Tijanine suze za kraj: „Jače je od mene…“
1 min read
Sa nestvarnih 37 poena Tijana Bošković predvodila je po ko zna koji put na terenu Srbiju, ali to nije bilo dovoljno da se osvoji zlato na Evropskom prvenstvu u Belgiji, gde je posle drame u pet setova slavila Turska. Tijana je bila emotivno ispražnjena posle poraza, ali je smogla snage da izađe pred medije.
„Mislim da će za nekoliko dana malo utisci da se slegnu i da ćemo sigurno osećati ponos, jer smo se borile do poslednjeg poena. Videli ste da je čitav meč bio neizvestan. Stvarno smo dale sve od sebe, do poslednjeg trenutka nismo se predavale. Mogu da kažem da sam ponosna na sve što smo uradile na ovom takmičenju“, rekla je Tijana Bošković dok su joj se suze slivale niz lice.
Prilikom dodele medalja i pehara najbolja srpska odbojkašica nije mogla da da se izbori s „emocijama“, dok se po završetku seremonije sita isplakala.
„Samo sam čekala da se sklonim s terena, ne volim da pokazujem emocije pred svima, ali jače je od mene“, rekla je Tijana u miks-zoni posle iscrpljujućeg meča, prenosi Sputnjik.
Imala je Boškovićeva poruku za Srbiju, jer već od danas srpske gracije okreću novi list.
„Nažalost, nismo uspele da osvojimo još jedno zlato za Srbiju. Moramo što pre da se fokusiramo na naredne utakmic, olimpijske kvalifikacije koje su podjednako bitne. Moramo da se borimo jer želimo da odemo na Olimpijske igre“, zaključila je najbolja odbojkašica planete, koja je ponos Srbije baš kao i sve odbojkašice koje su ostavile srce na terenu i donele naciji još radosti i novu medalju sa velikog takmičenja.
Sad … Zaista ne mogu da vjerujem što radite!???
Imate li ikakvu granicu … Kako u mojoj prepisci sa vama nema ničega izviše ličnog – niti vas ja znam, niti vi mene … Ne sviđaju vam se moje primjedbe na vašu cenzorsku torturu posjetilaca portala, neće biti da sam ja jedini, pouzdano znam! ( Ali sam zato jedini od one plejade vjernih vam posjetilaca koji nije diga ruke od vas kada ste počeli da zastranjujete i sramno brljate, pogubljeno lutajući između montenegrinske Scile i Haribde i pogrješnog razumjevanja „odanosti svesrpstvu“, zanjeti odbranom svega i svačega po svaku cjenu,l!? Čak i onda kada to zakonito i posljedično podrazumjeva i gubitak ličnog integriteta, one
elementarne samosvojnosti redakcije i dostojanstva profesije kojom se bavite! Odonda zalutali u pustinju beskomromisne odbrane svega što nam dolazi s one strane gubave granice, valjda zaslijepljeni svjetlostima prjestonice srpskog svijeta … )
Kako god, vama se ne dopadaju moji komentari, što je uslovno legitimno – a meni vaši cenzorski postupci bez svakog im osnova!
Opet, ogromna je razlika među nama: S gore vam razloga, vi me zabranjujete, a ja, ja i dalje nastavljam, svejedno svega, da posjećujem portal i komentarišem!
Ogromna je razlika … Meni se nimalo ne sviđa ta radikalna promjena uređivačke vam poltike, ma i dalje nastavljam da učjestvujen, svoga posla, zauzvrat, vi me sljepački i rigidno cenzurišete! Najčešće bez svakog dobrog razoga. Što je samo po sebi odvratno i nedostojno, inferiorno osvjetnički, ka ono mala đeca i nedoraslo čeljade, umno i etički.
Uostalog, osim što vam je uređivačka politika, od onih avgustovskuh dana, porilično konfuzna i nekonzistentna, neprofesionala i nedorasla trenutku, osim toga … Autodestruktivna je i posebno kompromitujuća spram vašeg dugogodišnjeg predanog i podvižničkog rada u odbrani prava i interesa srpskog naroda u Crnoj Gori. U odbrani svih onih vrijednosti koje jedno društvo čine zdravim i uspješnim. I to je ono što me posebno brine, na izvjestan način i lično žulja i boli!
Jer, vi biće nijste shvatili da je vaš i više nego uspješni rad dugih godina suštinski temeljio na onim sjajnim ljudima koji su vam bili vjerni, a više nijesu!
( Nije valjda da je ođe potrebno neko pojašnjenje?)
Vi više nijeste onaj IN4S!!! Ono jedino svijetlo u tamu montenegrinske medijske scene, onda ste bili, više nijeste!
A to je ono najgore što je moglo da vam se desi … Vi više ne ličite, ni izdaleka, na sebe onda!
I znam da to i sami znate …
I što mi drugo ostaje nego da žalim i da vas kritikujem, šta?
I da se nadam … Da ćete se povrnuti sebi.
Valjda hoćete. Ako već nijeste okasnili …
Valjda nijeste.
Sa ovakvim selektorom i sa ovakvim pristupom igri, uz slabu fizičku i psihičku pripremljenost ne može se više ništa očekivati. Od 2:1 stići do 2:3 može samo slab tim. I to je to. Na vrijeme povući rez i ubaciti nove snage. Tijani svaka čast, najbolja je na svijetu ( Kubanka je puna hemije), ali jedna lasta ne čini proleće.