IN4S

IN4S portal

Trodecenijska opoziciona lutanja: Kontrolisana (ne)sloboda

1 min read
U prethodnih 30 godina nagledao sam se razne opozicije. Sjećam se prvih koraka Demokratske stranke profesora Slobodana Vujoševića, prve stranke registrovane u višepartijskom sistemu nakon tadašnjeg SKJ-e, koje se ne sjeećaju ni većina njenih tadašnjih članova.
DF, opozicije

Sa jednog od ranijih sastanaka opozicije i "Odupri se"

Piše: Ivan Milošević

U prethodnih 30 godina nagledao sam se razne opozicije. Sjećam se prvih koraka Demokratske stranke profesora Slobodana Vujoševića, prve stranke registrovane u višepartijskom sistemu nakon tadašnjeg SKJ-e, koje se ne sjeećaju ni većina njenih tadašnjih članova.

Šta da kažem o osnivačkoj skupštini Narodne stranke, poznate po riječima književnika Miodraga Bulatovića o skidanju petokrake, koja je u bog te pita kakvim izbornim uslovima imala petnaestak poslanika. Njen lider, Novak Kilibarda, tada je suvereno vladao srpskom opozicionom scenom i bio je njen neprikosnoveni lider. Njegovi govori pamte se i danas, ali se nažalost ne pamti njihov autor, koji se danas tek povremeno oglasi i podrži partiju i ljude, koje je devedesetih godina prošloga vijeka radikalno napadao i bio njihov oštar kritičar. I Slavko Perović odigrao je svoju ulogu, posebno u Narodnoj slozi, prvom opozicionom savezu koji je pokušao da pomiri Crnu Goru i pokaže da u Crnoj Gori ima mjesta za sve, posebno za pravoslavnu većinu koja se i u to vrijeme polarizovala na Srbe i stopostotne Crnogorce. Negdje sam čitao da je Narodna sloga čak i dobila izbore krajem devedesetih godina, ali je birokratski aparat tadašnjeg DPS-a i u to vrijeme bio toliko moćan da je mogao da izglasa što mu je volja, a volja mu je i tada, kao i sada, bila neprokosnovena i neograničena i nekontrolisana vlast.

Nakon toga nastupio je veliki preokret, sukob Mila i Momira, politička i svaka druga prevaga ovoga prvoga, prebacivanje na ideološki program Liberalnog saveza, bježanje od Slobodana Miloševića i hrljenje DPS-a i njenog lidera u naručje manjinskih naroda i njihovo zastrašivanje sa baukom četništva i srpstva.

Prošlo je, dakle, 30 godina kako je DPS zaseo na vlast i iako je tokom tih deceija imao velika iskušenja, njen vođa se prilagođavao novim okolnostima, preoblačio se u tobožnjeg nacionalistu, pa je potom glumio internacionalistu i sve te mijene prodavao je svojim biračima  tražeći od njih  da za njega glasaju i ne bune se što svake godine sve lošije žive. I u tom tonu i danas vlada DPS. Prodaje svojim biračima maglu od državne nezavisnosti, evropskih vrijednosti i jedinog braniča crnogorskog doma i sve to koristi samo za jednu stvar-puki opstanak na vlasti. I u tome se u DPS-u ništa nije promijenilo. Njenom lideru i nabližim njegovim saradnicima u pameti je samo da budu na vlasti, pa i po cijenu da nemaju sa kime da vladaju. Lako će oni naći podanike, ako to sadašnji građani ne žele da budu, lako će to riješiti. Pronaći će neke nove stanovnike, ako treba uvešće ih sa strane i pokazati svima da i dalje ima ko da ih glasa.

A šta je sa opozicijom? Mislim da se ona danas još uvijek nalazi na nivou nekadašnje Narodne sloge, odnosno svijesti da je neophodno da bude jedinstvena i da je to jedini način da se smijeni DPS. I od tada se zna da je to rješenje za enigmu DPS vlasti, ali u svemu tome postoji jedan mali problem, odnosno već 20 godina nikako da dođe do tog jedinstva. Zašto se, dakle, ne primijeni jednostavna politička logika i opozicija nastupi na jednoj izbornoj listi i oduva iz državnih i ostalih fotelja ovaj DPS-a?

Kako sam stariji sve mi je bliži odgovor da u politici sloboda nikada ne pjeva, osim kada je neko navije da to radi, da običan građanin u politici ima taman toliko uticaja koliko i na kretanje Sunca i Mjeseca, a da se država i oni koji je vode o njemu brinu taman toliko koliko ih interesuje pronalazak nafte na Veneri ili Saturnu. Jednostavnije rečeno, čitav javni život strogo je kontrolisan i u njemu nema mjesta za slobodu i pobunu. Ukoliko sloboda i pobuna postoje onda su one moguće samo u ličnim, egzistencijalnim odnosima.

U slučaju Crne Gore to znači i da opozicijom neko vlada i kontroliše njene poteze. Čini mi se da su ključevi te kontrole i dalje u bezbjedonosnim službama, čije arhive su i dalje zatvorene, a njeni rukovodioci su alfe i omege naših života, posebno onog političkog. Zar nije interesantno da se ta služba nije reformisala ni nakon 30 godina od pada komunizma i još uvijek nije oblasnila čime se ona danas stvarno bavi. Da li ona i dalje brani tobožnje političke vođe od spoljnog, a najviše, unutrašnjeg neprijatelja? Da li ona i dalje prikuplja i čuva podatke o podobnim i nepodobnim građanima, čuva bezbjedonosno interesantne pikanterije o svima koji imaju bilo kakvu moć i ucjenjuje ih time, pa moraju da rade ono što im oni narede? Puno ima toga „da li“, ali pravih odgovora za sada o tome nema.

Neka svako zaključi šta hoće, ali valja razmisliti o toj moćnoj nerazmontiranoj bezbjedonosnoj i špijunskoj službi i njenoj ulozi i u današnjim događanjima, pa i u onima na opozicionoj sceni. Nećemo, istina, ni tim mozganjem ništa promijeniti, ali valjda će nam biti jasno da u ovom svijetu, posebno političkom, od slobode nema ni slova i da o njoj iz državnih fotelja i govornica najviše pričaju oni koji je najviše kontrolišu i guše.

Zbog toga opozicija nema izbora. Na sunce špijunske i ostale dosijee, pa da vidimo ko to kontroliše i vrbuje po Crnoj Gori, kako DPS ne bi otišao tamo gdje je trebalo da ode još prije četvrt vijeka – u istoriju!

Podjelite tekst putem:

8 thoughts on “Trodecenijska opoziciona lutanja: Kontrolisana (ne)sloboda

  1. Tzv.Narodna sloga je imala smisla u uslovima zajedničke države i projugoslovenske politike DPS-a. Danas ne može i neće biti jedinstva izmedju protivnika i pristalica crnogorske države , izmedju retrogradnih snaga i onih koji su za evropske i evro-atlanske integracije. Ne možete prodavati mućkove Crnoj Gori. Ta saga se može završiti samo teškim porazom onih prvih.

  2. „Naša snaga ne poznaje slobodu ili pravdu. Ona je u potpunosti uspostavljena na uništenju pojedinačne volje. Potpuna nezainteresovanost prema patnjama naša je dužnost. U ispunjavanju naše mislije, najveća okrutnost je vrlina.“
    Lenjin okom, Milo skokom.
    „Putem sistematskog terora, putem koga će svako raskidanje ugovora, svaka izdaja i svaka laž biti zakonite, mi ćemo naći načina da čovečanstvo spustimo na najniži nivo egzistencije. To je nužno za uspostavljanje naše dominacije.“
    Lenjin okom, Milo skokom.
    A da ne citiram deo „Komunističkog manifesta“ gde se poziva na satiranje i uništenje slovenstva na ovim prostorima, podmićivanjem, ucenama, asimilacijom, zatvorskim kaznama na pravdi Boga, siromaštvom i na kraju fizičkom likvidacijom, gde se govori o „rasnom smeću“ i veseloj čistoj Evropi bez Srba koje bi trebalo odvući na sred mora i potopiti ih, i još mnogo toga.
    Marks i Engels okom, Milo skokom.
    Ništa nije tako naivno, istorijski trenutno i površno. Srbi moraju ići svojim ciljem počev od svesti da brne svoj biološki opstanak na ovoj planeti, gde god bili.

  3. … Opozicija je suštinski samo onaj jedan MENTALITET!
    Naš on!
    OPOZICIJA SU MI!
    Ne mogu oni biti drugačiji od nas!
    Nama je lasno – znano je, osim koji neće da zna, da obnoć obrnemo ćurak naopako!
    Takav smo soj!
    NESTALNI I NEPOUZDANI!
    … Srbi iz srpske Crne Gore, Crnogorci …
    I to baš mi iz one četri nahije, za vijeke objeleženi kao ljudi koji se lako i bez ustezanja preobukujemo kako vjetar duva!
    MI SMO ONI SRBI KOJI AKO NIJESMO NAJGORI, TEK ONDA SMO NAJBOLJI!
    Svaki od nas samo na korak od sebe najboljeg najgori!
    Takva nam priroda, ljudi u menama, od onoga do ovoga, i sve tako u krug – niko nas ne može uvatit ni za glavu, ni za rep.
    Nepoznanica i sebi i drugima!
    To smo mi MI!
    Takva nam je vlast, takva nam i OPOZICIJA.
    … OPOZITNA ONA I SVOME OPOZICIONOM INTERESU!!!
    Nesretni svi mi zajedno u ovu našu najljepšu srpsku Planinu, u ovo naše siroto, maleno ono za “ svu našu tugu“!
    Za nešto davna još kažnjeni!
    … A pokajali, za ništa se još pokajali nijesmo!
    Vidim da i nećemo.
    Naredni svim danima budućim, tužnim.
    Eto, to smo mi.
    Takva nam je vlast, TAKVA NAM JE I OPOZICIJA!
    OPOZITNA SEBI! … I nama, svemu!

    1. … Puna ona istina o sebi, nikome se ona ne sviđa!
      Pa vi samo nastavite sa “ crvenijem kartonima“.
      Kao da ja očekujem što drugo!?

  4. AKO Budu izbori i sa ovakvom nakaradnom opozicijom izaći i samo prekrižiti liste,naravno u što većem broju IZAĆI.POKAZATI BANDITIMA I MALIM I VELIKIM DA NIJESU za narod.ONDA će po sili naroda morati formirati privremenu vladu,zatim formirati nove stranke,izbjegavajući lica koja su sada na političkoj sceni i ići da se glasovi daju novim partijama,a bandu DPS i opoziciju vječno poslati na smetlište istorije.

  5. Opozicija nema, svjestan narod ima izbora. Nesvjestan narod, čitaj neobrazovan i neinteligentan, traži vođe i lidere na osnovu osobina koje mu se serviraju preko medija.
    U „demokratiji“ stranke na vlasti uvijek imaju početnu prednost zbog sistema koji sami sebi stvaraju. U Crnoj Gori za 30 godina ta prednost je vjerovatno 20%. U Srbiji 10% zbog brojnosti.
    Šta je u takvom startnom stanju jedina prednost naroda, ne opozicije, već naroda. Opasnost od bojkota. To je nešto što se svakoj internacionalno podobnoj vlasti i opoziciji uopšte ne sviđa. Bojkot je prednost naroda na samom startu 30% u CG i 45% u Srbiji jer toliko ljudi redovno ne izađe na izbore.
    Nikad u parlamentarnoj istoriji bivše SFRJ niko nije bojkotovao parlamentarne izbore, a predsjedničke jeste.
    Zašto?
    Političari koji zauzumaji ogroman procenat medijskog prostora svih strana, i pozicije i opozicije, su svi do jednog manje kvalitetni od prosječnog građanina, a prosječan građanin je niska odrednica (kao i prosječna plata).
    Realnost je da takva situacija nije samo kod nas, već i u mnogo razvijenijim državama: Italija, Španija, Engleska, Francuska, SAD.
    Ovaj portal, kao i mnogi drugi narodu nastrojeni, bi trebalo mnogo više energije i fokusa da usmjeri na povećanje kvaliteta prosječnog građanina koji ga čita. Nije problem vlast i opozicija 30 godina, problem je narodna inteligencija i obrazovanost. Ako se to ne riješi mijenjaće se glavari a priča će biti ista.
    Južno-slovenski narodi ne znaju da razmišljaju na dugo: 10, 20, 50, 100 godina. To je nauka koju moramo izučiti od Rusa, Izraelaca, Njemaca, Japanaca. Svijet se mnogo mijenja, a mi i dalje bijemo nepobjedive bitke.

  6. Haha,a kako špijunske dosijee na Sunce,a Miloševiću?Uđeš u ANB i kažeš dajte javnosti na uvid šta je Služba vrijedno skupljala inače u da se žalim u Brisel?I onda oni pozovu na kafu i budu transparentni?A da se proba sa novim ljudima koji bi ponudili u opozicionom bloku nove dogovore i novu energiju?

    Ili možda u Crnoj Gori više nema rođenog,a da je bez dosijea?

  7. Jos jedan pucanj u prazno.Zar nije logicnije da se prvo parlamentarna opozicija pozove na odgovornost zbog ,nesnalazenja , promasaja i poraza.Pricama o kradji ili zloupotrebama drzavnog aparata vise ne moze da se pokriva licna odgovornost za neuspjeh.Kad izadjes na izbore koje decenijama gubis pod raznim partijskim imenima tacno znas sta moras da ocekujes.Kad je to vec tako onda je i odgovornost za rezultat politicke utakmice istih onih koji su pristali na pravila po kojima se igra.Odrasli smo ljudi,uozbiljimo se.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *