Sveti Sava – Svetitelj je pravio vertikalu Krsta svog raspetog naroda
1 min read
Batrić Babović
Piše: dr Batrić Babović
Sveti Sava je najmlađi srpski monah i najstariji srpski arhiepiskop. U danima kada je njegova Crkva slavila 800 godina autokefalnosti, Sveti Sava je sa njom doživljavao najveća iskušenja i najdublja prosvjetljenja.
Borbe između prvenstava tri Rima i povremena izvrgavanja doktrina sedam Vaseljenskih Sabora, stavljali su i stavljaju svetosavsku Crkvu i njenu hrišćansku misiju na raspeće i krstonosno minsko polje duhovnih podjela i neumrlih civilizacijsko-kulturnih razdora. Vizije viših i nižih svjetova, praktičnost Simbola vjere i najdublja molitvenost od Savinog doba do današnjeg nedoba postaju ljestvica kojom Savin narod ushodi ka Nebeskom Carstvu. Savine suze pokajanja, tople molitve sa vapajima proishodile su ka Nebeskom Ocu iz srca kako je skoro neviđeno u svetootačkoj praksi.
Na raskrsnici svjetova i carstava, zemaljskih sila i vlasti koja su načalstvovala šarom kojim je Sveti Sava mapirao vječnost svoje države i Crkve, svetitelj je pravio vertikalu Krsta svog raspetog naroda i carstva koljeno-preklonim poklonima i suzama iz dubina ranjenog srca. Da bi od Zemlje pobjegao na Nebo, on je sahranio svoje strasti i tijelo pokazavši podvigom i stavljanjem pod nadzor Duha, da se prvi srpski arhiepiskop i monah izdaje za poslednjeg i najnedostojnijeg u nizu onih kojima je rođenjem i vlastelinskim porijeklom pripadao, ali je uvidio da su zemna slava i vlast taština za beskonačnost Božjeg Promisla i Milosrđa, koji su jedino ujedinjeni sa bezobalnim neograničenostima bestrasne i očišćene ljudske duše.
Od časa kad je iz Nemanjinog doma pobjegao u Svetu Goru duša biološkog oca bila je na najsnažnijim zemnim iskušenjima. Nemanja i Ana su molitvama svog princa sa Agios Orosa postali novi Joakim i Ana u monaškim imenima Simeona i Anastasije. Novi svetogorski monaški princ suzama i molitvama rodio je u monaštvu svog duhovnog Oca i Mati. Da je Gospod divan u svetima svojim pokazuje i dokaz da je Savinim monašenjem vaskrslo pravilo danonoćnog čitanja Psaltira, akatista Presvetoj Bogorodici, molitava Gospodu Isusu Hristu i svetitelju za svaki dan. Zlatom koje je na Svetu Goru slao veliki Nemanja do svoje „Carske sahrane“ Sava je spasavao dušu roda svoga i manastire Karakal, Ksiropotam i Filotej. Otimao je diplomatijom duboke vjere parče Vatopeda da bi nastanio Hilandar- kolijevku svetosavskog monaštva.Valjalo bi istaći da su brojni carigradski manastiri bili su najtoplija molitvena mjesta Svetog Save.
Hilandar je postao izvor Simeonovog mirotočenja i Savinog neprekidnog bogomoljenja za spas roda i svekolikog hrišćanstva. Usrdnom molitvom svetitelja, prosvetitelja,književnika,diplomate i učitelja i ujedinjenom voljom vizantijskog cara i patrijarha srpska država i narod su dobili Arhiepiskopa i svoju Crkvu. Sa Svetim Savom u našu Crkvu su došli svi starozavjetni i novozavjetni proroci, patrijarsi, arhiepiskopi, mučenici, ispovjednici i molitvenici do njegovog doba , a od kraja njegovog zemnog puta, on je postao vertikala kojom su se oni koji su se ugledali na njega peli u Hristovo naručje.
Sveti Sava je bio priprema za kneza Lazara i Kosovski Zavjet. Prvo se rodila Crkva pa zatim nebeska država. Đurđevi Stupovi u Rasu i kod Berana, crkva svetog Petra u Bijelom Polju, manastir Morača, manastir svetih Arhangela na Prevlaci Miholjskoj, episkopija na Stonu i Budimlji dio su Savinih stopa koje danas pokušavaju da utabaju naslednici i slijepi poslušnici politika Samjuela Hantingtona i Fukujame podvodeći neprolaznost u domen kratkovidog i slijepog ateističkog kalupa.
Današnja Ribnica koja je kolijevka i gruda Simeona Mirotočivog brani svoju neuprljanu dušu od prljavih namjera novih Strezova, bogumila i pagana. Na njenim obalama rađaju se novi Kalinici i svetogorci. Studenički miro ide u ribnički bistro dvije svete vode koji je Promislom Višnjeg postao novi Jordan.

Crtanjem julijanskog i gregorijanskog kalendara prije Savindana došli su Badnji Dan i Božić, sveti Stefan Arhiđakon sa Saborom Presvete Bogorodice, sveti Vasilije Veliki, Krstovdan, Bogojavljenje i Sveti Jovan Preteča. U današnjoj Mitropoliji crnogorsko-primorskoj je četrnaest crkava sa njegovim imenom i najsnažnijim uporištem u Boki i Primorju.
On je živ u Ćeklićima i Erakovićima, a paraklis sa njegovim imenom krasio je jugoistočnu kulu cetinjske Biljarde. Freske sa njegovim likom krase manastir Moraču, selo Orah u Pivi, manastir Đurđeve Stupove kod Berana, manastir Gradište kod Petrovca na moru i manastir Praskvicu kod Svetog Stefana. U manastiru Ostrogu gdje počivaju mošti svetog Vasilija Ostroškog bdi freska prvog srpskog arhiepiskopa izrezbarena u 17. vijeku za neprolaznost Savinog plemena. Budva je luka svetosavskog i crnogorskog Jerusalima, iz koje je brodom ka svetom Savi Osvećenom i Svetoj Zemlji, arhiepiskop srpski krenuo blagoslovima ovog krstonosnog grada.
U Crnoj Gori rodili su se Savin Bor i Savin Kuk. Beskonačan je broj stopa Svetog Save sa gorama i vodama koje su uzrasle i potekle da bi u Bukvar Nebesa urezale žig princa monaha. Desetine durmitorskih bratstava sa brojnim srodnicima po Krstu iz doline Tare slave kao Nebeskog Zaštitnika prvog srpskog arhiepiskopa koji je svoj narod pripremio predokusom Carstva Nebeskog za težak ispit Strašnog Suda .
Nije slučajno što je Sveti Sava prve Crkve na Svetoj Gori posvetio Majci Božijoj, Sv. Zlatoustu i Preobraženju Gospodnjem. Od dana posvećivanja Crkava svetima, pa do svog sopstvenog upisa u njihov red, kalendarski je sabrana i dalje se sabira riznica istorija oba Zavjeta sa Bogom pisana zlatnim slovima svetosti života nikejskog,hilandarskog, studeničkog i vaseljenskog prozorljivca.
Dan spaljivanja njegovih svetih moštiju postao je sveopšte Vaskrsenje naroda kome je svetitelj ognjeni stub , stolp i najbolji zastupnik sa svojim ocem pred Vaskrslim Hristom.
Ako bi dao Gospod da Lovćen postane novi Atos sa koga će Savino nasleđe ugledati Solun i Carigrad, Rim i Moskvu,onda će Lovćenski Tajnovidac dobiti najuzvišeniji presto zbog nastavka Božanske misije tamjanom, molitvama i Svetom Liturgijom, do časa obnove zavjetne crkve kao jedine lestvice preorane i obezgrobljene Crne Gore na putu ka Višnjem Jerusalimu. Luča Mikrokozma pisana Duhom Svetim jevanđeljska je misao ugravirana zlatnim slovima za vječno i neprolazno na vertikali duha Svetog Save.
Crna Gora ni posle rata molitvama i trpljenjem protiv poglavarstava tame i sila mraka u podnebesju, nije prestala da bude zemlja litija i najveća civilna Sveta Gora. Dok je Oganj Pedesetnice zapalio apostolstvo koje je decenijama spavalo kao žar ispod pepela na pritajenom ognjištu, Sveti Sava i Simeon Mirotočivi u svojoj Višnjoj Radionici radili su i rade svoj posao za spas roda i svih zemaljskih naroda. Blizu im je i Arsenije Sremac sa svetim Petrom Cetinjskim i svetim Vasilijem Ostroškim Čudotvorcem.
Lako je Podgorici biti Ribnica kad je neusahla mirotočiva molitva sabornosti tjelesnog oca i duhovnog sina i tjelesnog sina i duhovnog oca.Oba sa Nebeskog Prestola glasno uzvikuju: BOG SE JAVI!
A sa zemlje svetosavske i svetosimeonovske potomstvo koje pamti i ne zaboravlja srcima i molitvom uzvraća:
SREĆAN SVETI SAVA!!!
Čitao sam kolumnu poznatog srpskog istoričara Predraga Markovića,pobjednika čuvenog kviza KVISKOTEKA i specijaliste za istoriju Beograda,đe je postavio hipotezu da mošti SV.SAVE nisu spaljene na Vračaru no najvjerovatnije na Tašmajdanu.Tu se nalazi kafana i park ispod nje(bar je tako bilo kada sam zadnji put bio u BG).Marković kaže da je rejon Vračara bio neprohodna močvara u vrijeme kada su mošti spaljene te da je ta lokacija malo vjerovatna.
Uživao sam u čitanju ove kolumne za razliku od prethodne.Zanimljivo je da su zapadni hrišćani spaljivali oboljele od epilepsije,smatrajući ih opsjednutim demonima a u isto vrijeme u manastiru Studenica su liječeni.Znači postojala je svijest da je to bolest koju treba liječiti.Očito da su pravoslavni hrišćani bili mnogo otvoreniji za nauku i ko zna kako bi se to završilo da nije bilo islamske okupacije.
Svaka cast gos.Babovicu moj dobri Vasojevicu.
U Moracu, tj iz Podgorice
Bravo ,DOKTORE!!!
To! Mnogi nasi sugradjani ne znaju da Nemanjici poticu sa obale Nemanjica- usca Ribnice u morac
Ne mati