U čardak visoki i t’jesni, u ljepoti ka’ anđeo nebeski, carica je Tamara živjela: J. P. Lipovac – Tamara
Jovan Popović Lipovac
Tamara
U dubokoj tjesnini Darjada,
Gdje se Terek kupao u tamu,
Starinska je kula tu stojala
Crneći se pa b’jelome kamu.
U taj čardak visoki i t’jesni
Carica je Tamara živila:
U ljepoti ka’ anđeo nebesni,
Kao demon zlokovarna bila!
I tamo je u ponoćnoj tami
Blista’ oganj, u zlatnome sjaju,
Da putnika mladoga premami
U dražesnom njenom naručaju.
Čuo se je jošte glas Tamarin,
U njemu je strast i želja plila,
Svemoćni su u ljem’ bili čari,
Nepojimna u njem’ vlast je bila!
Na glas takva neviđena zlata
Trgovac je, vojnik, pastir iša’,
Bred njim su se otvarala vrata
I pred njima škopac bi iziša’.
Na postelj punoj nerušina,
Sa biserom, zlatom okićena
Čekala je gosta — pred njim vina
Dva pehara bila s’ nalivena.
Goreća se splela ruka ruci,
Poljupci su sa usta padali,
Divlji uz to puni strasti zvuci
C’jelu noć se tamo talasali.
Ka’ da su se u toj pustoj kuli
Sto vatrenih žena i mladića
Baš na noćnu svadbu sastanuli
Il’ na daću bogatijeh pića.
Ali čim je jutarnje sijanje
Zlatne zrake po goram’ prolilo,
U isti čas mrak je i mučanje
U crnojzi kuli zacarilo.
Samo Terek u t’jesnom Darjalu
Grleći je prekida’ tišinu,
Val na pleća hrlio je valu
Penjući se nebu u visinu.
I sa plačem, bezglasno su t’jelo,
Da unesu, oni uhitali,
U prozor se vid’lo nešto b’jelo,
„Prosti!” otud glasi su ječali.
Tako slatko glas je taj zvučao,
Tako nježno rastajanje bilo,
Kao da je obećanu ljubav
I sastanak nebo u njem’ slilo.
*
Jovan Popović Lipovac
Pročitajte još:
… Kakav je to junak bio, majka rađala nije!
Legenda …
Više u ruskim hronikama vremena u kome je živio, no ođe!
Hiljade je priča o njemu i njegovim spartanski podvizima na azijskim ratištima i u boju s Turcima!
Neđe tamo s početka dok još ne bijaše proslavio na krimskom ratištu …
Stajao je su svojih četrdeset drugah odovud na jednoj uzvišici nablizo štaba. Suvorova. Ovaj u društvu unajmljenih francuskih generala posmatra bitku. Otud nadiru Zajbeci vični hladnome oružju, satiru ruske redove. Francuski general nudi da u borbu uđe njegova konjica, Ulani sa dugujem kopljima kakva su prvi put upotrebili srpski oklopnici, Visokog Stefana, strava svijeta, u bici kod Angore! Kad su satrli Miranšahovu nepobjednu vojsku slonova!!!((Nije vjerovao Tamerlan Limeni što je gledao svojijem očima, nebesku vojsku Srba! Bolje mu da nije …)
Suvorov se premišlja …
… Možemo li mi? -pitao je Lopovac ruskog vojskovođu.
Francuski se general trže, posmješljivo pogleda u pravcu Jovanovom.
A ovaj … Odgovor ni sačekao nije, istrča sa svojom družinom, uleće š njima među sajbečke ljute guje, namah im probi redove, priđe kroz njih kao kroz “ mladi sir“!!!
Prvi se put gledalo kako Zajbeci pred nekim uzmiču, obrću im leđa …
Ko su ovi? -pitao je zaprepašćeno grancuski general!
Baš onaj koji je posmješljivo reagovao kada je Jovan polugkasno pitao glavnokomondujućeg da li može da stupi u borbu.
Otud štaba nego poluglasno dobači : “ Srbi! … Vražji Crnogorci!!!
… A oni se otud vrću iz boja, smrčeni i gromadni, krvavi do lakata, u rukama nose netom smaknute glave protivnika, pobjedni oni! Promiču kroz ruske redove koji im otvaraju pute i glasno kliču, zadivljeni!
Na čelu im junak Jovane Lipovac, silnu je vojsku nadvisio, glavom među oblake!
… Ušao u legendu su svojih četrdeset drugah, odovud glavosjeka koje svijet doslen gledso nije, Crnogorce bojne iz najljepše srpske Planine! Otud …
Jovan Lipovac.
… Najjasnija zvijezda na na nebu ratničkome u društvu sa Ahlejom i besmrtnim Spartancima, otud i odovud!!!
Jovan Popović Lipovac, krasna glava lovorom okićena!
Majka ga rađala nije …
Ni prijen, ni poslijen.
p.s. … Hvala redakciji na tekstu o junaku koga Rusi i danas pamte, sve da smo ga mi zaboravili! … Pamte.
Đeneral Jovan Popović-Lipovac bio je iz Građana, najveći junak u Rusko-Japanskom ratu jedini stranac nosilac najvećnjg Ruskog idlikovanja
Car Nikolaj mu je za zasluge dodijelio veliku imovinu na Krimu
On je bio i Maršal Crnogorskog dvora i zajedno sa svojim pobratimom takođe velikim junakom Amtom Gvozdenovićem generalom u tri vojske otišao u Rusiju. Bio je obdaren poetski i režirao je izviđenje „Balkanske carice“ na Cetinju.
Napisao je J. P. Lipovac i izvanrednu dramu „HERCEG ŠĆEPAN“ KOJA PO MOME SKROMNOM MIŠLJENJU U UMJETNIČKOM SMISLU NADMAŠUJE „BALKANSKU CARICU“. No, sujetni Knjaz-pjesnik je bio ubijeđen i da je “ Balkanska carica“, bolja od „Gorskog vijenca“, a da je „Knjaz Arvanit“ bolji od „Šćepana Malog“ – Bože mu oprosti grešnome.