Tviter tekovine i „zvona“ lažnih profila

Piše: Veselin Popović

Crnogorsko junaštvo je osobina hvaljena vjekovima, opjevana, ispisana… Reklo bi se univerzalna. Sve do trenutka spoznaje društvenih mreža kada svoju modifikaciju doživljava u novoj dimenziji – tastatura mudonje.

Ušuškani u nekoj fotelji, polumračna prostorija, ponegdje i koja čaša kumove rakije koja je ostala od slave… i eto hrabrog jurišnika. Eto srca junačkog da se busne u grudi i pritisne enter. Ne strepeći od posledica, jer – internet ga čuva.

A ako i tada hrabrosti zamanjka, uvijek smo sposobni da napravimo lažni profil, pa da se iskačemo po svem i svja.

Istina je to što u stvari nas novinare optužuju za ovoliku popularnost i nagli skok pravih i lažnih profila po društvenim mrežama. Nije loše to što političari pišu na mrežama, nego što mi sve prenosimo i od polu informacija pravimo vijesti.

• 2012. godina – veliko otvaranja Fejsbuk profila.
• 2016. godina – Instagram prboj.
• 2020. godina – Tviter senzejšn.

Vojske su na Internetu. Nisi niko ako nemaš makar petoro da te brane u svakom trenutku. Da kucaju komentare na portalima, šeruju objave na mrežama, da se svađaju.

E sad – Ovo je priča o političarki koja je sama svoj bot. Podržavam ja svu feminističku želju za samostalnošću, možda sam i veći feminista od većine, ali botovanje je ozbiljna rabota.

Jednim klikom sama sebe proglasiš za GOSPOĐU.

Botovski je hleb sa devet kora, gospođo. Sendvič sa salamom i jogurt se ne zarađuju klikom sa pogrešnog profila.