Sveti Ispovjednik Patrijarh Srbski Gavrilo Dožić

Čtec i himnograf Blažo LJ. Danilović

Na istoku zemlje Hercegove
Đe se čuju gusle javorove
I Morača rijeka izvire
A molitva Gospodu dopire
Iz Svetoga Moračkog Oltara
Tu je Lavra Nemanjića stara
U to gnjezdo ljudi i junaka
Srbkinja je porodila majka
A u domu od sokola tića
Divno čedo Đorđija Dožića
Još od rane njegove mladosti
Nadahnut je duhom besmrtnosti
I kod Svetog Moračkoga Hrama
Učio se školi i knjigama
I u Prizren u Bogosloviju
Hristovu je sluša istoriju
Poja Bogu i čita Bibliju
A vrijeme polako odminu
Pa će ovom slobodarskom sinu
Grad Beograd utočište biti
I tamo će školu nastaviti
Iz Vrujaca i Morače ode
I na um mu svete misli dođe
Da monaške prihvati zavjete
I Manastir Lipovac ga srete
Al’ ubrzo u Sićevo pođe
Gavrilom je postanuo Đorđe
I ubrzo jeromonah posta
No na tome taj soko ne osta
No zbog znanja on je poći mora
Uz blagoslov Niškog Nikanora
Put Atine i Grčkih zemalja
Stipendiju dobio od kralja
Ubrzo je školu izučio
Nauka je doktor posta bio
Pa otide do Svetog Atona
Đe uz zvuke s Hilandara zvona
Jedno vrjeme sekretar će biti
Ali će ga Carigrad tražiti
Jedanaesta bijaše godina
Kada ovog Srbske zemlje sina
Izabraše za Mitropolita
Te Kosovska zemlja ponosita
Dobila je Vladiku svetoga
Iz Morače od roda Srbskoga
A poslije balkanskih ratova
Sveti ga je sabor imenova
Mitropolit bijaše u Peći
I tu će ga nevolja zateći
U Mađarskoj u logor završi
I zdravlje se njegovo naruši
Te kad tako na pravdi postrada
Do Ulcinja na primorju grada
Pod stražom je neprestano bio
Tu se svijem silama borio
Da sjedini Srbsku zemlju bracku
I Crnu mu Goru slobodarsku
I pošto je u tome uspio
Odluke je u Beograd bio
Podgoričke ponio skupštine
Bože Mili kakve veličine
A imaše snage i poleta
A godine dvadeste i ljeta
Mitropolit lomne Crne Gore
Preseli se u nebeske dvore
Te poslije Bana Mitrofana
Ta katedra drevna osnovana
Svetim Savom na tron je dobila
A uz pomoć nebeskijeh sila
Za Vladiku Dožića Gavrila
Na Lovćenu krovu Crne Gore
Njegošem se Crnogorci zore
Obnovi mu Crkvu mučenicu
Što je bila njegovome stricu
Svetom Petru ona posvećena
Ali ljuckom nepravdom srušena
Te Njegoša na Lovćen povrati
Tu đe će mu duša mirovati
Kad umiri kosti Vladičine
Provođaše ljeta i godine
Na stolici Petra Cetinjskoga
Rodu služit i proslavljat Boga
Uređuje vinograd Božiji
I brine se o Mitropoliji
No godine kako prolaziše
On sve čini i trudi se više
U narodu da Gospoda slave
Sin odani Svetitelja Save
Slogu širi brata s bratom miri
Ne da vjetru zapadnom da piri
Trideset osma godina bijaše
Kad Vladike njega izabraše
Na prestolu Svetitelja Save
Đe su mudre stolovale glave
Da on bude i da je predvodi
Da brod Crkve do Hrista dovodi
A mudru je nasledio glavu
Patrijarha Srbskoga Varnavu
Mučenika svojega vremena
Te stub čvrsti roda i plemena
Protiv pakta trojnoga je bio
Te je obraz roda odbranio
Kad bombama zasuše zlobnici
U manastir bješe Rakovici
A znao je zbog čega ga traže
Zli kvislinzi i njihove straže
Tvrd odlonac čvrsti vjere branik
I veliki Božji izabranik
Odatle je u Žiču pošao
Pa u Ostrog manastir došao
Odatle ga u Beograd vode
Kada zemlja po zlom putu ode
Al’ on nije na svoj život gleda
Gospoda je Hrista ispovjeda
Pa ponovo Srba perjanicu
I veliku Crkve uzdanicu
U manastir vode Rakovicu
Tu se nad njim mijenjaju straže
Ubili bi njega al svak kaže
Da mi muka mnogo veća bila
Patrijarha bolesnog Gavrila
I Vladiku Žičkog Nikolaja
Što se nije od Hrista odvaja
U manastir Vojlovicu vode
Sve u zemlji crnim putem ode
Kralj otide iz zemlje i kruna
Huči zemlja od ratnih plotuna
Pa četnici i odani kralju
Dobrovoljce na bojišta šalju
A Patrijarh čami u tamnici
Nikolaju sa njim je Vladici
Crnu sudbu Hitler namjenio
U Dahau logor opravio
Da tamnuju ta dva velikana
U vrijeme tih ratnijeh dana
Bog će znati kroz kakve su muke
Prolazili dok zemlja u ruke
Bezbožnika mnogih je dopala
A četnike vlada je izdala
Čiča Draža viđe da se gine
Zašto kralju naš brate Srbine
U ruke nas predaješ zlotvora
Zar se tako učiniti mora
A ustaše pobiše Vladike
Komunisti časne sveštenike
A Patrijarh čami u zatvoru
Sluša grdne muke o teroru
Kad rat prođe i Hitler propade
Komunisti mnoge jade rade
A on starac stade razmišljati
Šta da radi i đe da se vrati
Nikolaja Vladiku isprati
Da na zapad ide u tuđinu
Jer u ovu novu otadžbinu
Smrt bi odmah njega dočekala
A on dođe đe ga je čekala
Razorena Crkva i država
Bez ikakve slobode i prava
Da ponovo vjeru propovjeda
I Živoga Hrista Ispovjeda
Mitropolit Josif mu je reka
Da se vrati da ga crkva čeka
Da sa njome podijeli rane
Te je odma u te teške dane
Sabor sazva od Arhijereja
A oca je stavio Tadeja
Na Kosovu sred Patrijaršije
Da sveštene služi Liturgije
Nekoliko Srbskijeh Vladika
Zarobiše vjence Mučenika
I odoše da Gospoda slave
U zagrljaj Svetitelja Save
A on brani crkvu namučenu
U tom teškom i crnom vremenu
Bog zna samo što je doživio
A vrlo je malo poživio
I otišo kao vitez pravi
U naručje Svetitelju Savi
Te je i on sigurno postrada
Srbske Crkve što je bio nada
Primi Gospod ovu dušu milu
Što duhovnu imala je silu
Sad Anđeli šire laka krila
Tu đe duša Dožića Gavrila
Gleda Hrista Svoga Spasitelja
I prijesto Boga Stvoritelja
Čista duša Sveca i monaha
Neumrlog Srbskog Patrijarha
Koji živi u Srbskome rodu
Kao časni borac za slobodu
Što na tronu Nemanjića Save
Bješe branič Crkve i države
A i danas u vrijeme ovo
Morača će slavit ga ponovo
Jer njegovi potomci su časni
Kao i on u istini jasni
Odlučili da mu ime slave
Pa Hram Božiji počeše da prave
U rodnome mjestu njegovome
I na tome djelu sveštenome
Blagoslov su Božiji dobili
Jer i njihov Moračanin mili
Iz pitomih Radovića Bara
Što za Crkvu Božiju se stara
Temeljac je kamen osvetio
I Hram Božiji on je posvetio
Da ga čuva sa nebesa sila
A imenu Dožića Gavrila
Što je Bogu ugodio Hristu
I širio pravu vjeru čistu
A da bude kako ljudi vele
Ko replika Lovćenske kapele
Što je nekad kad je vrijeme bilo
Obnovio Dožiću Gavrilo
Mitropolit bješe Crne Gore
Pa da sada potomci se zore
Sa tim Hramom i da slave Hrista
A da znaju da bješe odista
I Patrijarh iz njinog plemena
Sveti čovjek svojega vremena
Pa neka se Liturgija poje
U toj Crkvi što podigao je
Vjerni narod svome dičnom sinu
Što ljubljaše svoju Otadžbinu
Najboljemu svojega vremena
A potomku Moračkog plemena
Patrijarhu Srbinova roda
Najljepšemu daru od Gospoda

2. april 2024 u Nikšiću
Čtec Blažo LJ. Danilović

(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve, himnograf i srpski narodni epski pjesnik)