smo dodirnuli svojim rukama, a dodirnuli smo život a ne smrt.“

On je prisutnima prenio blagoslove mitropolita Amfilohija koji je bio spriječen da u Bezjovu održi opelo, jer je na službi u Pećkoj partrijaršiji.

Moj brat je umio samo da živi kao junak i da pogine kao junak

„Moj brat je umio samo da živi kao junak i da pogine kao junak,“ kazala je Giškina sestra Slavica i dodala:

„Pričao je puno puta kako mu je srce ostalo na groblju Martinika, kada se prvi put popeo ovdje i vidio spomenik, koji je moj otac podigao 1953. godine, gdje je sakupio sve ostatke svojih predaka. Đorđe je odlučio da prenese oca i da i on bude tu sahranjen.“

Božović se zahvalila brojnim rođacima i gardistima, kao i Đorđevom bratu Branu Mićunoviću, što je pomogao da se Giškina želja ispuni i što se „bezbroj puta prema njihovoj porodici ponio kao da je Đorđe živ.“

Đorđe Božović Giška je poginuo na ratištu kod Gospića, 1991. godine, pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegova Srpska garda tada je bila ušla u dubinu hrvatske teritorije.

Prema zvaničnoj verziji, on je napušten od tri tenka tadašnje JNA koji su se, umjesto da mu čuvaju odstupnicu, iz do danas nejasnih razloga, jednostavno povukli. Giška je tog 15. septembra 1991. godine, dan prije 36. rođendana, više puta napustao zaklon pozivajući pomoć. Kad se posljednji put našao na brisanom prostoru, pogođen je sa tri hica. Umro je na rukama svog sinovca, takođe borca Srpske dobrovoljačke garde, Milovana Mićkovića, jednog od svjedoka njegove pogibije, koji je i sam tada bio ranjen.

Giška je upamćen kao čovjek koji nije trpio nepravdu. Priča se da je kroz služenje zatvorskih kazni uspio da pročita skoro sve knjige zatvorskih biblioteka i da završi fakultet DIF. Kažu da bi završio i teologiju koju je studirao ali mu nijesu dali da iz zatvora polaže ispite.

Njegov prijatelj i saborac Dragoljub Bata Pavić, poslednji komandant SG, kazao je u intervjuu za jedan srpski medij da su mu poslednje riječi bile: „Braćo za mnom!“.

„Uvek je išao prvi ispred svih,“ kazao je Pavić.