Trinaestojulka: Nadrealna scena iz paralelnog svemira
1 min read
Piše: Vojin Grubač
Izvođenje pjesme s refrenom: „Druže Tito kunemo se, pobijedićemo“ na ovogodišnjoj dodijeli Trinaestojulske nagrade je bila nadrealna scena iz paralelnog svemira koja je zatalasala javnost, kao da je smjehotresnom greškom ili nesnalaženjem pozajmljena iz sjajnih filmova Emira Kusturice ili Živka Nikolića.
Vapijući apsurd i demagogija
Grunuo je „iz mozga“ tu pjesmu, do neviđenosti karikaturalni hor- da zalebdi nad opljačkanim i razorenom prostorima Montenegra gdje i dalje caruje organizovani kriminal, paralelna vlast i ostatak političkog satanizma prošlog režima.
Da zatitra u vazduhu projektovanog Ka’ Monaka, kao ovaploćeni apsurd, nasmije se iznad državice u kojoj nije ostao „kamen na kamenu od socijalne pravde“, gdje i dalje preko kriminalnih medija Monstruma ogorčeno burla vampirski šovinizam prošlog režima.
Ne boriti se protiv strašila bliske prošlosti, koji se sada vozaju u Majbahu i kolektivnim privilegijama i dalje ispijaju krv Crnoj Gori, već im pušati pjesme o Titu da se zasmiju do suza- predstavlja vapijući nonsens i trulu demagogiju odvojenu od realnosti kojoj je groš cijena, ali i neviđenu provokaciju razumne javnosti Crne Gore.
Da se razumijemo, izvođenje pjesme i pjesama o Josipu Brozu spada u elementarno pravo i slobodu pojedinaca i grupa.
Međutim, vjerovatno se to radi na primjereni način, u kontekstu minulih događaja, recimo obilježavanja Bitke na Sutjesci ili Dana mladosti ali, naravno, i na partijskim kongresima ako je to programsko opredijeljenje političkog subjekta.
Viđeni gest na dotičnom skupu posvećenom prazniku Trinaestojulskog ustanka predstavlja apsurd koji je na nivou ludila i licemjerja prošlog režima, kojeg je lako identifikovati.
Naime, poslije bezočnog urnisanja Crne Gore, apsolutnog bršćenja svih njenih ekonomskih potencijala, javnost se čudu ne može načuditi kako su se DPS, njegovi politički sataliti i GI „21. maj“- namah počeli „oduševljavati idejama socijalizma“, propagandno eksploatisati spomenike istaknutih učesnika NOB -a, iako odlično znaju da bih ih zbog pljačke naroda i države ti isti istaknuti učesnici NOB-a, ukoliko bi ustali iz groba- „na jedan metak nanizali“.
A upravo neki eksponenti toga političkog soja, koji su bezočno “počistili” državi Crnoj Gori na stotine miliona, pa i milijarde evra, a zauzrat joj poklonili spomenik Josipu Brozu u Podgorici i Ljubu Čupiću u Nikšiću- našli su se kao zvanice na dotičnom svečanom skupu?! Odakale oni tu, pita se javnost?
Ali ne, ti čudesni likovi prošlog režima nisu obični ludaci, to su podmukli merkantilni manijaci koji su davno od realnosti odlijepili misleći da mogu raditi što im je volja, dok su vladali, iživljavajući se nad izmučenim narodom Crne Gore gurajući ga ka građanskom ratu.
Neočekivana “greška” iz nepoznatih razloga
Bilo kako bilo, nažalost se mora konstatovati da se desila neočekivana i krupna greška Demokrata, vjerovatno prva od parlamentarnih izbora, slična onoj davnašnjoj sa tesanjem simbola „tri vjere“ i slikom „Bible“ u nekom brzom kadru iznenađujuće mističnog „jednodimenzionalnog propagandnog spota“.
Vjerovatno su zaboravili da dotični praznik i svečana sala nisu kafana za naručivanje pjesama za „svoju dušu“, već da je sve moralo biti duboko promišljeno, primjereno važnom događaju iz prošlosti.
Naime, dijeljenje Trinaestojske nagrade je upriličeno u čast velikog Trinaestojulskog ustanka 1941. godine koji veze nema sa Josipom Brozom i Dragoljubom Mihailovićem.
Taj ustanak 1941. je bio isto što i litijski pokret 2020. godine, jer su oba događaja bili pokreti pravoslavnog naroda Crne Gore gdje se nisu gledale razlike ideološke i političke prirode njihovih učesnika.
Uostalom, da se podsjetimo nekoliko fakata i fragmenata iz vremena 13. jula 1941. godine.
Naime, po brojnim svjedočenjima, crnogorski komunisti su 13. jula 1941. godine planirali da izvedu manje oružane akcije protiv Italijana, da demonstriraju neku vrstu ograničenog otpora okupatoru, a na opšte izenađenje se desio veliki narodni ustanak.
U njemu je učestvovalo 32. hiljade ustanika, od kojih 7.000 komunista i skojevaca i 25.000 nekomunista, ili monarhista.
Ustanku se pridružilo 26 sveštenika SPC, oko trideset učenika bogoslovije, bogoslova i teologa, kao i 115 aktivnih i penzionisanih oficira.
Okupator je na ustanak reagovao žestoko. Crnogorski general Milija Stanišić je naveo da je na Crnu Goru, koja je tada brojala oko 400.000 stanovnika, napalo 120.000 vojnika, od čega preko 100.000 italijanskih vojnika i oko 20.000 pripadnika albanske i Muslimanske milicije iz Plava, Gusinja, dijela Sandžaka i Metohije, koji su vršili funkciju kaznene ekspedicije…
Italijanski ministar spoljnih poslova, grof Ćano, je u svom dnevniku, datum 17. jul, zapisao: “Crnogorski se ustanak širi i dobija sve veće razmjere (…) Nadajmo se da će naši vojnici sami izaći na kraj s ustanicima i da nećemo biti prisiljeni da tražimo njemačku pomoć.”
Nakon što je Trinaestojulski ustanak ugušen general Pircio Biroli, koji je odmah došao na mjesto guvernera Crne Gore i Albanije, je u januaru 1942. izdao proglas kojim prijeti strijeljanjem 50 talaca za svakog ubijenog i 10 talaca za svakog ranjenog italijanskog vojnika.
Elem, ako se neko politički samoidentifikuje kroz poklič „Mir je naša nacija“ tada mora poštovati tu sabornu dimenziju Trinaestojulskog ustanka, isto kao i litija, te ne praviti neadekvatne predstave mijenjajući smisao i logiku prošlih vremena.
S takvim pokličem valjda se imperativno mora poraditi na sabornosti, slozi i zajedništvu građana a ne od velikog praznika praviti zabludjeli cirkus i demonstrirati tužno nepoznavanje suštine toga istorijskog događaja.
Pekić: ”Nemojmo izneveriti savest, moralno osećanje u nama”
I na kraju, lijepo se i poučno podsjetiti poruka Borislava Pekića iz knjige političkih eseja, zapisa i govora pod nazivom “Stope u pesku”, gdje kaže:
„Ne lažimo u javnom životu, nemojmo izneveriti savest, moralno osećanje u nama i zvezdano nebo nad nama, ni onda, a naročito onda kad znamo da ćemo zbog toga biti na gubitku. U zamenu imaćemo miran san. Zašto je on neophodan najbolje znaju oni koji ga nikad nisu imali…
Sačuvajmo veru, jer bez nje nema života, ali ne odbacimo ni sumnju, jer bez nje nema napretka. Ne sumnjamo pri tom samo u ono što misle i čine drugi, jer to je lako. Pokušajmo, bar ponekad, da posumnjamo u ono što sami mislimo i činimo, jer to je teže ali zrelije plodove donosi…
Istrajno i časno borimo se za svoja načela, ali ih ne obožavajmo. U nesavršenom svetu savršenih načela nema…
Lični je moral osnova svake opšte politike.
Budimo ljudi, građani i Srbi, ali nikad ni jednu od tih osobina, urođenih ili stečenih, ne žrtvujmo drugoj. Ko počne sa žrtvovanjem svojih vrlina — završava sa žrtvovanjem tuđih života.
Nemojmo dopustiti da, na kraju života, u sred ruševina svog dela, moramo objašnjavati šta smo sve plemenito hteli i zašto nam je uspelo da ništa od toga ne izvedemo. Sinovi nam neće verovati.”
Pročitajte JOŠ:
da moze ova duhovna rusevina od mila djukanovica bi ponovo pravila pasja groblja!
sto se tice demokrata poslije Rezolucije i Potocara oni su za mene izgubljena stranka nesto kao novi komunisti!
Trebalo bi da znate da su Italijani namjeno provocirali ustanak, da bi izbjegli da idu na ruski front.
Prije ustanka, Italijani su sa njihovim crnokosuljasima poceli da vrse teror po Crnoj Gori u kojem je bilo i prebijenih zelenasa. Sve to napravilo je atmosferu, za suludo dizanje ustanka.
Naravno, ustanak je brzo ugusen i zabari nisu morali da salju vojsku na ruski front.
Gospodinu Grubaču se potkralo nekoliko greški, uz ublažavanje zla koje se naziva komunizam i koje dalje vlada u Srbiji i Crnoj Gori, a jedna je od njih – priznaje da su 13 julski ustanak osmislili komunisti, što je jedna velika neistina. Istina je da su na nekoliko mjesta njihovi članovi izveli kukavičke napade sa pristojnog rastojanja, a potom bježali, a stradalo nedužno stanovništvo. Zbog strijeljanja nedužnih ljudi od strane Italijana nastao je i ustanak, a ida nije bilo toga, pitanje je šta bi se desilo u nastavku, jer su sve dotle igrali fudbalske utakmice s njima i dobijali od njih pomoć u hrani, skoro svi odreda. Nosioci glavnih operacija u ustanku su oficiri kraljevske vojske, a poslije su komunjare ubacile ponekog svog, a izbacile ove. Tako su ubacili kapetanu Jakovu Kusovcu koji je porazio Italijane na Košćelama kod Cetinja nekog komunjaru koji nije učestvovao u borbi. Pobjedna naroda i kapetana Kusovca se izučava u vojnim udžbenicima. Kusovac je morao da spasi glavu od komunjara odlaskom van granica i tamo je i umro.
titoizam je u osnovi antisrpstvo i antisvetosavlje, zato ga dahije naredjuju svojim marionetama kao obavezno štivo
Paradoks je da Bitanga na čelo skočikomita i romita postavi Prdnjavu, stručnjaka za unutrašnje gasove da slave 12.jul. A nema Todora mazala da bira podobne raznorazne patrijote koji će doživotno primati 902.15€ kao jedan bokser sa nezavršenim osnovnom školom što su mu dali punu karivolicu Monteprkno nagrda. Od čega bi inače takvi preživljavali?
Prva greška Demokrata¿¿¿¿
Mora da i gospodin koji ovo napisa živi u nekom paralelnom svemiru. Svaki potez te stranke logično i zakonito je vodio ka sinoćnoj proslavi, niko obdaren aparatom za razmišljanje nije iznenađen a naredni potezi će bez ikakve sumnje pokazati da se ta stranka čvrsto drži putokaza koje je DPS postavio.
Pratite razvoj događaja i uživajte ( kome je do uživanja).
Odlična analiza. Čovjek jedino može da žali što ova vlada nema dovoljno mudrosti da g. Grubača angažuje na mjestu koorinatora za politička i pitanja javnog mnjenja.
Ni prva ni poslednja njihova greška.
Nema nikakve greške, nego oni sluganulje Demokratama i Uri.
Teško da je učestvovalo 7.000 komunista kada ih je pre rata u čitavoj Kraljevini bilo oko 1.500. To je pisao Živko Topalović, a za sam ustanak uzmite literaturu Milutina Živkovića i Miloslava Samardžića.
Genijalno! Gospodina Grubaca bi trebalo postaviti na poziciju kontrole javnih medija. Ne vidim druge osobe koja posjeduje njegove kvaltete: siroko obrazovanje, odmjeren pristup…briljantnost u analizama…
„U njemu je učestvovalo 32. hiljade ustanika, od kojih 7.000 komunista i skojevaca i 25.000 nekomunista, ili monarhista.“
25 000 nekomunista ne znači da su oni bili monarhisti.
Ne nego su bili laburisti. ))))))
Ne ,ali ni komunisti a to je ovdje u pitanje,ili kod vas Crnograca svako ko nije monarhista je komunista.
50 000 ubijenih i nestalih u Drugom ratu u Crnoj Gori,za nekih 20 000 zn ase slovom i brojem za nekih 28 ne zna ,ove druge su ubili zna se ko, a partizani ili komunisti nijesu nikoga ,ali za ove 28 ili 30 niko ne zna jednstavno nestali,bice bar jendoga da su crveni ubili,ili je sve laz cetnickas.Tako ste pisali itoriju uvjek lagali gdje se god moglo i kada se moglo,sada opet drugi krvi,intresantna pojava kod ovog naroda koji sebe naziva Crnogrcem ili Crnogrcima,tak dragi Tomase nekako biva,vam je istina teska i strana,a ko je doznate opet je neprihvatate ,ne morate jer to nije moranje nego pitanje morala..,ili pitnje cojstva ili sve su prilike nesto sigurno trece
Braca uvjek neprijatelji do danas a mrski neprijatelji fasiti naprasni prijatelji !
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/thumb/9/9a/Peko_Dap%C4%8Devi%C4%87_govori_talijanima.jpg/440px-Peko_Dap%C4%8Devi%C4%87_govori_talijanima.jpg
Peko drzi govr italijnima!
Pravih komunista je bilo veoma malo a siguran sam da je bilo i veoma malo pravih monarhista. To je bio opstenarodni ustanak protiv okupatora. Kasnije su komunisti poceli revoluciju a monarhisti-cetnici se bacili u zagrljaj okupatoru i zato su na kraju porazeni.
„Pravih komunista je bilo malo“…Vrlo malo, možda neka stotina (u Metohiji ih je po njihovom brojanju bilo oko dvesta, od toga šest Albanaca, u Beranskom kraju nekoliko desetina, malo pravih komunista, a više školaraca i studenata simpatizera tih ideja, i opet svega par muslimana). Ako uračunamo sve njihove simpatizere (bili su zabranjeni pa ni simpatisanje nije bilo baš na sav glas), članove i simpatizere ostalih levičarskih partija, sindikata i udruženja, možda bi se stiglo do nekoliko hiljada. Njih su komunisti naknadno sve pribrojali sebi. Koliko je „monarhista“ bilo ne znam ali ih je većina bila lojalistički raspoložena kao u svakoj normalnoj zemlji. Bili su lojalni svojoj državi i svome kralju jer je država slučajno bila kraljevina. Verovatno je i među njima bilo ubeđenih republikanaca ali ne grešimo i ako kažemo da su većina bili monarhisti.
Cuj,prva greska,znaci Rezolucija o Srebrenici je pravi potez
To je i meni zapalo za oko.
Da pitamo SNP i PzP i Lekića da li je pravi potez?))))).
Koliko pamtimo oni nijesu glasali protiv rezolucije. Ili ćemo krečiti što smo viđeli?
Greske jednih pravdas greskama drugih, jadno.