Sve srpske stranke prenosile su ovlaštenja, u čemu je razlika?

Piše: Dane Čanković
Predsjednik SNP – Izbor je naš

Očigledno da protivreligiozni Zapad, koji pokušava da nametne nepravdenu globalizaciju, hoće i da ukine R.S. To se rad kroz proces u kojem bi srpski političari „dobrovoljno“ ušli u završni čin ukidanja Srpske. Ako neko sumnja u postojanje tog procesa i u to ko stoji iza njega, treba da odgovori na pitanje, zašto su svi visoki predstavnici stvarali ambijent za prenos ovlašćenja sa entiteta na BiH. Tako su slabili Republiku Srpsku a jačali BiH, suštinski mijenjajući Dejtonski sporazum i karakter Dejtonske BiH kao državne zajednice.

Ako se dozvoli ukidanje Srpske, „etiketirane“ kao genocidne tvorevine, to bi značilo da je srpski narod kriv za rat, bio bi mu ugrožen opstanak zapadno od Drine, sa mogućnošću potpunog gubljenja identiteta. Bila bi to krivica cijelog srpskog naroda, srpskih političara u Srpskoj i Srbiji kao i Srpske pravoslavne crkve (SPC). Trebale bi nam velike žrtve, puno volje i snage kao i Božije pomoći kako bi prevazišli štetne posljedice pristajanja na ukidanje Srpske.

Sve političke stranke, kad su bile na vlasti, prenosile su ovlašćenja sa Srpske na nivo BiH, ali u čemu je razlika?

Ukratko navodim najvažnije i specifične primjere.

-SNSD i njen predsjednik Milorad Dodik bili su nosioci ideje ukidanja Vojske Republike Srpske.

-PDP i njen predsjednik Mladen Ivanić iznijeli su kasu RS na zajedničke institucije BiH.

-SDS izveo protivustavnu radnju tako što je omogućila, čak i bez diskusije, da Narodna skupština RS usvoji pravno problematičnu odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda i u Republici Srpskoj i u Bošnjačko-Hrvatskoj federaciji, parlamet FBiH to nije učinio.

Veličina svakog čovjeka, pa i političara jeste i u priznavanju svoje greške i pokušaju da je isprave. Kako narod kaže, bez velikog grešnika nema ni velikog vjernika. Ali je potrebno pokajanje.

Jedino je aktuelni predsjednik Dodik pokazao veličinu i snagu u tome. Rekao je, da je griješio i da je greška ukidanje Vojske RS, ali je zato snažno i najdirektnije učestvovao, prvo u odbrani a onda i jačanju Ministarstva unutrašnjih poslova RS.

Govorio je i o njegovoj promjeni u odnosu prema Zapadu, kada ga je upoznao.

Aktuelni srpski član Predsjedništva BiH, Mladen Ivanić, i dalje insistira na ocjeni, da je odlično što se formirala UIO BiH.

Sa jedinstvenog računa, koji je tom prilikom otvoren, prvo se servisiraju spoljni dugovi, zatim finansiraju zajedničke institucije, pa tek onda što ostane, koeficijentima se raspoređuje RS, FBiH i Brčko distriktu.

Zanimljivo što su administracija i troškovi zajedničkih institucija BiH od momenta uvođenja UIO naglo rasli. Sada broj zaposlenih u zajedničkim institucijama BiH prevazilazi broz zaposlenih koji je imala administracija.

Pokret je od samog početka rada UIO iznosio činjenicu da su i koeficijenti raspodjele novčanih sredstava sa jedinstvenog računa, nepravedni i štetni po Srpsku.

Da smo bili u pravu, govori i činjenica da je nakon 7 – 8 godina rada UIO, koeficijent za RS povećan za skoro 2 procenta. U pitanju je veliki novac, jer na jedinstveni račun se sliva na godišnjem nivou oko 7 milijardi KM.

Što se tiče odluke o konstitutivnosti, nju ne smije niko ni da spomene, a pogotovo SDS. Ta odluka je nelegitimna, usvojena je u US BiH zahvaljujući trojici sudija stranaca, ruši temelje Dejtonskog sporazuma, izvor je problema i drugih štetnih odluka. Zbog nje je RS morala ukinuti svoju himnu i grb Nemanjića, a sutra, ako se nešto ne promijeni i ime Republika Srpska.

Srpski narod, građani Srpske moraju stvoriti ambijent u kojem će svi političari, ljudi zaposleni u ustanovama sistema biti privoljeni na stav, da lični interesi, ni po koju cijenu, ne smiju biti iznad opštenacionalnih.

Za tako nešto, prvo treba uočavati sistemske i pojedinačne slabosti i „bolesti“, a onda i djelati, liječiti.

Političari se moraju odrediti prema kriminalu i korupciji u sudstvu, kao rak rani društva. Čak i široj javnosti je poznato da postoje interesne grupe koje preko sudija donose kriminalne presude. Jednog dana te presude će suditi onim koji su ih donosili. Ne može kriminal u sudstvu biti zaštićen, kroz priču o nezavisnom sudstvu.

Prvi na udaru društva i javnosti moraju biti sudije – kriminalci. Jer upravo ta profesija zahtijeva moralne, poštene i čestite ljude. Podrazumijeva se da ima i poštenih sudija. Njima, malobrojnim, iskazujem najdublje poštovanje.

Presude se moraju zasnivati na pravu i pravdi. To je zdrava logika koja ocjenjuje presude. Dobro bi bilo da postoji udruženje građana, u kojem bi stručni i pošteni ljudi analizirali sudske presude i ako se utvrdi da je presuda nepravedna, kriminalna, donosioca takve presude, njegovo ime i prezime staviti na „stub srama“. Izopštavanje kriminalaca od strane društva, možda je i najbolja borba protiv kriminala. A časne sudije podići na pijedestal slave, dati im najveće plate. Ali i takve sudije sada moraju dići svoj glas, kako bi odbranili svoju časnu profesiju.

I na kraju svaki tekst završavam:

Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.