Tragedija identiteta: Kako su sljedbenici bivšeg režima postali mahači tuđih zastava
1 min read
Marko Perković Tompson
Žalosno je gledati kako su sljedbenici bivšeg režima u Crnoj Gori, od proglašenja nezavisnosti, počeli mahati tuđim zastavama – najčešće hrvatskim i albanskim. Iznenada su naučeni da preziru vlastiti identitet, zaboravljajući korijene, tradiciju i vrijednosti koje su obilježavale ovaj prostor kroz vjekove. Povodljivi i neobrazovani, lako su se odrekli onoga za što su im preci ginuli, prihvatajući narative koji ih odvajaju od njihovog izvornog bića.
Nedavno smo bili svjedoci sramnog prizora u Dubrovniku, na Stradunu, gdje su se, među brojnim zastavama i simbolima, vijorile i zastave Crne Gore. Šest autobusa građana s Cetinja stiglo je kako bi mahali „bijelim“ zastavicama, kao da prizivaju oprost. Ali od koga i za što? To pitanje ostaje bez odgovora, jer čini se da sami učesnici nisu svjesni dubine simbolike u kojoj učestvuju.
Pred oko 20.000 ljudi nastupao je Marko Perković Tompson, čije pjesme veličaju jedan od najmračnijih perioda u istoriji Balkana. Njegovi koncerti otvoreno slave simbole i ideologije Nezavisne Države Hrvatske, zločinačkog režima koji je temeljio svoju politiku na genocidu i etničkom čišćenju. Koncert je započet ustaškim pozdravom „Za dom spremni“, što je više nego jasna poruka o njegovoj suštini.
Posebno je poražavajuće što većinu učesnika čine mladi ljudi, uglavnom u ranim tridesetim godinama – generacija rođena nakon 2000-ih. Ova omladina, koja bi trebala biti svjetlost budućnosti, duboko je zarobljena u sjeni revizionizma. Odrastaju kao podržavaoci NDH, ne sluteći razmjere manipulacije kojoj su izloženi. Njihova takozvana „domoljubna“ uvjerenja, u stvarnosti su proizvod dugogodišnje indoktrinacije koja im je uskratila mogućnost razumjevanja stvarnih istorijskih činjenica.
Crna Gora danas svjedoči nametanju falsifikovanih istorijskih narativa, poput tvrdnji da su Crnogorci „naslijedili Dukljane i Ilire“, da je Crna Gora nekada bila „Crvena Hrvatska“, ili da je pravoslavlje u Crnoj Gori zapravo „crnogoslavlje“. Ove izvitoperene priče služe isključivo za kreiranje novih podjela i žarišta, koja lako mogu eskalirati u sukobe. A za čije interese se to radi? Ko će od toga profitirati? Ta pitanja ostaju bez odgovora, jer sve što nam preostaje su trenuci bunila, kolektivne amnezije i lobotomije koja je trajala tri decenije.
Kada ćemo se osvijestiti? Kada će narod Crne Gore vratiti svoje dostojanstvo, svoj identitet i prestati mahati tuđim zastavama? Ova tragična priča nije samo pitanje prošlosti, već i ozbiljno upozorenje za budućnost.
Čitajte JOŠ:
„Velji Crnogorci“ stigli na koncert ustaškog idola Tompsona: Ludilo ne staje i ne znamo kad će
Cetinjani su čist dokaz da je ustaška i jugotitoistička ideologija jedno te isto, i da se zasniva na mržnji prema Srbima.
Nacionalni Crnogorci su taoci 1948 i nikada odatle neće izaći .
Bježeći od svog korijena, jedina, jedina mogućnost da nakaleme svoju novonastslu naciju, koju im je Tito izmislio je ideologija ustsštva.
Vatikan je napravio grešku što je pokušao da im stvori Crnogorsku pravoslavnu crkvu, više uspjeha bi imao da je poslao direktno katoličke misionare na Cetinje, garantovano bi svi prešli na katolicizam,što je u suštini i sledeći korak cetinjana.
Država Crna Gora, treba da vrati svoje staro ime Zeta,i da počne da baštini svoju iskonsku tradiciju Zetske države, čiji su korijeni i istorija stariji od mnogih današnjih evropskih država, naravno ne odričući se ni petrovićke Crne Gore,ali akcent državnosti bi trebao da bude srednjovjekovna država Zeta, ako mislimo na budućnost.
Potomci Italijanski dje će nego sa istomisljenicima UJACIMA..Samo ijos hvale Njemci i Albanci