Sudbonosni susret Staljina i svete Matrone Moskovske
1 min read
izvor: clubz.bg
Na današnji dan, 21. decembra 1879. godine rođen je sovjetski diktator gruzijskog porijekla Josif Visarionovič Džugašvili Staljin, koji je metodama političke strahovlade i neograničenom ličnom vlašću upravljao SSSR-om 29 godina.
Kao učenik bogoslovije pristupio je socijaldemokratskim kružocima, potom boljševicima
Kada su 1941. godine Njemci došli nadomak Moskve, dogodio se jedan susret koji će iz korijena promijeniti situaciju, zaustaviti napredovanje Njemaca i u decembru iste godine dovesti do herojske kontraofanzive Crvene armije. Riječ je o susretu Staljina i Svete Matrone Moskovske, koja se upokojila u Gospodu 1952. godine.
Neki izvori navode da je Staljin, sagledavši težinu situacije, progutao ponos i zatražio savjet od Matrone, koja mu je savjetovala da prestane sa pritiscima i ugnjetavanjem pravoslavnih i Crkve, i da se dopusti sveštenstvu i monaštvu da organizuju litiju i da se pomole za Rusiju, ako želi da zemlja bude spasena od nacista.
Evo i odlomka iz knjige „Matrona Moskovskaя“.
„…Napolje! Izlazi! Brže! Majčica je naredila. Idite, ili će vas sve pohapsiti“.
Ali, više nije bilo moguće pobjeći. Tri crna automobila parkiraše se u dvorište. Žene se zgučiše, okrećući lica prema zidu…
Iz prvog i trećeg automobila ikoči obezbjeđenje.Uvježbanim pokretima brzo pretražiše dvorište, i narediše prisutnima:
„Marš odavde! Za minut da ste se izgubili“.
Čak ni taj minut nije bio potreban – dvorište se za trenutak isprazni. Iz drugog auta izađoše Staljin i Poskrebišev. Ne gledajući okolo, uputiše se pravo ka kućici.
Matrona je sjedila leđima okrenutim prema vratima, gledajući kroz maleni, zatvoreni prozor. Staljin uđe, i dade znak Poskrebiševu da ih ostavi nasamo. Ovaj se žurno udalji.
Matrona je ćutala.
Da bi nekako razbio napetost, Staljin kašljucnu.
„Jesi li se prehladio, Josife Visarionoviču“? – tiho upita Matrona, ne okrećući se. „Kašlješ“.
„Zdravo“, odgovori Staljin tiho. „Ne, zdrav sam“.
„To je sjajno. Sada će nam vaše zdravlje svima biti od koristi. Vremena su teška, i neće skoro proći ova muka… Međutim, nema potrebe da idete u Abelmanovsku“, reče prekrstivši ruke na grudima.
„Kako znaš za Abelmanovsku?!“, Staljin je bio zbunjen i ljut, istovremeno.
„Od Boga“, odgovori Matrona mirno. -„Ne idi. Neće Njemac uzeti Moskvu. Potrebno je samo učiniti jedno: neka ikone lebde nebom iznad grada. Toliko o tome“.
„I pobijediću“?
Matrona odmahnu glavom.
„Ne ti, već mi, narod. Zato što je Bog sa nama. Pa, i ti…“, nasmješi se blago. „Moskva će, istina, malo izgorjeti, to da. Rat je, šta ćeš… Bombe. Ali ne moraš napustiti glavni grad. Kako si odlučio, nećeš otići?“.
Staljin zaškripa čizmama, prebacujući se sa noge na nogu.
„Treba razmisliti“.
„Pa, idi, razmisli. Još ljudi želi da me vidi. Idi, dragi moj, sa Bogom“, reče Matrona, i ne okrećući se podiže ručicu i prekrsti vazduh ispred sebe.
Staljin šmiknu sa negodovanjem, i pomisli: „Kažu da je vidovita, a ne shvata da krsti prozor, a ne osobu koja stoji iza njenih leđa…“.
Istog trenutka, iznenada, zrak sunca obasja prozor – i na njemu se ukaza blistav i divan lik Matronin!
Staljin pogleda, okrenu se i – ode.
Staljin je očito poslušao Matronin savjet i nakon toga, tačnije u decembru 1941, sovjeti su krenuli u kontraofanzivu, spasivši zemlju od potpunog kolapsa. Staljin će čak tokom rata 1943. dozvoliti ponovno izučavanje vizantologije, kao grane istorijskih nauka koja je bila zabranjena po dolasku boljševika na vlast, kao dio antireligijske histerije koja je zavladala po nestanku carske Rusije.
Progon sveštenika i uništavanje crkvenih objekata vršio je Lenjnin. Kad je Staljin došao na vlast, progon je nastavljen po inerciji ali Staljin je ocijenio da to nije dobro pa je progon prestao. Sastanak sa Matronom je organizovao Staljin i taj sastanak je bio koristan ali ne i presudan.