Tarzan na kvadrat

Pro forme

Postoji u estetici pokret koji nastoji ogoliti istu estetiku i prikzati je kroz svoje okrutno, hladno i hirurško djelovanje kao nešto prije svega bizarno, i, zaista, rokoko kao jedan od pravaca u umjetnosti, uvijek je pobuđivao moje neskriveno divljenje: prenaglašeni namještaj, ekstravagantni bide, nakinđurene tapiserije, lijeni rukohvati, prazni pozlaćeni ramovi izvajani u debelim naslagama preliva, zavjese od nekoliko metara što padaju do polovine valcer sale uokvirene ogledalima… Sve to upakovano u jednom katalogu, izloženo nacifranim ilustracijama, dovoljno je da nam savršeno preobrazi čula u nešto što bi se dalo krstiti kao – skorojevićko čulo!

Dozvolite da je moguće kako ipak griješim, ali nikako da se otmem utisku koji mi govori da je upravo Tarzan taj koji je bezrezervno sluđen rokokoom, i možda pritisnut silnim koliko i stidljivim simpatisanjem ovog pokreta, u prošlogodišnjem broju Art-brutal, između ostalog, konstatuje i ovo: „Znate kako, rokoko je prvi jasno udario na metafizičku zavrzlamu koja je zagovarala ideju prema kojoj je – lijepo prevashodno duhovna kategorija! Vidite, isti rokoko je, takođe, dao sebi za zadatak da do kraja materijalizuje lijepo kao takvo, u čemu je, na svu sreću i uspio. Nakon tog veličanstvenog trijumfa, istorija nam je potvrdila sledeće: rokoko je, uistinu, preteča pornografije! Ako je fasadi uspjelo da prenese nešto od atmosfere koja dominira Edenskim vrtom (u kome fontane suze dijamante i suncobran porađa školjke!), zašto ne bi Šanel Preston mogla biti Venera rođena iz bijele pjene? U tome ne vidim nikakav problem.“ (str. 123, god. 2015.)

Bos se ipak nije u potpunosti otuđio od napaćenog naroda, zato je u drim-tim DPS-a ugurao i Tarzana, koji po prirodnom zakonu igra centra. Budući da čvrsto stoji na obje noge, zadužen je za elementarne stvari; u njegov dio posla spada popis pojata, kao i nadgledanje plastova sijena… Njega to ne smeta (ne drži taj nidočeg urbanog, što u Černoj Gori još nije uvezeno kao trend, itd), i u toj se ulozi pronalazi skroz-naskroz. Pa, ipak, ako hoćete da imate ozbiljnu partiju, onda u njenom podmlatku nužno morate uvrstiti i Tarzana.

Međutim, mora se priznati da je Tarzan slab govornik, ali je zato najglasni u davanju aplauza, naročito damama DPS-a. Bos još nije završio svoju isuviše dugu rečenicu, a Tarzan već đipnuo sa stolice, i mlatara li mlatara dlanom o dlan da to bezmalo potresa staru salu Vlade do temelja. Kasnije, kad se otčepi bure šampanjca i po ko zna koji put prevremeno proglasi lažna pobjeda, don Duka Markonijeli na uvce Tarzanu došapne: Tale, odani moj, ne upadaj aplauzom usred rečenice koja besjedi o budućem prosperitetu, ne ide to tako, i zato bos nije čuo da, između redova, treba pohvaliti i liberale.

Pa, dobro, Tarzana i pored očiglednih mana družina doživljava kao kakvog dobroćudnog džina, i nedostatak manira govori u prilog njegovoj odanosti, što će u dodatku reći da nema zadnju misao i da je još manje kritički raspoložen u dijeljenju lekcija, ovako bi trebalo a ne tako, i tome sl., što je najčešće nauka domaćica. (Ne treba biti psiholog pa primjetiti da Tarzan uvijek ide na prvu loptu, zato se i odaje kao pozitivni partijac kod kojeg sve prolazi: najmanje on zna da bi DPS, ipak, trebalo da bude politička partija, a ne to što jeste…)

Kao što znate, Tarzan ne stara! Kao čova koji se može pohvaliti da ima najzdravije nerve u Černoj Gori (a posebno u Bijelom Polju), ne čudi što ga zabrinjava bosovo sve upadljivije preznojavanje; Markonijelija je napismeno posavjetovao kako bi bos trebao brzih dana provjeriti cukar, jer prvi simptomi povišenog cukra izuzev malaksalosti javljaju se i u vidu nepristojnog preznojavanja. Tako mu je u fusnoti preporučio i alternativno liječenje, što ubraja jogu i konzumiranje sibirskog bilja, budući da je uz pomoć tog programa (kao i sve popularnijeg Nutri buleta), Tarzan uspio stesati onu glomaznu figuru tako da mu sad na njoj može pozavidjeti i ser Dejvid Bekam. (Odveć napadan i odsječan „politički program“ DPS-a, kao da zahtijeva znoj koji doprinosi na efektu ubjedljivosti!)

Kad je jedan Beba ugledao Tarzana, odmah mu je sinula fiks ideja: od DPS-a pravim novu Farmu, i ni riječi više o tome, poruči propagandnom timu. Kako Tarzanu više nego dobro ide komunikacija sa životinjom (tako mu ga sudbina namjestila), bar će mi lako ići ovaj dio posla. Uostalom – nastavi Beba sa razrađivanjem ideje – Tarzan je idealan materijal, em što ne prokišnjava, em što na sve klima glavom, tako da se od njega štošta da isklepati, što mi demokratija dozvoljava, zar ne…

(Kad u partiji imate Tarzana i Bebu najmanji je problem stvoriti politički program, koji je, već zbog toga, uvijek na granici eksperimenta!)