Trijumf ekonomskih ubica i krah “građanštine”

Završili su se novi „prelomni“ izbori u malenim varošima Crne Gore, na kojima se desilo mnogo čega interesantnog – gledajući po tendencijama!

Naime, na tim lokalnim varoškim izborima ubjedljivo je pobijedio Blok ekonomskih ubica Crne Gore. Ujedno, poražena je lažna građanština, koja traje skoro tri decenije kroz samozvane “građanske partije”.

Fakt da je u tim izborima učestovala pretorijanska garda režima, sa svim metodima nasilja, koloritnim vidovima linča, sveobraznim pritiscima i potkupljivanja- neće biti tema ovog osvrta.

Naime, snaga i efekti dejstva te formacije direktno su proporcionalni stepenu razjedinjenosti opozicije. Ta fatalna razjedinjenost opozicije je svima poznata činjenica, ljudskom umu neshvatljiva, a s tačke gledišta nesretnih građana Crne Gore, koji žele promjene- oblik opozicionog sistemskog ludila posebne vrste.

Zato, dok su opozicionari razjedinjeni, što sada izgleda kao samo njihov problem, jer ga samo oni mogu razriješiti, nema potrebe za osvrtom na bezočnu pretorijansku gardu, koja je više posledica a manje uzrok problema.

Problem je, naravno, prije svega- u opozicionim partijama. Zato su im ovi izbori su došli kao grom koji je spržio njihove lažne projekcije, iluzije, samoobmanu i nečinjenje pravih stvari.

Dobro jutro, džezeri!

Jutro poslije izborne noći je bilo pravo vrijeme da se partijskim pregaocima Aleksi Bečiću i Dritanu Abazoviću „čestita“ nova politička realnost, jer su “neočekivano” postali „lideri“ dvije, uslovno – “pravoslavne stranke” – DCG i URA!

Naime, desio im se takav rezultat izbora da sada mogu svoju partijsku – “multivjersku” i “multietničku” priču lagano i uzvišeno – „okačiti mačku o rep“. Razlog tome je fakt da su im glasači iz redova Bošnjaka i Albanaca na ovim izborima listom okrenuli leđa, pa su glasove dobili samo od „pravoslavnih glasača“.

Poslije dogođenog, Dritanu i Aleksi samo preostaje da svoje partijske kolege iz redova manjinskih naroda tiho upitaju- “A ko vas, braćo i sestre, od vaših sunarodnika uopšte glasa”!?

Naravno, to pitanje bi Dritan Abazović, lider URA, prije svega morao uputiti poznatom gospodinu u ogledalu, kada se prvi put bude, recimo, brijao.

A Aleksa Bečić bi, isto tako, mogao pitati sebe: ”Gdje ti je nastala mudrost, balans i principjelnost, kada si, pogazivši poklič – “ne podjelama”, u prelomnom dijelu kampanje, u afektu izdeklamovao sve podjele od 1991. naovamo, nekontrolisano promovišući- “da podjelama od 1991.”?

Kataklizma građanizma se toga jutra desila i partiji Ranka Krivokapića. Ranjov SDP je bio dvonacionalna crnogorsko- bošnjačka stranka, koja je uvijek bila bez srpske komponenete, što je bio njihov navodni, i čudni dokaz- “građanske orijentacije”?!

E sad, na ovim izborima “nesrpski SDP” je odjednom postao i “nealbanski SDP”- voljom Albanaca koji su ih svojim glasanjem izbacili iz Tuzi. A da su stvari zaista loše, pokazao je fakt da su Bošnjaci u Petnjici SDP- u skromno “uručili” samo jedan od 31. odborničkog mandata- što je znakovito.

Dakako, mora se obratiti pažnja na to da su SDP i URA, pored izbacivanja iz glasačkog tijela manjinskih naroda, u potpunosti ostali bez crnogorskih glasova u Mojkovcu.

Kako su dobili samo “značajan broj glasova” samo na Cetinju, trnutno su pozicionirani u domen lokalnih, crnogorskih, tačnije- cetinjskih partija, što nije nimalo perspektivno.

Cetinjske „lokalne čarolije“!

Izbori na Cetinju su bili znakoviti i kada je u pitanju dvonacionalni, srpsko- crnogorski Demokratski front. Toj opozicionoj strukturi se dogodio nestanak crnogorske izborne glasačke komponente na Cetinju, a što je posledica nekreativnog političkog angažmana, i nerada.

Na Cetinju je propala i “građanska SNP”, a isto joj se desilo i u albanskim Tuzima i bošnjačkoj Petnjici, pa je i ta partija uz tresak izgubila “građanski” predznak. Kako su SNP- u poslije ovih izbora ostale žive samo dvije svježe odborničke humke – u Mojkovcu, sve su prilike da se taj politički projekat lagano gasi.

Kakve su se “čarolije” desile na Cetinju, najbolje pokazuje rezultat partija koje nisu prošle cenzus na tim lokalnim izborima. Recimo, Crnogorska partija je na Cetinju uzela 1.89 %, DF 1.77 %, Pozitivna 1.04 % a SNP 0.68 % glasova.

Kada se pogleda ova izborna kataklizma, sve je kristalno jasno. Ipak, posebno se treba osvrnuti na kolaps stranke “Crnogorska”, jer je ta stranka projektovala radikalne ideje, koje su bile u određenim momentima na granici nacizma.

Partiju “Crnogorska”, koja se ranije zvala- Crnogorska demokratska unija, vodi Dragan Purko Ivančević. Ko je gravitirao toj stranci, najbolje govori fakt da su 28. januara 2017. na osnivanju te partije prisustvovali, između ostalih i: diplomata Miodrag Vlahović, nekadašnji lider LP Miodrag Živković, predsjednik Helsinškog komiteta u Crnoj Gori Slobodan Franović, Stanka Vučinić, glumac Nikola Perišić, Đuro Vučinić, Radomir- Rajko Čavor…

Za ovu partiju je vezan skandal koji se desio prije dva mjeseca, tačnije 20. septembra 2017. godine, kada je Ivica Kaluđerović, predsjednik OO “Crnogorska” na Cetinju, sve uz provalu ogavne šovinističke retorike, tražio od vlasti Crne Gore da se mitropolit Amfilohije proglasi nepoželjnom osobom, ili- protjera iz Crne Gore.

Dotičnog Kaluđerovića su na ovim lokalnim izborima glasači na Cetinju bacili u kontejner za politički otpad. Tako je ispalo obrnuto, da je “Crnogorska” definitivno protjerana- sa političke scene Crne Gore, i to na “najcrnogorskijem” mjestu- gdje im je bio “politički centar”.

Krah građanske farse, uspon Bloka ekonomskih ubica

Nema sumnje, opoziciona građanština, koja je u sebi uvijek nosila neiskrenost, na ovim izborima je doživjela svima vidljivi – krah i kolaps.

Bečićeve Demokrate, URA, SDP i SNP više nemaju potrebe naglašavati da su građanske partije- jer to faktički nisu. Konačni slom opozicione građanske farse, doveo je do toga da će smjehotresno biti upšte i čuti da se- “opet sastala građanska opozicija”?!

SDP i URA su tako postale nacionalne crnogorske stranke, s nijansom-da imaju glasove na Cetinju, ali nemaju u Mojkovcu. Što se tiče Bečićevih demokrata, oni se sada, kao i DF, realno nalaze na pozicijama dvonacionalne, crnogorsko- srpske ili srpsko- crnogorske stranke, jer im je glasačko tijelo manjina grubo okrenulo leđa.

Na drugoj strani, Đukanovićeva DPS je pokazala da dominira bošnjačko- albanskim glasovima, ali i crnogorskim na Cetinju. Što se tiče Mojkovca, ta varoš je demonstrirala da nešto s njom nije i redu, te predstavlja opskurnu priču za posebnu analizu.

Socijaldemokrate su, kao interesdžijski prirepak DPS, osvanule kao dvonacionalna bošnjačko- crnogorska stranka, s jačim bošnjačkim akcentom. Albanska komponenta im je na nivou statističke greške, srpska ih ne interesuje, te se ne mogu tretirati “ građanskom strukturom”. Ipak, u Mojkovcu su ostali bez glasova Crnogoraca, osvojili nula mandata, i to je znakovito.

Druga interesdžijska stranka, i priprepak DPS-a, Bošnjačka stranka- je loše prošla u bošnjačkoj Petnjici jer je osvojila samo 5 odborničkih mandata, ili tek petinu glasova te varoši. Ipak, sa tri mandata je odlično prošla u Tuzima, gdje je pokupila skoro sve bošnjačke glasove.

Može se konstatovati da je crnogorski režim preuzeo potpunu kontrolu nad glasovima manjinskih naroda. To je ključan fakt, jer je time sve sadašnje opozicione partije gurnuo u prostore samo pravoslavnih glasača, ne dajući im šansu da imaju „oreol građanskog“ kao „multivjerskog“, osim u vidu farse.

Tako je ispalo da se vlast DPS-a, skupa sa interesdžijskim prirepcima iz redova manjinskih naroda, koji zajedno čine- Blok ekonomskih ubica Crne Gore, jedino može srušiti glasovima pravoslavnog naroda, odnosno glasovima pravoslavnih Srba i Crnogoraca.

Nažalost, samo tim glasovima, jer druge varijante u datim i iznuđenim okolnostima- realno ne postoje. Zato se trebamo osvrnuti upravo na pravoslavne glasače, oko čijih glasova će se u budućnosti voditi najveće bitke.

Politička borba u “pravoslavnom prostoru”

Što se tiče pravoslavnih glasača u Crnoj Gori, preko dvije trećine pravoslavnih Srba i Crnogoraca želi da se katastrofalna vlast promijeni.

Osim preovlađujućeg procenta glasača iz redova manjinskih naroda, koji ne žele promjenu režima, protiv smjene režima stoji i nešto manje od trećine pravoslavnog stanovništva, i svi oni uporno glasaju Blok ekonomskih ubica Crne Gore, na čelu sa DPS.

Kolega Vesko Tomašević, je to objasnio ovako- “1/3 pravoslavaca zanima isključivo lični interes – čemu su i podredili sopstvenu državu”, a potom dodao da se to odnosi i na “zvanične predstavnike manjina u vlasti”, koji su , takođe, „podredili čak i državu ličnim interesima”!

Na osnovu ovoga, radi političke korektnosti, moramo konstatovati da je 1/3 pravoslavaca jednako kriva za opstanak režima koji izvodi ekonomsku razuru Crne Gore, kao i glasači manjinskih naroda.

Osim ovog uskogrudog glasanja na izborima iz ličnog interesa, pa makar svi ostali pocrkali ili se odselili, u postojećim izbornim tehnologijama imamo i druga dva detalja, koji nam daju kompletnu sliku.

To je pretorijanska garda, u čiji zadatak spada- plašenje dijela pravoslavnog naroda u Crnoj Gori uoči izbora, na jednoj strani, i potkupljivanje pravoslavne sirotinje u toku izbora, na drugoj strani. Dakle, režimska kontrole nad dijelom toga naroda vrši se mitom i ucjenama, što se, izgleda, očigledno demonstriralo u Mojkovcu!

Drugi detalj je da režim za izbore republičkog nivoa iz inostranstva na glasanje masovno dovlači, autobusima i avionima- predstavnike manjinskih naroda, ne pitajući- šta želite, jer im se sve želje ispunjavaju?!

Zbog ovog drugog bitnog faktora, kompletna slika je sledeća- režim u borbi protiv dvije trećine “neposlušnog” pravoslavnog naroda, koji želi promjene, mobiliše sve manjinske narode Crne Gore, kako u zemlji tako i u inostranstvu, kao i sve partije manjinskih naroda, i sve to- čvrsto drži pod kontrolom.

Dakako, sve ovo govori da režim ne preza niti od bizarnog oblika vjerskog obračuna, jer se samo tako može nazvati ova radikalna politička tehnologija.

Takva politika režima je jako opasna, jer će zakonomjerno izazvati revolt do bijede dovedenih pravoslavnih Srba i Crnogoraca, što je lako pretpostaviti.

Uprošteno rečeno, režim im govori- džabe glasate, jer što vas više bude za smjenu naše vlasti, to ćemo mi sve više i više dovoziti Bošnjaka i Albanaca iz inostranstva?!

Sveukupnost takve radikalne politike režima, dovela je do toga da su „crnogorske građanske partije“, na ovim izborima, dijelom bile- upravo žrtve vjerskog i etničkog obračuna kojeg je protiv njih vodio DPS, a da one to tako još ne percepiraju- jer su zbunjene.

Izaći na kraj s iluzijama, i stvarati novu idelogiju

Da bi se ove stvari prevazišle, jer i država i narod lete ka totalnoj propasti, nepohodno je da se opozicija dozove sebi. Da shvati gdje joj je realno mjesto u društvu, političkim procesima, te da prestane s licemjernim ponašanjem zasnovanim na iluzijama.

Jer, do juče je bivšim opozicionim “građanskim partijama” standard bio da druge narode poštuju više od svog, što je kompleks, i što nije normalno?!

A stara izreka kaže- ako ne poštuješ svoje, niko to neće vjerovati da iskreno poštuješ ono što je tuđe, iliti drugačije! Ne poštujući prije svega sebe, i svoj pravoslavni narod, ma kako on sebe definisao, „građanske partije“ su dočekale da ih drugi narodi odbace kao krpu, što je zakonomjerno.

Naophodna je, znači, nova ideologija opozicije. Danas one imaju nerealne (SDP) i plivajuće ideologije (DCG), ili ideologije uopšte nemaju (DF). Gurnute poslednjim izbornim ishodom u prostor borbe samo za pravoslavne glasače, jer su im drugi prostori odlučnom akcijom režima- zatvoreni, one moraju izaći na nove koncepcije, da bi upšte preživjele.

To ne mogu napraviti u okvirima sadašnjeg ponašanja, gdje iako razgromljeni i potisnuti- prave konflikte između sebe, i to svuda gdje mogu, pa čak i tamo gdje ih nikako ne smije biti.

Novu ideologiju nije moguće koncipirati u uslovima konflikta, niti na neiskrenosti i pogrešnim pretpostavkama o građanštini, kao obliku vječnog sijanja magle.

Nove koncepcije i pravci

Da bi se izašlo na kvalitativno novi politički nivo, potrebno je osluškivati glas javnosti. U tom smislu vjerovatno bi se više morala obratiti pažnja na određene koncepcije, koje kao ideje, stavove, viđenja ili političke teze iznose razni ljudi.

Recimo, ta neophodna borbenost i politička hrabrost u iznošenju stavova se može vidjeti u istupima mnogih mladih ljudi. To se vidi kod, recimo: Marka Milačića, Marka Kovačevića, Vladislava Dajkovića, Luke Radonjića, Ljubice Gojković, Igora Damjenovića, Boška Vukićevića, …, i mnogih drugih.

Osim njih, postoji priličan broj ljudi srednje generacije, koji nosi balans i neophodnu mudrost, koju treba oslušnuti, kao što su, recimo: sociolog Ilija Malović, univerzitetski profesor matematike dr Vladimir Božović, politički analitičar Aleksandar Aleksić, publicista Mićun Milatović, …, kao i mnogi drugi.

Ogromne otvorene i skrivene resurse svakako imaju i opozicione partije: DF, Demokrate, SDP, URA,…, a u promjeni sadašnjeg grozomornog režima svi ljudski potencijali će biti potrebni.

Dakle, na opoziciji i partijskim dejateljima je da preformulišu svoje ideje i ciljeve, nađu nove puteve, jer im je to zadatak skopčan s golim opstankom. A prije svega, da otpočnu raditi zajedno, i da iskoriste sve potencijale koje imaju, a imaju ih dovoljno ako se oslobode zabluda.

Prilog:

Rezulati izbora, neoficijelni:

”DPS je na lokalnim izborima u Petnjici osvojio 20 mandata, Bošnjačka stranka 5, Socijaldemokrate 4, SDP i BDZ po jedan odbornički mandat.

Na Cetinju DPS ima 16 mandata, URA i Demokrate pet, SDP i SD po tri, a Stara garda dva mandata.

U Mojkovcu DPS osvojio 20 mandata, Demokrate 5, DF 4 i SNP 2.

U Tuzima je DPS osvojio 15 mandata, Albanska Alternativa je osvojila sedam, Demokratski savez i Bošnjačka stranka tri, DUA dva, Demokrate i SD su osvojile po jedno odborničko mjesto.