Tokovi

Vojislav Gledić
Vojislav Gledić
Dugo je žalio kada odvedoše
Svatovi djevojku sa kućnoga praga:
Vremenom je ona
U podsvjest tonula –
Iako je bila voljena i draga.
Godine su išle neumitnim hodom
I strasna je ljubav neznano otišla,
Sve dok jednog dana,
Sasvim iznenada –
U nov život nije slučajno naišla.
Čudni su tokovi koji se javljaju
I ne mogu često da se jasno prate:
Posle punog kruga
Na početak dođu –
Davno prekinuti potajno se vrate.
Prelijepo napisano.