Redakcija IN4S, nakon višenedeljnog ćutanja Vrhovnog državnog tužilaštva u vezi sa nizom ozbiljnih navoda i indicija protiv Enisa Bakovića, dobila je konačno odgovor. Ali ne i reakciju.

U kratkom i hladnom administrativnom tonu, iz kabineta VDT-a nam je saopšteno da je „postupanje Državnog tužilaštva uslovljeno isključivo zakonom i dokazima koji ukazuju na osnovanu sumnju da je izvršeno krivično djelo“. U prevodu: dostavite nam gotov slučaj, mi ćemo eventualno razmisliti.

Pa šta je onda uloga tužilaštva?

Da li je VDT istražni organ ili referat u pravosudnoj pošti?

Na pitanja koja smo poslali — a tiču se ozbiljnih optužbi, iskaza i službenih zabilješki u vezi sa vezama Enisa Bakovića sa organizovanim kriminalom, švercom cigareta, sabotažom policijskih akcija i zloupotrebom funkcija — dobili smo odgovor dostojan činovničke defanzive, a ne institucije koja bi trebalo da stoji na braniku zakona.

Iz VDT nas, praktično, pozivaju da mi, kao medij, formiramo svoje paralelno tužilaštvo, prikupimo dokaze, napravimo slučaj, potpišemo krivičnu prijavu, pa onda, možda, neko od njihovih službenika baci pogled.

Nismo sigurni da li je u pitanju nekompetentnost, strah ili nešto treće — ali posljedica je ista: institucionalni zastoj i poruka građanima da je pravna država stvar privatne inicijative.

Ko štiti Bakovića?

Činjenice do kojih smo našim naporima došli objavljene u tekstu na linku: https://www.in4s.net/od-sverca-cigareta-preko-cutanja-tuzilastva-do-advokature-ko-stiti-enisa-bakovica, ukazuju na kontinuiranu povezanost Enisa Bakovića sa djelovanjem na štetu javnog interesa. Njegova uloga u prikrivanju organizovanog kriminala, uticajima na službene radnje i vezama sa pojedincima iz kriminalnog miljea nisu tajna — o tome govore svjedočenja, službeni akti i inostrani izvještaji.

Ali, VDT, predvođen Miloradom Markovićem, ne vidi „osnovanu sumnju“.

Redakcija IN4S nije bila nijemi posmatrač u procesu izbora VDT-a. Naprotiv — aktivno smo podržavali kandidata koji je danas na čelu tužilaštva. Zbog toga se ovaj osjećaj razočaranja ne može opisati samo kao kritika, već kao političko i profesionalno otrežnjenje.

Marković je došao kao nada da će se tužilaštvo otrgnuti od zarobljenih struktura, da će procesuirati ono što niko nije smio, da će razbiti tajnu zaštitu koja okružuje pojedince poput Bakovića. Ali, po svemu sudeći, ispostavlja se da je uloga VDT-a danas ograničena na uredno odgovaranje na dopise — i čuvanje institucionalne tišine.

Najveća ironija dolazi iz činjenice da je upravo novinar koji je izložio afere, razobličio šeme, imenovao aktere i citirao službene naredbe — više puta pozivan na saslušanja, zadržavan i procesuiran bez ikakvog dokaza. Nerijetko upravo zahvaljujući Enisu Bakoviću. I sve to u vrijeme kada je Baković, po svim dostupnim podacima, sa pozicija unutar sistema osujećivao policijske akcije, uticao na istrage i štitio kriminalne strukture.

Očito je da u ovoj zemlji postoji „osnovana sumnja“ samo kada treba ugušiti slobodne medije. Za sve ostalo — nije nadležno, nije dovoljno, nije u ovlašćenjima.Zato, više ne pišemo VDT-u. Pišemo javnosti.

Nakon ovog odgovora iz kabineta Markovića, prestajemo sa obraćanjem instituciji koja više podsjeća na „službu za odlaganje predmeta“ nego na državno tužilaštvo. Ostaje nam samo da o ovoj tužilačkoj apatiji izvještavamo građane — da bi bar neko sačuvao uspomenu na ono što je trebalo da bude borba protiv organizovanog kriminala.

Možda će neki budući istražitelj, inspektor ili tužilac, čitati ovaj tekst i shvatiti da je „osnovana sumnja“ bila tu sve vrijeme — samo je nije imao ko da vidi.

Pročitajte još:

Od šverca cigareta, preko ćutanja tužilaštva, do advokature: Ko štiti Enisa Bakovića?