Tijana Bošković za IN4S: Volim Crnu Goru. Napašćemo zlato na OI

Ako mislite da je nemoguće reprezentaciju Turske „oboriti na pleća“ u sred Istanbula, a i dalje ostati predmetom obožavanja u toj zemlji – varate se. Ako smatrate da je nemoguće da nekog u Kini toliko vole da fan-klub broji članova koliko drugi najveći grad u Srbiji stanovnika – niste u pravu. A, ako ste slučajno pomislili da je nemoguće krenuti iz malene Bileće i osvojiti svijet – u ogromnoj ste zabludi.

Sve ovo pošlo je za rukom Tijani Bošković, najboljoj srpskoj sportistkinji i najboljoj odbojkašici svijeta, kojoj nije bilo teško da kratak predah između brojnih obaveza posveti čitaocima IN4S-a. Tijana nam je otkrila šta je pokreće da uvijek stremi ka vrhu, pružila podršku muškoj reprezentaciji koja danas igra polufinalnu utakmicu sa Francuskom, dala krucijalan savjet srpskoj djeci koju vrbuju druge zemlje i poslala iskren, sestrinski pozdrav Crnoj Gori i našim čitaocima.

Kako bi, najkraće, opisali osjećaj nakon posljednjeg poena u meču u kome osvojite evropsko i svjetsko zlato, znajući da je za Srbe sport uvijek „više od igre“. S obzirom da su za Vas trofeji – uobičajena pojava, da li može čovjek da se navikne na zlatne medalje, ili je uvijek nakon osvajanja trofeja radost ogromna?

Naravno da je posle svakog velikog uspjeha i osvajanja trofeja radost ogromna. Svih mjeseci kad nemamo takmičenje, trudimo se da radimo i treniramo što bolje da bismo se opet nasli na pobjedničkom postolju i opet doživjeli taj osjećaj. Sa svakim uspjehom smo sve srećniji, jer znamo da njime pišemo istoriju našeg sporta na najljepši način.

Za dobar dio stanovništva Crne Gore pjesma odbojkašica „Zastave se naše viju za Crnu Goru i Srbiju“ došla je kao „melem na ranu“. Da li ste Vi i Vaše saigračice svjesne koliko svaki vaš uspjeh ljudi doživljavaju kao svoj. Koliko je to teret a koliko „vjetar u leđa“?

Svaki put kad čujem da nas ljudi prate i podržavaju – za mene to predstavlja još veće zadovoljstvo i znak da ono što radimo ide pravim putem. Takođe sam svjesna da smo mi sve to našim rezultatima zaslužile i nadam se da ćemo u budućnosti privući još veći broj ljubitelja ovog sporta.

Iako se praktično tek završilo jedno veliko takmičenje, dogodine nas očekuju Olimpijske igre, na kojima nacija najviše očekuje upravo od ženske odbojkaške reprezentacije. Naravno da je rano govoriti o tome, prije svega bi trebalo vidjeti zdravstveni bilten naših reprezentativki, ali ipak – da li naše carice napadaju zlato na Olimpijskim igrama?

Ono što je sada najbitnije jeste to da smo ove reprezentativne sezone ispunili naše ciljeve. Jedan od njih je bio i plasman na Olimpijske igre, koje nas očekuju sljedeće godine. Sigurno da posle brojnih uspjeha koje nižemo već godinama, svi priželjkuju dobar rezultat sa tog takmičenja. Ali u ovom trenutku su svim igračima klupske obaveze na prvom mjestu, mnogo utakmica i takmičenje na koja treba da se fokusiramo, a kad dođe vrijeme razmišljaćemo i spremaćemo se za sljedeću reprezentativnu sezonu.

U toku je Evropsko prvenstvo za muškarce. Koliko stižete da ispratite igre naše reprezentacije, i mogu li naši momci ponoviti uspjeh djevojaka?

Gledala sam utakmice koje sam mogla. Zasluženo su došli do polufinala, prikazali su sjajnu igru i ne sumnjam da posjeduju kvalitet da nas obraduju na kraju ovog prvenstva. Naravno, želim im sreću u polufinalu.

Vaše igre i medalje svima su poznate. Ipak, najčasnijom krunom ovjenčani ste još kao djevojčica, kada ste odoljeli „mirisu“ novca i brojnim privilegijama, i odbili fenomenalnu ponudu Turske da za njih nastupate. Kako danas gledate na sve to i kakvu bi poruku poslali našim mladim sportistima koji se nađu pred sličnim izazovom?

Dosta puta sam pričala o tome. Jednostavno to je bila odluka iz srca u tom trenutku, nikada se nisam pokajala i sve bih isto uradila. Nastupati za svoju zemlju je nešto najljepše za svakog sportistu i Srbija je oduvijek bila moj prvi izbor, jer osjećam da tu pripadam. Što se tiče mladih sportista, nadam se da će im moje iskustvo pomoći da, i ako se nađu u istoj situaciji, ipak odaberu svoju državu, jer nikakav novac ne može da zamijeni osjećaj ponosa kada igrate za svoju zemlju.

Koliku ulogu u tom Vašem odlučnom NE Turcima je odigrala porodica, Bileća, tradicije tvrdog, ali plemenitog hercegovačkog krša?

Veliku ulogu, trudim se da se za sve velike odluke u životu konsultujem sa porodicom, njihovo mišljenje mi je veoma važno. U tom trenutku sam bila veoma mlada, tako da su mi savjeti mojih roditelja pomogli da shvatim šta za nas predstavlja Srbija i igranje za nacionalni tim.

Na koji način doživljavate Crnu Goru? Kada ste zadnji put bili kod nas i imate li neku poruku za naše čitaoce?

Volim Crnu Goru! Obzirom da je blizu Bileće, uvijek kada sam u prilici odlazim da se malo odmorim i napunim baterije na divnim plažama Crnogorskog primorja. Posljednji put sam bila prošle godine i zaista mi je bilo lijepo. Želim da pozdravim vaše čitaoce i poručim da nastave da prate vaš portal.